Zasto volim Smederevo?

Sto ce reci,eto i tebe medju Beogradjanima uskoro... ;) Svi vole Smederevo samo dok u njemu ne moraju i da zive,i to je nazalost tako,dok se sami Smederevci ne probude i ne pocnu da misle na svoj grad.

Sto ce se desiti za jedno 100-nak godina kad smederevo ostane na 10.000 stanovnika (bez okolnih sela) a kako smo krenuli to ce biti vrlo uskoro.

Btw. i ja sam jedan od onih koji ce da napuste SD pre ili kasnije (jos 6 meseci tacnije)

---------------------------

Drzimo se teme. Smederevo volim jer je moj rodni grad, i jer kroz njega ide najmutnija reka posle misipija. Jer je mnogooooo cist grad, i svi ljudi su mnogo obrazovani i dobri. Komsije su ti NAJVECI prijatelji.
Budimo realni SD volim zbog mnogo dobrih cura. Gimnazijo bog te blagoslovio! :cmok:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Sto ce se desiti za jedno 100-nak godina kad smederevo ostane na 10.000 stanovnika (bez okolnih sela) a kako smo krenuli to ce biti vrlo uskoro.

Btw. i ja sam jedan od onih koji ce da napuste SD pre ili kasnije (jos 6 meseci tacnije)

---------------------------

Drzimo se teme. Smederevo volim jer je moj rodni grad, i jer kroz njega ide najmutnija reka posle misipija. Jer je mnogooooo cist grad, i svi ljudi su mnogo obrazovani i dobri. Komsije su ti NAJVECI prijatelji.
Budimo realni SD volim zbog mnogo dobrih cura. Gimnazijo bog te blagoslovio! :cmok:

Najbolji ljudi
 
Zašto volim Smederevo ?

Ovo pitanje zaslužuje posebnu pažnju ( nezavisno od činjenice što duboko zadire emotivni svet ) , naročito kad u informativnom svetu nacionalnih institucija , danasnji građanin Srbije ne može da sazna ni vremensku prognozu za Smederevo, a kamoli nešto značajnije o tom gradu ; stoga treba iznositi životne očiglednosti koje izazivaju emotivna stanja , a opet mogu biti i javne samozato što neproučena prošlost ima surovu sadašnjost a nikakvu budućnost.
Dakle :
Zašto su bilo koji grad ili pak varošica , na meteorološkom nebu Srbije značajni od Smedereva ?
Zašto su železničke i drumske veze grada, tako isprojektovane na državnom nivuo ( još u vreme vladavine karađorđevićske oligarhije), tako da je grad ’’slepo crevo’’ na međunarodnim komunikacijskim linijama ?
Opšte poznata je stvar, od vremena izgradnje grada , da je dunavski transportni koridor učinio ovo mesto poznatom trgovačkom lukom , a sam grad važnim balkanskim trgovačkim centrom ( u nekim istorijskim trenucima moćnijim i od beogradskih pristaništa ) , koji biva ugušen izgradnjom novih suvozemnih komunikacijama .
I još da dodam , svima znanu populističku kovanicu ( projektovanu u prapagandnoj državotvornoj mašineriji karađorđevićske oligarhije ) : `` BEŠTE SLEPCI , IDU SMEDEREVCI , DINAR DAJU BANKU UZIMAJU `` - pa je uvod kompletan .
Ovakav početni deo zvuči kao provincijska žalopojka ; no , reč je o ljubavi – a ona u pripovedanju mora biti kalimerovski plačljiva i setna , a istorijski argumentovana i zanivljiva kako bi održala pažnju ne samo kod čitalaca , veći kod pripovedača . Jer ovi prvi treba nešto , da tako kažem , besplatno da upoznaju ( oću reći, ne moraju da traće životno vreme kako bi lično iskusili i spoznali gorčinu i lepotu ovakve ljubavi ) , a ovaj drugi kazivanjem mora još jednom da javno proveri svoju ljubav ma kakva ona bila .
Elem , baš zbog ovog pokušaću nešto da kažem o Smederevu , a uporni čitalac neka uzme ono što valja ili pak otbaci ono što njegovom emotivnom svetu nije prijemčivo .
Dakle , počeću ovu kažu sa pozicije žalopojke provincijalca , koji stoji na poziciji da je grad marginalizovan smišljenom vekovnom aktivnošću državne oligarhije ( nezavisno od ideoloških previranja ) ; i tu mogu samo da konstatujem nepristrasno : da Smederevo ima nešto što druge urbane zajednice nemaju , ili pak nema ono što one imaju i nemože ni imati ( pa je možda bruka živa svoga roda ).
Stoga govoriću šta to Smederevo ima što drugi nemaju , a ini neka govore šta nema ( ili neka večno ćute ) .?

