Zašto zagorčavamo sebi život (i drugima)

LastGentleman

Primećen član
Poruka
905
Pozdrav, poštovani prijatelji moji, dame i gospodo, stari i mladi (ako još uvek ima takvih na ovom forumu... Šala, šala svi smo mi mladi dok nam je duh mlad)

Iako sebe ne smatram nekim govornikom sa srcem pesnika, koji poseduje sposobnost da inspiriše i nadahne ljude. Već duže vreme razmišljam o pitanju, zapravo, više me proganja

pitanje. Zašto sami sebi zagorčavamo život?

Ne kažem, život kadkad ume da zacrveni obraze ili nagnječi rebro, ponekad srce da slomi i kišu suza prizove.

Međutim, da li je on zaista toliko težak i preozbiljan kakvim ga tumačimo?

Zagledajte se duboko u svoj život, setite se svih lepih momenta, divnih momenta, kao što su: prva ljubav i poljubac,

majčnin osmeh i očev podstrek, onih dugih večeri pijanstva sa prijateljima, prihvatanje novih tehnologija i savladavanje njihovg korišćenja.

Rođenje deteta i nezaboravnog osećaja koji dolazi sa tim, neizreciv ponos i realizacija da smo deo nečega većeg tada,

većeg od sebe, otvaranje vrata novog sveta do kojeg nismo bili svesni.

Pa još onda, upoznavanje novih ljudi, sticanje prijatelja, filmskih maratona, odgledanih utakmica i naravno "pokidanih" tona živaca što ide sa tim u paketu.

Mogao bih nastaviti dalje, ali onda bi ovaj tekst postao bezpotrebno dugačak, što mi nije namera, ionako će biti prilično opširan.

Te stvari vrede mnogo, čak i ako ih u tom mometu uzimamo zdravo za gotovo, ali posle shvatamo njihov značaj.

Ćemu onda toliko gneva i jada? Srca su nam puna, postelja nam je topla, krov nam je nad glavom i hrana na stolu, okruženi ljudima kojima je stalo do nas.

Pa zar smo toliko sitni i sebični, da nam nezadovoljstvo upropasti sve što imamo i što vredi? Da ubijamo braću i sestre po Bogu, da vršnjake kasapimo,

kolegama pakujemo otkaze. Trujemo vazduh i zagađujemo vodu? Učimo decu da pamte i vrate dvostruko, zalažemo seme naše blagorodno najžešćim otvrovimima.

Zbog čega? Komada zemlje na kojoj naša stopa možda nikada ni kročiti neće. Zbog blaga, koje će nam napuniti novčanik ali izgladneti srce?

Ili je to zbog osećaja "moći" i "superiornosti" koji je ne samo pogrešan, već se na kraju dana pokaže da je ništa drugo do iluzija slomnjenog čoveka.

Ovim prilikom bih želeo da uputim molitvu, svoj mojoj braći i sestrama koji pate zbog gneva, otrova i sebičnosti slomnjenih ljudi, sitnih duša koji se nikada nisu mogli zasititi,

pa su žrtvovali na samo svoje blagostanje i mir, već mir i blagostanje drugih ljudi. Hoću da pomenem unesrećene porodice, koji su izgubili najveća blaga svog života, svoju decu i

porodicu zbog gore pomenutih slomnjenih ljudi. Na kraju bih želeo da uputim molitvu tim slomnjenim ljudima i da apelujem na Svemogućeg da se smiluje na njihove ranjene duše.

Prijatelji moji, ja sam jednostavan čovek, seme moje sreće proističe iz skromne bašte ali bogatog tla, to seme prerasta u ogromnu biljku sa najsočnijim plodovima, koji mogu hraniti

moju dušu uvek, dokle god boravi pod ovim nebeskim svodom.

Pronađite mir u duši, sreću u malim stvarima, smisao u ljubavi i napretku, počupajte korov mržnje i gneva i život bi vam mogao biti mnogo lepši i manje komplikovan.

