zasto postoji nista ?

Milioniti put. Um ima sposobnost da govori o negaciji a da time ne protivreci egzistenciji.
Naravno da ne postoji NISTA ali taj pojam uopste nije problem egzistencije vec, po hiljaditi put ponavljam, problem jezika.
Nije poenta uopste u nasem misljenju o "nista" vec u samom izvoru naseg bica gde takva dihotomija moze vaziti, stim sto o tome ne mozemo misliti nezavisno od reci koje upucuju na suprotnost.
Ono sto u egzistencijalnom smislu nema suprotnost, kao sto je ovde slucaj mi mozemo izraziti jedino kroz nacelo suprotnosti. Ali je ta suprotnost samo opis relativnosti bica a ne ukazivanje na dve egzistencije, gde jednu zovemo NISTA a drugu NESTO.
 
Poslednja izmena:
Naravno da ne postoji NISTA ali taj pojam uopste nije problem egzistencije vec, po hiljaditi put ponavljam, problem jezika.

Nije to nikakav problem jezika već problem poimanja.
Ne radi se samo o suprotnostima već o nemoći da se nešto obuhvati u našoj pažnji, stoga Svjesnosti.
Jezik uvijek i nepogrešivo služi poimanju, ispoljava ga.
Jezik je manifestacija poimanja i služi razmjeni poimanog između dva razuma.
Onaj koji poima 'nešto' može to 'nešto' i da predstavi jezički.
Međutim, onaj koji to 'nešto' ne opaža niti ga je svjestan, ne može niti da ga poima, stoga svojim razumom ga doživljava kao 'ništa' (poimanjem nepostojanja).
I opet, jezik i pri tom služi poimanju. Jezik je uvijek u službi poimanju.
 
Nije to nikakav problem jezika već problem poimanja.
Ne radi se samo o suprotnostima već o nemoći da se nešto obuhvati u našoj pažnji, stoga Svjesnosti.
Jezik uvijek i nepogrešivo služi poimanju, ispoljava ga.
Jezik je manifestacija poimanja i služi razmjeni poimanog između dva razuma.
Onaj koji poima 'nešto' može to 'nešto' i da predstavi jezički.
Međutim, onaj koji to 'nešto' ne opaža niti ga je svjestan, ne može niti da ga poima, stoga svojim razumom ga doživljava kao 'ništa' (poimanjem nepostojanja).
I opet, jezik i pri tom služi poimanju. Jezik je uvijek u službi poimanju.

Ovde neki preko igre reci pokusavaju da izvuku dokaze o vecnosti a ta igra je prljava igra...
I to vazi za nezrele dijalekticare..
Nista gore nego kad prividna istina daje konstantno ubedjenje, koje ne dozvoljava nikakvu promenu misljenja.
Ja sam u boldovanom vec rekao isto sto i ti ali kao sto rekoh dosta ljudi mesa izvore fenomena, koje su u vlasti procesa i misljenje o tim izvorima.
Tako recimo potvrda negacije u jeziku nije kontradikcija....ali ako se izvuce iz konteksta, van dijalektike odredjeni pojam ulazi se u apsurd.
 
Poslednja izmena:
Milioniti put. Um ima sposobnost da govori o negaciji a da time ne protivreci egzistenciji.
Naravno da ne postoji NISTA ali taj pojam uopste nije problem egzistencije vec, po hiljaditi put ponavljam, problem jezika.
Nije poenta uopste u nasem misljenju o "nista" vec u samom izvoru naseg bica gde takva dihotomija moze vaziti, stim sto o tome ne mozemo misliti nezavisno od reci koje upucuju na suprotnost.
Ono sto u egzistencijalnom smislu nema suprotnost, kao sto je ovde slucaj mi mozemo izraziti jedino kroz nacelo suprotnosti. Ali je ta suprotnost samo opis relativnosti bica a ne ukazivanje na dve egzistencije, gde jednu zovemo NISTA a drugu NESTO.

Nece biti da je to nista samo problem jezika. :)

Kada Hegel izjednacava nista sa bicem , on misli na postajanje. Uostalom, i vernici moraju da prihvate, po bibliji, da je Bog iz nista stvorio svet. No bez obzira na to, rec je o postajanju, a ne postojanju. Jer, kako iz necega moze postati nesto, veli Hegel.
 