Elem , Grad je izgrađen na ušću Jezave u Dunav , sa njene leve strane u izuzetno močvarnom sektoru .
Sam teren , u vreme gradnje bio je veliki grđevinski izazov ( ne samo onda već i danas ) , koga su izbegavale moćne imperije i narodi ( kelti , iliri , rimljani , vizantinci i ugari ) .
Svakako da je postojala bolja i pristupačnija lokacija za gradnju ( uzvodno i nizvodno – na Dunavu ) , pogotovo kad je reč o transpotnim uslovima za graditelje .
Bilo kako bilo , recimo iz Jerininog inata ( a ovo kažem , jer populistička mitologija i danas ovu tezu o „PROKLETOJ JERINI „ eksplatiše ) , izabrana je ova lokacija , kako bi graditelji i puk propatili i propali ( naročito kad se uzme u obzir istorijski trenutak gradnje – islamizacija jugoistoka , kontinuirano propadanje vizantije i teritorijalno pozicioniranje hrišćanskih država oko despotije ; jednom rečju : politički i ratni sukobi na sve strane oko despotije ) .
Ako se uzme u obzir : period gradnje malog i velikog grada , građevinska lokacija , arihitetktura , fizički obim ugrađenog matrijala , te raspoloživa graditeljska sredstva tog doba – onda je to izazov i danas za bilo koju građevinsku državnu operativu .
Na današnji dan , za manje građevinske objekte , udružuju se države na svim nivoima u svim oblicima i sa svim raspoloživim resursima ( intelektualnim , političkim , finansijskim , tehničkim i normalno ljudskim ) .

nastavak sledi :dash:
 