Time ne činite uslugu samo sebi, već i ljudima oko sebe, to je prvi korak ka boljem sutra za našu plenetu i civilizaciju.

Hvala vam na vašem vremenu!
 
Postoji samo jedan razlog....glupost. Iz nje proistice mrznja prema sebi, mrznja prema drugima, zloba, nesposobnost, glup covek je nesposoban da sebi napravi ono sto sebi naprave pametni, pa mora da otme.
Glupi ljudi su povodljivi i slusaju one jos gluplje da bi se udruzili protiv pametnih. Glupi su i psihopate, jer trovanje zlom dovodi do obolevanja svih organa a prvo svest dovodi u stanje bolesti.
Glupi ljudi moraju da se udruzuju da bi bili jaci, a onda je glup jos gluplji jer je masa glupih glupa kao najgluplji.

Glupim ljudima je zivot dosadan, pa im je zlo osnova zivota.
 
Postoji samo jedan razlog....glupost. Iz nje proistice mrznja prema sebi, mrznja prema drugima, zloba, nesposobnost, glup covek je nesposoban da sebi napravi ono sto sebi naprave pametni, pa mora da otme.
Glupi ljudi su povodljivi i slusaju one jos gluplje da bi se udruzili protiv pametnih. Glupi su i psihopate, jer trovanje zlom dovodi do obolevanja svih organa a prvo svest dovodi u stanje bolesti.
Glupi ljudi moraju da se udruzuju da bi bili jaci, a onda je glup jos gluplji jer je masa glupih glupa kao najgluplji.

Glupim ljudima je zivot dosadan, pa im je zlo osnova zivota.
Društveno okarakterisani dobri ljudi su nerjetko i glupi, glupi mogu biti dobri i zli. Zli su češće inteligentni, ali ne znači da su pametni ako su inteligetni. Zli mogu biti i pametni, npr. u slučaju ako bez empatije na račun drugog ostvaruju svoj interes.
 
Pozdrav, poštovani prijatelji

Hvala vam na vašem vremenu!
Između ostalog, evo tvojih reči: "Seme moje sreće proističe iz skromne bašte ali bogatog tla, to seme prerasta u ogromnu biljku sa najsočnijim plodovima, koji mogu hraniti moju dušu uvek, dokle god boravi pod ovim nebeskim svodom."
Prvi problem je što Duša, ono što stvarno jesmop, ne jede te tvoje proizvode iz bašte.
Ti, Duša, trebaš iskustva, mnogobrojna iskustva, iz mnogih života kojih proživiš više stotina hiljada. Ta iskustva tebi daju mogućnost da jednoga dana otkriješ Sebe, kao jedino stvarno ili jedino realno biće, u gospodinu koji je ovde sebe nazvao "PoslednjiGospodin."
Iz svih tih iskustava od nalepštih i najsrećnijih pa do onih najtežih i najbolnijih ti (i svako od nas iz svojih iskustava) spoznaješ sebe, duhovne zakone ekspandirajući svoju svest, svest iz kojih ćeš imati sve odgovore koje ovde tražiš pitajući druge.
Tebi, ali ni meni ili ikom drugim, trebaju samo lična iskustva i ničija druga jer iz svojih Uzroka dobijamo posledice koje će nam konačno reći šta je to jedino što trebamo činiti i kako ga činiti, što će nam pomoći da spoznamo duhovne zakone i živimo u skladu sac njima....
Ako ne istražujemo izvan svojih porodičnih, religijskih i kulturnih okvira nećemo mnogo otkriti makar samo intelektualno. Život je nešto mnogo grandioznije nego što nudi ijedna religija, ijedna nacija, ijedan narod ijedna rasa ili klasa ijedna nauka... Život je nešto što ti polako otkriva i što će ti otkriti onoliko koliko budeš mogao prihvatiti. - Naravno, to isto važi za svakog od nas.
Pozdrav!
 