а да не губимо живот око слова?
није брига што разумемо...
нег оно што јок.

kolega... sat pokazuje 18h...vi sedite u drustvu i pijete pina coladu... onaj pored vas pije gin, dama pored konjak.... svi troje radite istu radnju i svi troje ste tu samo da bi razumeli ne svoju sustinu nego da bi ispunili smislom 90 procentno nistavilo pa bilo to i makar do 18:01.... a zasto ono postoji? samo zato da jedan od 10 milijardi nadje put ka razumevanju svrhe pa makar ono bilo i 89 procentno... filozofija nije razmisljanje pojedinca vec grupna seansa grupe pa makar i svi govorili nemustim jezikom tisine
 
Nije to Pandorina kutija-to je stvarnost!
Kako Nerej kaže-process postajanja ybo ga Hegel u vugla kad je I otvorio tu kutiju...
Bilo bolje ono :u srcu Bosna,u glavi fosna...

O čemu se radi...
Materija,energija ,forme svega toga I manifestacije su poremećaj ništavila!
Čika Albert je to slikovito opisao kao površinu okeana koja se valja,a dubine kilometrima mir I tišina...Ničeg...
 
Nije to Pandorina kutija-to je stvarnost!
Kako Nerej kaže-process postajanja ybo ga Hegel u vugla kad je I otvorio tu kutiju...
Bilo bolje ono :u srcu Bosna,u glavi fosna...

O čemu se radi...
Materija,energija ,forme svega toga I manifestacije su poremećaj ništavila!
Čika Albert je to slikovito opisao kao površinu okeana koja se valja,a dubine kilometrima mir I tišina...Ničeg...

I tebe je čika Albert totalno zamutio a ti sad hoćeš, tako zamućen, da mutiš vodu po ovom forumu. Kakav te poremećaj snašao??? Nikada i ništa se ne remeti. Sve je u najboljem redu. Ti, eto, mutiš vodu, onima koji vole mutnu vodu, dok i ti i oni uistinu sanjate ono što vam se dešava umjesto da shvatite da ste vi ono što se dešava vašim snovima. Vi im dajete i smisao i forme a ono što VI (Ja), dakle svi i sve jesmo, ono nema niti formu, nit smisao i red, stoga ne može biti poremećeno. Samo mu se njegovi snovi (shvatanja postajuće realnosti koju sebi stvara, sanja) mogu doimati poremećenim.
 
Materija,energija ,forme svega toga I manifestacije su poremećaj ništavila!

Ne postoji ništavilo. 'Ništavilo' je postojeće samo za tvoj razum koji ne može da vidi, da opazi ono što je jedino ISTINSKO postojanje.
Zašto je to tako?
Jednostavno: zato što je razum alat koji primjećuje vibracije, kreatnje, dok je samo postojanje nepokretno, stoga razumom ne može biti opaženo. Sada se vrati svom čika Albertu pa ga pitaj kako bi on to lijepo slikovito objasnio?
Možda bi ti on rekao ovako: Ako je Postojanje cjelovita tišina i Mir dubine, ono je izvan vidnog polja razuma i njegovih opažaja, onda je UM ravna i mirna površina vode, dok je sve što se izdiže iznad njene površine uistinu vibracija koju našim razumom možemo da opazimo i njegovim čulima projektujemo kao postojeće (tačnije vibrirajuće) 'NEŠTO'.

A šta se to uistinu desilo da bi se to nešto pojavilo kao vibracija iznad mirne površine vode?
Desila se transformacija jednog Znanja-o-Sebi iz te dubine, kroz Um, kroz tu nevidljivu skramu (ogledalo) dubine i postalo je ono što je u našoj Svjesnosti razumom vidljivo. To što je razumom vidljivo, naravno, Biće (identifikovano sasvojom razumskom predstavom, sa subjektom) doživljava kao postojeće NEŠTO, dok sve što je ispod površine Uma doživljava kao ništa... ili pak 'Ništavilo'... Ali to je najveća moguća zabluda. Najveća od svih zabluda.
 
Nista ne postoji.
Nesto malo postoji.
I ovaj je maher za jok!;)

- - - - - - - - - -

Hahaha... kako se samo grčevito hvataš za tog gorana i njegovo 'jok'... ego je čudo, majušan i uplašen...
Ali važno je da si ti našao saveznika u svom ubjeđenju... u dvoje ste jači... hahaha
Ne treba mi takav saveznik jer je rango kralj,a ja anarhista...:manikir:
 
images.jpg
 

Kvazar, veoma dobar izbor...