nastavak :
Ko misli da je ovaj grad despotija represijom i tiranijom na sopstvenim stanovništvom izgradila ; bez trunke , da tako kažem političke i državne mudrosti - grdno se vara .
Kao i sad , i onda su spregnute sve energije u državi i okruženju da se ostvari ovaj impozantan projekt . Na hiljade: projektanata , inžinjera , finasijera, stručnjaka raznih profila , majstora i pomoćnika svih profila učestvovalo je u ovom projektu .
Retki znaju , da sastavni deo ovog projekta bilo je još mnogo toga važnog za opstanak , rast i razvoj despotovine ( obnovljeno je preko 30 gradića i vojnih utvrda – utvrđena je takozvana srebrna linija od Đerdapa do današnje Crne Gore ; rekonstruisani i osavremanjeni : rudnici srebrna , livnice i kovnice dragocenih metala ; obnovljeni garnizoni i osavremenjena armija ; izgrađeni kilometri i kilometri drumova , kanala i td. )
Nosilac ovog projekta bio je dvor Đurđa brankovića ( u koji moramo , hteli ne hteli , da uvrstimo i deo familije velikog Vizantiskog Vasileusa Kantakuzena ) .
Dakle , ovaj projekt ( kako se to danas kaže ) , imao je svoju viziju i misiju .
On je bio državo tvorački .
U sebe je spregao ondašnje međunarodno priznate države ( jedni nisu napadali , drugi ne samo što nisu napadali već su u učestvovali , treći su se divili dok su graditelji grad i državu gradili i šinirili pozitivnu političku klimu ) , koje su sverdo dozvolile rekonstrukciju i izgradnju jedne posve nove države na ovim prostorima .
A za ovakvu političku klimu , ili kako se to danas kaže : spoljno diplomatsku misiju – treba imati političke mudrosti u svim državnim institucijama , kao i intiligentne visoko obrazovane poštene i ne korumpirane ( srebroljubive i vlastoljubive ) državne činbenike .
Kruna ovog projekta bila je međunarodna inaguracija prestonog grada ondašnje despotovine .
Naime , za završnicu te fešte ( koja je programski trajala približno godinu dana) izabran je veliki svetski događaj : ulazak MOŠTIJU SVETOGA LUKE u grad . Ovom spektaklu , prisustvovali su predstavnici svih država iz okruženja , veliki mislioci tog doba , članovi carskih porodica i političkih velemožačkih stranaka ,kao i svi predstavnici religijskih grupacija sa svih strana sveta ( katolici , ikonopoklonici – pravoslavci , bogumili , ortodoksni pustinjaci – dakle , sav hrišćanski puk koji je hteo da ima mošti sveca za svog zaštitnika ) .
Ne treba posebno naglašavati kolika je ovo bila politička mudrost jedne vladjuće oligarhije i njenih personalnih postavki , no ne sme se zaboraviti bar ovo : despotija je dobila međunarodnu podršku u svim oblicima u vremenima kad se u okruženju neprestano vojno atakovalo ( malte ne po principu svako sa svakim i svako protivsvakog ) ; mir koji je tad imala , iskoristila je za svoju unutrašnju izgradnju i utvrđivanje granica – kako vojno tako i diplomatski ( dobila je njihovo priznavanje u okruženju , kako od važnih država tako i od oba religijska centra – Carigrada i Rima ) ; iz grditeljskog poduhvata izašla je kao vojno i ekonomski respektabilan partner .
Sam grad Smederevo , građen je kao trobedemi grad , po uzoru na vojnu arhitekturu Carigrada. Kroz veliki grad prolazi i danas vodeno plovni kanal uz zidine malog grada , a uz izidine velikog grada bio je drugi kanal koji je odvajao grad od kalemegdana . Kalemegdan je bio ograđen malim zidom koji je sprečavao svako brzo povlačenje vojnih resursa iz kalemegdana .
( Beograđani treba da znaju , da Smederevci imaju prvi i poslednji srpski kalemegdan koji su izgradili Srblji u svojoj državi – njihov su projektovali i gradili ini , čas naši saveznici čas neprijatelji ) .
Dakle , Smederevo je jedno od retkhih zdanja koje su Naši preci gradili sospstvenim državo tvoračkim moćima od ideje do nebesa ( i jošte međunardno priznato , nikad u istorisko diplomatskom i pravnom smislu nesporno srpsko delo ).
Kao grad , građeno je na močvarno plavnom tlu ( kao Venecija u malom ) ; i nikad nije bitkom osvojila ga ni jedna vojska ( kako osvajačke tako i oslobodilačke ) .
Prvi put prodato je i predato turskoj porti bez borbe , za vreme svadbenih svečanosti koje je ugovorilo i protažiralo ugarsko diplomatsko plemstvo .
Turcima ga je prodao i predao Despot Stefan Tomaš ( prodaju je ugovorio njegov stric ) – sin bosanskog ( samozvanog ) Kralja Tomaša .
Vredno je zapamtiti , da je turcima uz grad predato nekoliko stotina svatova ( zmamenitih izaslanika okolnih država , gde je dominiralo ugarsko plemstvo ) , koje su turci pogubili ( a njihove glave istakli na zidine pored Dunava da vidi Evropa ).
Ovaj nesretnik ( bosanac Stefan Tomaš ) , nešto kasnije nasleđuje očevu zemlju i pod istim uslovima izporučuje turskoj porti .
Paša koji je primio predate zemlje , dao mu je pratnju do granice po državnom dogovoru . Kad je bosanac Tomaš prešao granicu i ušao u mletačke teritorije , otela ga turska diverzanska grupa i kao zarobljenika vratila paši .
Paša ga učetvore razpe međ bele vrance – na sve četiri strane sveta.
Odgovarajući porti za samovoljno kažnjavanje sultanovog tajnog saveznika ( trojanskog konja međ hrišćanima ) , branio se : Čovek koji za novac proda svoju državničku čast , prodao je dušu i više nema šta da proda od svojega . On sad može samo šejtanu da proda SAMOG SULTANA I ALAHA !
( Kažu da je ova odbrana bila uspešna i paša je sačuva život i zadrža sve svoje državne pozicije .)
Grad je bez borbe ustanicima u prvom ustanaku ( za vreme Tursko Ruskog rata ) . predao Muharem Guša i iz njega izveo živalj i silnu nahijsku vojsku ( koja je bez borbi stigla u Niš ) .
Mitomani tvrde da se uplašio silne ustaničke vojske sa trešnjevim topovima ( jer je pred Vožda prvog ustanka , izašao sa malom svitom i simboličnom predajom gradskog ključa , garantovao svojom čašću mirnu predaju grada ), dok zlobnici tvrde da je Guša bio veliki čovek , vitez - intelektualac , koji je znao civilizacijsku vrednost grada , te nije hteo nizašta da u ratnom sukobima budućim svetskim pokoljenjima da ošteti baštinu i uskrati im zdanje za divljenje .
Ovakav stav poznat je u istoriji ratovanja . Mnoge velike vojskovođe i generali napuštali su sigurne zidine vojnih i gratskih utvrda , da bi čitava ostala potomstvu ( i naravno na otvorenom gubili bitke ) .
Sličan gest ( ako se dobro sećam ) , napravio je Vasileus Jovan i pred turke izašao sa vojskom . Ispred zidina Carigrada izgubio je bitku i branioce ; tako su Carigrad turci osvojili ( inače,opšte poznata je činjenica kad god se Carigrad branio iz nutra , nije izgubio slobodu ) .
Ovakav gest ustanici su napravili nakon bega ustaničkog vođstva u inostranstvo , a turci su im uzvratili u drugom ustanku .
Dakle , grad Smederevo bio je i ostao u svemu prva i poslednja Srpska tvorevina , pa i prestonica . Sazidano na zemlji gde niko pre nije hteo ni mrtve da sahranje , a taman posla grad da gradi .
Ovim zdanjem srpstvo može da se ponosi i sa njim može u svedsku baštinu , jer je u celosti njegov.
Zaista , širom sadašnjih i ondašnjih teritorija , uvek je pre slovenskog dolaska neko gradio , doziđivao , rušio pregrađivao , sahranjivao – pa tek naši preci .
Ovo zdanje - grad , čisto je naše državno i građevinsko delo usvemu za sva vremena .
Ovo je ono što može da se voli kod jednog grada ( mudrost i moći koje su ga izgradile i u njega ugradile opstanak – dale mu život prošli i budući), i čemu se divi svako razumno stvorenje i svaki putnik namernik . To je ono što se poštuje u civilizacijskom smislu .
Kao dasu baš te političke mudrosti i moći graditelja Smedereva , uvele grad i njegovo stanovništvo (u poslednjem veku) u državnu pasivizaciju i marginalizaciju , a razvojem crne metalurgije kao da je u crno zavijen ceo region.