Između ostalog, evo tvojih reči: "Seme moje sreće proističe iz skromne bašte ali bogatog tla, to seme prerasta u ogromnu biljku sa najsočnijim plodovima, koji mogu hraniti moju dušu uvek, dokle god boravi pod ovim nebeskim svodom."
Prvi problem je što Duša, ono što stvarno jesmop, ne jede te tvoje proizvode iz bašte.
Ti, Duša, trebaš iskustva, mnogobrojna iskustva, iz mnogih života kojih proživiš više stotina hiljada. Ta iskustva tebi daju mogućnost da jednoga dana otkriješ Sebe, kao jedino stvarno ili jedino realno biće, u gospodinu koji je ovde sebe nazvao "PoslednjiGospodin."
Iz svih tih iskustava od nalepštih i najsrećnijih pa do onih najtežih i najbolnijih ti (i svako od nas iz svojih iskustava) spoznaješ sebe, duhovne zakone ekspandirajući svoju svest, svest iz kojih ćeš imati sve odgovore koje ovde tražiš pitajući druge.
Tebi, ali ni meni ili ikom drugim, trebaju samo lična iskustva i ničija druga jer iz svojih Uzroka dobijamo posledice koje će nam konačno reći šta je to jedino što trebamo činiti i kako ga činiti, što će nam pomoći da spoznamo duhovne zakone i živimo u skladu sac njima....
Ako ne istražujemo izvan svojih porodičnih, religijskih i kulturnih okvira nećemo mnogo otkriti makar samo intelektualno. Život je nešto mnogo grandioznije nego što nudi ijedna religija, ijedna nacija, ijedan narod ijedna rasa ili klasa ijedna nauka... Život je nešto što ti polako otkriva i što će ti otkriti onoliko koliko budeš mogao prihvatiti. - Naravno, to isto važi za svakog od nas.
Pozdrav!
Biljka daje polod za druge, ne za sebe.

Ne bih se složio da nam trebaju samo naša iskustva, jer skoro svo obrazovanje i znanje koje upijamo proizašlo je uglavnom iz tudjeg iskustva, kada toga nebi bilo, ljudi bi se vrtili u vrlo malim granicama sopstvenog iskustva.
 
Koristoljublje je osnovni motiv...

Zagorcavanje zivota donosi zagorcavanje i zivota drugih ili je u direktnoj vezi sa tim.
A kad se zagorcava zivot drugima, uvek se dolazi do pozicije koja moze da se iskoristi bilo da je rec o tome da neko pusta da se okoristis da mu vise ne bi zagorcavao zivot bilo da se radi o tome da vidi korist u tome sto ti daje korist da bi se smanjilo zagorcavanje u globalu...

Zato ljudi i inace zagorcavaju zivot , bili glupi ili ne....
Nesvesno je to kod mnogih, lukavstvo kod mnogih, glupost je uz to lukavstvo , ali narod to zove pametno....

Sigurno polovinu veza i brakova ne bi imao da se sve oslanja na to da se svidis partnerki ili partneru...
Ali ako se to postavi kao igranje sa sujetom, zivcima i strastima i ponudama, odjednom se sve menja, postaje dinamicno , ukljucuje se iracionalno , padaju ko muve na blentave fore....
 
Biljka daje polod za druge, ne za sebe.

