Зашто се уместо рак каже опака болест или канцер?

Зашто се уместо рак каже опака болест или канцер?
Јел то оно да му се не изговори име? Да не урекнеш?

Na žalost ima i toga. Za nevericu je koliko ima praznoverja vezanog ne samo za rak već i druge bolesti. Na samu reč rak prva pomisao je smrt, a smrt niko ne voli ni da pomene i najvećim delom je neznanje ili neobaveštenost. Ljudi se sklanjaju, da kažem beže od bolesnih kao da će rak skočiti i napasti zdravu osobu. Rak nije grip, niti se tako prenosi niti tako nastaje. Lično sam svedočila kad je žena preko 70 godina bacila flajer kao da je zaražen kugom i pobegla čim je videla o čemu se radi.

Rak nije samo umiranje, ali skoro niko ne priča o onima koji su ga preživeli i žive normalne živote, rade, uče, rađaju, stvaraju porodice. Za neke jeste terminalan ali to zavisi od vrste od koje oboli i od uslova lečenja.

Šta je problem? Istraživanje retkih vrsta koje ne mogu biti izlečene tekućim protokolima. Za istraživanje lekova treba mnogo novca, vremena i resursa i farmaceutska industrija ih smatra preskupim za relativno mali broj pacijenata, nije isplativo. To je istina koja je bolna ali tačna i protiv koje se razna udruženja bore ali bezuspešno.

U trenutku kad se dobije dijagnoza i o kojoj se vrsti radi odmah kažu i kolike su šanse za izlečenje, koje su za petogodišnje preživljavanje, a koje su u startu terminalne i nema spasa. Tada počinje trka s vremenom. neki se bore za svaki dan, da se živi što duže uz protokole lečenja koji su svuda isti. Neki posežu za vračarama, čarobnim mućkalicama, aparatima koji čudesno leče ili su izlečili tamo nekog Peru, Žiku, Lazu koje niko nikada nije video. Obične prevare i mamipare.

Rak je teška, gadna bolest, koja je dugotrajna, iziskuje mnogo novca, truda, traženja, učenja od medicine do zakona i prava pacijenata. Užasno iscrpljujuća za porodice, prijatelje, rodbinu i tada vidite ko je iskren a ko nije, takvi brzo nestanu. Često se porodice raspadnu jer nisu svi sposobni da se bore konstantno 24/7/30/365, izgube veru, snagu, strpljenje koje je najteže sačuvati.

Najiskrenije želim da se niko, nikada, nigde ne suoči s tim zlom, ali znam i da je to samo moja želja.
 
Ovo sam zaboravila i nema veze ni sa tikvama ni sa sekapersama.
Rak i kancer imaju isto značenje, a jedina razlika je da li je benigni ili maligni, obe reči označavaju tumore, izrasline u telu pacijenta.
Benigni je dobroćudan, maligni zloćudan.
Opaka bolest zato što jeste, od lečenja do kraja je veoma teška za podnošenje.
 
Зашто се уместо рак каже опака болест или канцер?

"Slon u sobi" mi se čini da ovde ima svoje mesto.
Nešto neželjeno i neprijatno ponekad odbijamo da zovemo pravim imenom jer nam neka druga i manje zloslutna imena deluju bezbednija, pa čak i od nekakve pomoći.
U mnogim konverzacijama sam primetila da ljudi rak ili kancer čak uopšte ni ne nazivaju, već postoji kod za to oboljenje, pa kažu samo "ono".
A: "Ono je."
B: "Au, pa kako i zašto?"
Interno znaju o čemu pričaju, ali ako ne izgovore, manja je vrednost, manje sekiranja.
Naše bake su imale običaj da ne izgovaraju reč "zmija" nikako da je ne prizovu i ne pobude jer se svako odaziva na svoje ime.
 
Znam da si lekar, objasni nam koji su to još tipovi malignog tumora a da ga ne zovemo rak?
Histološka je podela.
Karcinomi su maligni tumori epitelnih ćelija , a kada imaju u sastavu i žlezdano tkivo nazivaju se adenokarcinomi, naprimer.
recimo , sarkomi . potiču od mezehnima - liposarkom , miosarkom,
leukemija - maligni ćelije krvi.
Maligni tumor označava sve zloćudno.
Beningni tumor označava sve dobroćudno.
 

Back
Top