Moran da napomenem , jer je ovo važno za buduća pokoljenja : Ove političko državničke moći , razvio je u tadašnjoj despotovini Stefan Lazarević ( sin cara Lazara ) ; prvi naš vladar , koji je sa svojim dvorjanima i većinom suvladarskih personalnih postavki obišao jugoistočnu i severo istočnu , ondašnju džavo tvoračku hemisveru ( kako se to kaže : Vladar koji se molio u tuđim crkvama za dobro bit svoje države ,i vazda dobro priman . Taj ’’nejaki’’ Stefan , posle kosovskog boja proširio je teritorije despotije bez mnogo vojevanja ( i gle čuda , bile su tad međunarodno priznate ) . Razvio je državu do te mere ( industrijski i vojno ) , da je njegova despotija bila najveći proizvođač srebra u evropi ( procenjuje se daje despotova država prozvodila 20% od ukupne evropske proizvodnje srebra ) . Bio je suosnivač koalicije koja je kod Sofije porazila turskog sultana , svrgla ga i postavila ( dovela na turski presto ) predhodnog sultana iz izgnanstva.
Ove, i još mnoge važne činjenice kriju se od populacije na svim nivoima ( nekoliko vekova ) – čak se stiglo do toga , da malom broju građana on je znan kao veliki vladar ( državo tvorac ) , taj svima znan nejaki Stefan .