Ne bih se složio da nam trebaju samo naša iskustva, jer skoro svo obrazovanje i znanje koje upijamo proizašlo je uglavnom iz tudjeg iskustva, kada toga nebi bilo, ljudi bi se vrtili u vrlo malim granicama sopstvenog iskustva.
Zašto bi se složio iako u isto vreme pobijaš samog sebe, zar ne?
Tvrdiš da koristiš iskustva drugih a onda odmah odbijaš iskustva i znanja drugih.
Tvoja mnogobrojna iskustva su Tebi, Duši, doprinela da ekspandiraš svoju svest do ovog stadijuma u kojem jesi danas. Ta iskustva su doprinela da se spoznao, bar do izvesne mere, duhovne zakone i u skladu sa njima živiš - uistinu još uvek ne u skladu sa svim zakonima, ali posle iskustava od nekoliko stotina hiljada života svako od nas pristupi direktnom i svesnom učenju svih postojećih zakona i tek tada napusta ove svetove u kojima vlada Zakon Uzroka i Posledica zbog kojeg se u grudi busa ovaj iznad ovog komentara (njegtov komentar je pod brojem (#) 9).
Nama Dušama ne trebaju iskustva ili znanja o topljenju metala i matematičkim operacijama jer mi kao Duše i ne egzistiramo u ovim nižim svetovima. Sva ta iskustva i znanja nižih svetova trebaju našem niže svesnom kako bismo učili i naučili, opet mi kao Duša, da od sebe dajemo zajednici u kojoj živimo kroz naš rad na radnim mestima. Da naučimo nesebičnost kao najviši stadijum našeg dostignuća. Dok to ne naučimo mi otimamo od drugih ljudi baš zato što i ne znamo šta je to ljubav, zato što smo sebični. Uostalom zašto bih ti pričao o tome kada danas imaš primera koli8ko hoćeš. Toliko ih je mnogo da od te sebičnosti i uzajamne pljačke preti opstanku naše civilizacije.
Da, nama brani niža svest a to je ta dnevno budna svest za koju većina čovečanstva jedino i zna. To znanje uvek ima dva predznaka pa može biti dobrobitno ali i pogubno.
Budi pozdravljen!
 
Ta iskustva su doprinela da se spoznao, bar do izvesne mere, duhovne zakone i u skladu sa njima živiš - uistinu još uvek ne u skladu sa svim zakonima, ali posle iskustava od nekoliko stotina hiljada života svako od nas pristupi direktnom i svesnom učenju svih postojećih zakona i tek tada napusta ove svetove u kojima vlada Zakon Uzroka i Posledica zbog kojeg se u grudi busa ovaj iznad ovog komentara (njegtov komentar je pod brojem (#) 9).
A šta to ti uopšte znaš o "Zakonima uzroka i posledica"? Sva tvoja znanja koja prezentiraš na ovom forumu, nisu ni tvoja, ni tuđa, već su to samo mekakva tvoja lična verovanja, koja ne temelje ni na iskustvu, ni logici. Sa svakim tvojim iskazom ti to potvrđuješ, pa i sa ovim gore citiranim gde kažeš da: ..."ali posle iskustva od nekoliko stotina hiljada života svako od nas pristupi direktnom i svesnom učenju svih postojećih zakona i tek tada napušta ove svetove u kojima vlada Zakon Uzroka i Posledica..." Čime možeš da opravdaš ovu svoju tvrdnju o "nekolilo stotina hiljada života"? NIčim. I da li ti uopšte znaš da su duhovni svet, koji ti nazivaš "višim" i materijalni, koji nazivaš "nižim", jedan i isti svet. To su dve ravnopravne polovine tela jednog i stog Bića -Boga-Svemira, koji pomoću njih postoji sam po sebi, igrajući na taj način uvek iznova, ulogi i sebe kao svog UZROKA i sebe ka svoje POSLEDICE. Zbog čega je prinuđen da se večito pretače kroz svoja TRI prirodna oblika i stanja. Dakle, nigde ne postoji nikakav svet u kojem ne važi ZAKON UZROKA I POSLEDICE: Naravno, ti to ne znaš. To je malo teža štivo za tebe. A moraćeš da ga savladaš i rađaćeš se dok god ga ne savladaš, jer bez tog znanja te neće pustiti u Raj. To je, naravno, kao što sam već rekao, znanje ZAKONA DOBRA I ZLA ili znanje ZAKONA SETVE I ŽETVE, odnosno ZAKONA UZROKA I POSLEDICE. Imaš na linku taj Zakon gore, što ga je dao onaj "što se busa u grudi, gore iznat tvog komentara pod brojem 9". Odmah sa razumevanjem pristupi učenju tog Zakona, postupi po njemu još dok si živ i naravno, SPAI SE. Jer takvim znanjem, kojim ti sada raspolažeš, se još nikada i niko nije spasio.
 

Back
Top