Zato sto ja tako kazem!

Grubo receno doslovno dresura
Nema niceg loseg u dresuri.

Moze jedino da bude besmislena, i da dete kada odraste izabere opet sve krsh i pogresno, ali da je nesto moralno lose dresirati decu, ne vidim bas argument za to.

Deca nisu punoletna ljudska bica, i ne mogu da imaju ista prava kao odrasla ljudska bica, makar do 18-e godine.

Ne znaci da ne treba da imaju neka prava, ali ni priblizno ista kao punoletne osobe.
 
Deca na kraju sama izaberu za sebe. Ne mogu tu roditelji mnogo da uticu. Mogu samo da se nadaju da ce izabrati dobro i da ce imati srece u zivotu.

Ali dok su mali balavanderi, nema sta da im se mnogo titra, posebno ako su neki nemirni i razmazeni.
 
Poslednja izmena:
Негде до 3. године, можда и мало касније, не можеш детету да објасниш зашто не сме да пипа укључену рерну или да гура прсте у утичнице.
Ту мора дресура, јесте ружна реч, али мора тако.
Како расту све је важнији разговор, много разговора на разне теме.
Јер, у једном тренутку, родитељима Јер ја тако кажем може бити одбијена послушност. Сасвим оправдано.
А онда је касно за објашњавање, и следећи аргумент буде Док си под мојим кровом.
Ту више нема ни договора, ни разговора.
 

Da li treba popustati i titrati deci, jer su to tako divna, medena i ljupka bica; ili treba biti malo stroziji? :think:

Nije zgodno nacelno davati savete jer su deca jako razlicita izmedju sebe. Nekome treba dresura a neko se zaista razuman rodi.
Neko je smotan a neko zivahan. Neko osetljiv a neko sebicniji.
Takodje se i roditelji razlikuju. Neki bi da viknu, neki bi da popuste za nebitno ali postuju bitno. I to bitno se razlikuje, odnosi, okolnosti, redosled rodjenja, brak, sredina...mnogo je nepoznatih da bi racun bio jednostavan.

Zato svaki roditelj otprilike zna kako treba da vaspita svoje dete. Dete koje je nosio, nunao, rodio, hranio...to je veza koja postoji izmedju dva konkretna bica i ja zaista ne volim da komentarisem lako tudje navike.
Narocito ne zbrda zdola i ljude koje povrsno poznajem.
Ne treba zanemariti ni uticaj srece.
 
Samo ne sme niko da se mesa u vaspitanje sto nazalost krece iz porodilista,svako nek da najbolje od sebe pa kad odrastu skapirace sta zele od svega

I ja mislim tako...kada je moje dete bilo malo ja sam sve igracke redjala sa paznjom kao da redjam svoje parfeme.
Igracke i knjigice, sve sam lickala da bude izlozeno i dostupno, u visini i na dohvat ruke.

Nikada nisam palila tv. Ni danas ga ne palim. Uvek je svirala muzika koju sam opet tako birala.
Gledala sam da meni sve probudi osecaj da mi je lepo. Ako je majci lepo, bice i detetu prijatno.

I za sta se uhvati - to zeli.

Drzala sam i trotinet tako izlozen. Nikada se nije uhvatio. Nikada nije ni naucio da ga vozi. Drzala sam i lopte. Ista prica.
Ka cemu rucica krene, to je - to, to je on/ona, to smo mi...i nikada dresura nije sprovedena.
Kad god je zeleo da ga nosim, nosila sam. Dok je zeleo da hranim, hranila sam. Sve je kasnije uradio i to je danas neverovatno pitomo dete, nikada udario, nikada primio udarac.

Takvo je moje iskustvo, ako neko proceni da valja malo da se stegne kais, neka ga stegne. Svaka mama zna najbolje i niko nece voleti njeno dete vise od nje.
 
Nije zgodno nacelno davati savete jer su deca jako razlicita izmedju sebe.
Mene je moja majka smislila slobodoumnu, i tako me je vaspitavala. Pomagala mi je, ispunjavala želje, a strogosti za mene nije imala osim kad sam ispustila tanjir, i eventualno kad sam probala da sa 3-4 godine sednem na stoličicu na kojoj je rešo. Tad sam dobre batine dobila i hvala mojoj majci, Aristotelu ženskom, sve me je naoposleno učila, a ni na šta me nije primoravala.
 
Mene je moja majka smislila slobodoumnu, i tako me je vaspitavala. Pomagala mi je, ispunjavala želje, a strogosti za mene nije imala osim kad sam ispustila tanjir, i eventualno kad sam probala da sa 3-4 godine sednem na stoličicu na kojoj je rešo. Tad sam dobre batine dobila i hvala mojoj majci, Aristotelu ženskom, sve me je naoposleno učila, a ni na šta me nije primoravala.

Ko je vaspitan mirno, mahom i sam bude miran.
I ti meni tako delujes.
Samo miran covek moze tisinom da oprosti provokaciju. Meni je to vaznije od bilo cega, da zna da alali i da nadje lepotu.
 
Ko je vaspitan mirno, mahom i sam bude miran.
I ti meni tako delujes.
Samo miran covek moze tisinom da oprosti provokaciju. Meni je to vaznije od bilo cega, da zna da alali i da nadje lepotu.
Što me je majka do 6.godine naučila-to razvijam kod sebe i dan-danas. Otac je njen nevidljiivi princ. A, on nije nikakav princ već konj, otac mi je, ali u nekim stvarima je ispao konjina samo takva. I sam priznaje.
 

Back
Top