nastavak sledi :dash:
 
nastavak :

Istine radi , ovakva politička mudrost , rabljena je i za vreme vladavine dinastije Obrenovića , gde dominantnu poziciju zauzima Mihailo za vreme svoje poslednje vladavine ( naime , kad su svi entiteti u evropi doživeli nacionalno proleće , zahvaljujući Francuskoj tajnoj diplomatiji ; kad je sve oko njegove kneževine ustalo na krv i nož ; on je sa svima održavao mudre odnose , a svoju kneževinu : obnavljao , gradio , vojno osposobljavao – i kad je prošlo nacionalno proleće u okruženju , imao je moćnu i stabilnu respektabilnu kneževinu ----- verovatno u znak zahvalnosti patriote ga mučki ubiše . Taj nejaki , znao je : da je čovek kao država , mudar koliko su mu mudri prijatelji rašireni po belom svetu ; daje država moćna koliko su joj moćni saveznici i stabilna koliko je u miru sama sa sobom i komšijama – tako je od postanka . ) .
Bilo je i kasnije manje ili veće uspešno rabljenje ovakve političke mudrosti , ali može se zasigurno ustvrditi da se komunistička jugoslovenska oligarhija u periodu od 60 do 80. pristojno okoristila od ovakve državničke strategije u međunarodnoj politici .
Dakle , kad god su državne institucije i njihove vođe imale vizionarskog duha kao ondašnji despoti , država je ulazila u mirne međunarodne političke vode i imala siguran opstanak, rast i razvoj .
Poslednji međ nama koji je govorio da ima državo tvoračku viziju i misiju , toliko je preplašio ’’ patriotske snage ’’ , da je đžaba nudio podvlačenje crte ( oće reći, ko je zlodelao profitirao je , ko je pošteno radio stradao je -- idemo sad ’’ pošteno iz početka ’’ ) , prođe kao Aleksandar ( i gle čuda , tad bi 100g. od ubistva poslednjih Obrenovića ) , i sad nikom ništa , stabilno bauljamo u svim pogledima .

Nezavisno od državne mariginalizacije ovakve i slične duhovnosti , a samim tim i stanovništa , svi koji su Smederevu živeli sa dve tri generacije , poprimili su ponešto od duhovnih moći njegovih graditelja . Ti retki i njhova duhovnost , može biti nešto što je retko u ovoj ’’novoj’’ Srbiji , čiji je život neizvestan kao predhodne države koje nadživesmo ; a koje nam darivaše očevi inih premudrih političkih izabranika , patriota i branilaca srpstva.
Dakle, ta retka duhovnost koju imaju ovi Smederevci , ako se pošteno prosudi za sadašnjost i budućnost , može biti prihvatljiva i dopadljiva – a onda predpostavljam da može i da se voli .