Ovo gore izrečeno je veoma tačno. Nada je jedna od velikih zabluda. Ona drži čovjeka okovanog u očekivanju i produžava agoniju trajanja u nemoći da se išta učini. Ovo je jedna od riječi koje ja recimo ne želim da uupotrbljavam u svom riječniku.
Kada u sebi postanem svjestan ovih riječi: "Ja se nadam", bude mi sasvim jasno da sam izgubio samouvjerenje i da mi duh kroz ove riječi govori da živim u laži. Ta laž se već manifestuje kao nesigurnost a u fizičkom aspektu će da se manifestuje kao nemoć činjenja. Ove riječi uključuju alarm u mom duhu koji kaže: "ČINI, ne nadaj se!" Šta to znači? To znači da svoju Volju moram da preorjentišem iz pasivnne u aktivnu, iz one koje očekuje da će neko ili nešto drugo za mene riješiti moju neaktivnost u onu koja u svoje ruke preuzima komandu i naređuje akciju. Kada mi neko kaže: "Nadam se da će se to desiti tako i tako"... ja mu odmah kažem da je nada najveća LAŽ i umjesto da se nada treba da se pokrene i da počne da čini.

No postoji i kombinacija nade i činjenja tako da se nada neprmijetno podvuče pod kožu i onda je uopšte nismo svjesni, specijalno u slučaju da je procenat činjenja prevagnuo i učinio našu realnost mogućom. U ovom slučaju nada ostaje neprimijećana dok se opet u nekoj novoj situaciji ne pojavi i dobije svoj istinski smisao; smisao LAŽI i prevare samog sebe.

Ne nadajte se, nikada se ne nadajte! Pokrenite se i činite, kako vi tako i ja.

Postoje još neke riječi koje kristimo a koje su od istog smisla. Jedna ot takvih riječi je riječ 'borba' ili 'sukob'... i ova riječ-riječi je-su jedna-jedne od onih koje ne koristim (osim u objašnjenjima šta one znače) a ako se u mom razumu pak i pojave sa svojim pravim smislom (da odrede moj odnos prema nečemu, da ukažu da sam u sukobu sa nečim) onda mi je to znak da sam ušao u zonu negativnosti i da momentalno treba da stanem i da je se oslobodim shvatajući šta sam uistinu naumio da činim ... s tim se moj nivo svjesnosti uzdiže iznad akcije-reakcije i postajem gospodar svoje realnosti.

A sada, odoh da činim ono što sam naumio da se ne bih počeo nadati... :)
 
....pa nije sve , baš tako , u vezi "NADE".....postoje stvari koje su izvan čovekovih moći , na koje nema nikakvog uticaja ma šta činio......možeš biti savršeno mudar , vešt , sposoban i da umeš sve što zamisliš , ali mnoge stvari ne možeš da preduprediš , pa tako možeš samo da procenjuješ kolike su ti šanse da tebe ne zadese i da se na osnovu tih šansi "nadaš " dobrom ishodu....

....ljudi koji ne čine ništa u vezi , kako da kažem običnih svakodnevnih stvari u životu , nemaju prava na nadu......ako tako mogu da kažem....ali , oni koji čine sve , optimalno za konkretni slučaj u svom životu , mogu očekivati dobre životne ishode , oni imaju prava ( da tako kažem ) na nadu.....tad ona nije laž , jer je podupreta optimalnim aktivnostima koje zasigurno rezultiraće dobrim ishodima.....

....recimo ljudi puni znanja , veština , sposobnosti i umeća , vredni , poštuju datu reč , časni , istrajni i uporni , mogu da se nadaju nekakvom životnom standardu....ljudi suprotni njima žive u lažnoj nadi - ako ne postanu kriminalci ili balkanski političari !
 
....pa nije sve , baš tako , u vezi "NADE".....postoje stvari koje su izvan čovekovih moći , na koje nema nikakvog uticaja ma šta činio......možeš biti savršeno mudar , vešt , sposoban i da umeš sve što zamisliš , ali mnoge stvari ne možeš da preduprediš , pa tako možeš samo da procenjuješ kolike su ti šanse da tebe ne zadese i da se na osnovu tih šansi "nadaš " dobrom ishodu....

....ljudi koji ne čine ništa u vezi , kako da kažem običnih svakodnevnih stvari u životu , nemaju prava na nadu......ako tako mogu da kažem....ali , oni koji čine sve , optimalno za konkretni slučaj u svom životu , mogu očekivati dobre životne ishode , oni imaju prava ( da tako kažem ) na nadu.....tad ona nije laž , jer je podupreta optimalnim aktivnostima koje zasigurno rezultiraće dobrim ishodima.....

....recimo ljudi puni znanja , veština , sposobnosti i umeća , vredni , poštuju datu reč , časni , istrajni i uporni , mogu da se nadaju nekakvom životnom standardu....ljudi suprotni njima žive u lažnoj nadi - ako ne postanu kriminalci ili balkanski političari !

