- Poruka
- 388.720
Kada detaljnije gledate stare fotografije primeticete da se na njima niko ili retko smeje.
Svi su ozbiljni i savršeno mirni dok čekaju sa budu fotografisani..Kod prvih kamera bilo je potrebno vreme da se pripremi i podesi pre svega kamera , pa osobemkoje treba da se fotografisu , pa poze , pa da se namesti svetlo..sve je to trajalo dosta dugo nego sto je mogao da se zadrzi osmeh na licu.o
U pocetku fotografisanje je bilo retko i skupo i nije mogao svako da ga priušti. Ljudi se nisu slikali svaki dan, a neki su to radili samo jednom u životu. Na primer vencane fotogrfije ili cele porodice koje su se uramljivale i kacile na zidove u kuci.
Stare umetnicke slike bile su uzor za fotografisanje kao i poziranje i n tim slikama svi su bili mrtvi ozbiljni shodno trenutku i rzlogu fotografisanja.
Drugi opet kazu da osmeh nije bio elegantan za fotografisanje jer pokazuje zube na primer.
U pocetku fotograf je trazio od ljudi da stisnu usne kako bi se stvorio efekat malih usta i tu nije bilo mesta osmehu.
Tada nisu postojali programi u kojima su mogle da se isprave greške, one su zauvek ostajale zabeležene na fotografiji.
Prave slikare, koji bi slikali portrete, mogli su da priušte samo najbogatiji, a fotografije i oni siromašniji.
Danas u svetu digitalne fotografije sve je drugacije posebno sto se dnevno pravi po desetine selfija u svim pozama i izrazima lica gde je osmeh najzastupljeniji.
Nenasmejani ljudi na starim fotografijama verovatno su se zabavljali kao i mi, ali nisu imali potrebu da to i pokazuju, piše "Gardijan".
Stare slike kao primeri uzete su sa neta i javnih medija
Svi su ozbiljni i savršeno mirni dok čekaju sa budu fotografisani..Kod prvih kamera bilo je potrebno vreme da se pripremi i podesi pre svega kamera , pa osobemkoje treba da se fotografisu , pa poze , pa da se namesti svetlo..sve je to trajalo dosta dugo nego sto je mogao da se zadrzi osmeh na licu.o
U pocetku fotografisanje je bilo retko i skupo i nije mogao svako da ga priušti. Ljudi se nisu slikali svaki dan, a neki su to radili samo jednom u životu. Na primer vencane fotogrfije ili cele porodice koje su se uramljivale i kacile na zidove u kuci.
Stare umetnicke slike bile su uzor za fotografisanje kao i poziranje i n tim slikama svi su bili mrtvi ozbiljni shodno trenutku i rzlogu fotografisanja.
Drugi opet kazu da osmeh nije bio elegantan za fotografisanje jer pokazuje zube na primer.
U pocetku fotograf je trazio od ljudi da stisnu usne kako bi se stvorio efekat malih usta i tu nije bilo mesta osmehu.
Tada nisu postojali programi u kojima su mogle da se isprave greške, one su zauvek ostajale zabeležene na fotografiji.
Prave slikare, koji bi slikali portrete, mogli su da priušte samo najbogatiji, a fotografije i oni siromašniji.
Danas u svetu digitalne fotografije sve je drugacije posebno sto se dnevno pravi po desetine selfija u svim pozama i izrazima lica gde je osmeh najzastupljeniji.
Nenasmejani ljudi na starim fotografijama verovatno su se zabavljali kao i mi, ali nisu imali potrebu da to i pokazuju, piše "Gardijan".
Stare slike kao primeri uzete su sa neta i javnih medija