Inače, današnje Smederevo može se reći : prenaseljeno je kao i druga urbana mesta.

Poslednji talas priliva stanovništva , izazvan velikim političkim moćima i mudrostima naših oligarha i njhovih očeva proverenih patriota , može se učiniti strancima ili putnicima namernicima neprihvatljivim za život .?
No, kažu da je jedan nepriznati prorok ( onda i sad ) , u vreme gradnje grada , govorio onima koji su neprestano kukali i predviđali gradu skoru propast : ’’ kuća je onakva kakvi su njeni stanari ; pa ako su dobronamerni i mudri , kuća je dugovečna i ugodna za život – ako li su pak ništarije , kuća je propadljiva a u njoj čemer i jad caruju ’’.
I ovaj izazov ( prenaseljenosti ) može da se voli , ako se ima razumevanja za novo pristiglo stanovništvo , naročito ako se percipira državna marginalizacija političkih moći i mudrosti graditelja Smedereva ; ako ništa drugo , ono zbog toga što je ta ista državna pamet unesrećila sve pa i ove koji su glavom bez obzira došli u Smederevo ( i manje više i u druga urbana mesta ) - naročito ako oni , bez strasti , mržnje i pristrasnosti vide da više se nema kud ( svi smo dotakli bezdno , i krajnje je vreme da odbacimo nacionalnu svest : političkih razbojnika , ratnih profitera i novo stvorene kapitalista sa međunarodnih poternica ) .

Inače , Smederevo kao i svi druge opštine koje nisu važne na srpskom meteorološkom nebu - tavori .
Mnogi su bez posla ; retki probrani služe patriotskim srpskim oligarhima , muslimansko-hrišćanskim velemožama i kineskim srbima za koju hiljadarku ( koja se neredovno isplaćuje - što je opšte poznata stvar svud) .
Mnogi ne žele da se vakcionišu od svinjskog gripa , sve nadajući se da kao svinje na orvelovskoj farmi zaposetnu ( bar na kratko ) vladarsku trpezu – valjda vide kroz izloge kafana i hotela kako se potpisuju računi kelnerima ( kažu zlobnici , da su komunjare imale srce i dušu , pravili su male račune da nebi konobari na dijeti , dobijali vrtoglavicu od silnog vrtoglavog sabiranja basnoslovnih suma ) .

Narodna kuhinja izčilela je .

Mladi po ceo dan srču jedno ubogo ( triput razređivano ) pićance po kafićima , obijaju pragove igraonica tražeći za cvonjak nepostojeću sreću – svi samo tri dana živnu , a posle do prve krkobabine uplate proklinju sudbinu što ih budi svakog judra , a nije ih probudila petog oktobra .
( Skoro mi ispriča jedan trideseto godišnjak , evocirajući svoje uspomene iz 2000-te ; veli : onaj što je bio ispred skupštine i skidao zastavu pod onolikim bojnim otrovom , nisam bio ja ; to je bio , sad znam , moj zombi ; sad sam otkrio da povremeno mesečarim , veštičarim i koještarim – ja nikad nisam bio ni duh od čoveka , a tad zaista , u oktobar otišao je moj zombi . Ćutim .? Mislim : Nikog ne može ista dunavska voda dvaput da davi , ako nije zombi .? Pa opet , nikad se nezna .? Možda je većina nas bila jedan veliki oktobarski zombi , ko to sad zna .? )

Bilo kako bilo , zemaljski dani teku ; Dunav zapljuskuje Smederevo ; ko zna , možda jednom i drugi vide zašto je vredno voleti Smederevo . Ja sam ovo video , i tu državo tvoračku političku mudrost , čija je misija : rađanje , opstanak , rast i razvoj - volim !
Pitate , a ja rekoh ! :dash::dash::dash:
 

Back
Top