Slažem se, nije baš sve tako ako je 'NADA' neka ženska kojoj se ti sviđaš, pa ti nudi ono čemu se i ne nadaš... ali ako govorimo o 'nadi' kao tvom nadanju onda je to onako kako rekoh. :)



....recimo ljudi puni znanja , veština , sposobnosti i umeća , vredni , poštuju datu reč , časni , istrajni i uporni , mogu da se nadaju nekakvom životnom standardu....ljudi suprotni njima žive u lažnoj nadi - ako ne postanu kriminalci ili balkanski političari !

Tačno, u pravu si, MOGU DA SE NADAJU NEKAKVOM ŽIVOTNOM STANDARDU... hahahaha, ali dok ne zasuču rukave i ne pokrenu akciju (koristeći ta znanja. vještine, sposobnosti i umeća) neće im se desiti da od nade načine tu očekivanu realnost. Umrijet' će nadajući se. Oni pak, koji su VREDNI i radni, dakle od nade se pokreću u akciju, oni se ne oslanjaju na nadu već na kalkulisani rizik, na plan rada. Ulažu tu aktivnu energiju kako bi im se od tog ulaganja vratili i plodovi rada.
 
...htedoh da kažem da nada kao nekakvo emotivno lično stanje bilo koje jedinke može biti i realna / istinito moguća u odnosu na onu lažnu za koju niko ne radi , jer i nema tih moći sa kojima bi radio zanju --- između ove dve krajnosti ima sijaset slučajeva , pa se za takvu nadu mogu odredutu i njene šanse ostvarenja ( sa merom realicaji , koja zavisi od šansi ) - može se to malkice urediti i matematički , kao recimo loto pogodak ( tačno se zna koliko kombinacija treba ispisati da ze međ njima nađe jedan dobitak i više manjih premija )....
....a ta metematička logika kaže , pametan čovek nije nikad okovan i on uvek može se nadati dobrom životnom ishodu - takav može izračunati i kolike su šanse da na njega padne ledena lopta dok ide po dobitak loto premije !
 
covek ne treba da se nada vec da tezi ka slobodi, ono sto coveka razlikuje od drugih bica tj. moc govora koji mu ujedno postavlja i kristalne resetke kaveza ali i ostavlja na izbor svetu obavezu da bude slobodan, u tome je duh nistavila a identican je pricnip kojim se upravlja i univerzum koji tezi da se povrati iskonskoj slobodi nistavila..
 
covek ne treba da se nada vec da tezi ka slobodi, ono sto coveka razlikuje od drugih bica tj. moc govora koji mu ujedno postavlja i kristalne resetke kaveza ali i ostavlja na izbor svetu obavezu da bude slobodan, u tome je duh nistavila a identican je pricnip kojim se upravlja i univerzum koji tezi da se povrati iskonskoj slobodi nistavila..

...sva živa bića teže slobodama i još teže dominantnim slobodama za opstanak - svak iole racionalan i pronicljiv videće da vrste živih oblika vode svojevrstan rat za teritorije....biljke , naročito drveće , vodi čak hemijski rat ( čak i ispod zemlje ) , da bi obezbedilo primat na jednoj teritoriji....orah i četinari , golim okom su ratnici sa hemijskim oružjem , koji gotovo svaku značajniju biljnu vrstu u svom okruženju uništavaju još u fazi biljne klice....naravno , ni druge biljke ne zaostaju u tom pogledu....neke biljke se udružuju i prave koloniju......raznorazni korovi su razvili stravične strategije kolonizacije teritorija....o životinjama i njihovim ratničkim organizovanjima ne treba ni pričati ...tako da je čovek međ njima amater....
....što se tiče naše moći govora , ona je takva kakva je - i pritom mnoge zaslepljje i ograničava , pa nevide očite savržene sisteme za komunikaciju u živom svetu oko sebe....mnogi ne vide čak ni u tim različitim sistemima ni komunikativnu univerzalnost - naročito kad nailazi kakva kod stihija , nepogoda !

...u živom svetu , čovek je najnesposobnije biće na ovoj planeti , kome je potrebna roditeljsko starateljstvo duže nego bilo kom živom stvoru....zato smo i razvili rušilačke strategije i naš opstanak ( opstanak vrste ) , bazirali na eksploataciji i uništavanju drugih vrsta...porobili smo prirodu i na svakom koraku je surovo kažnjavamu , pokazujući joj našu božanstvenost , nad njom !

....onog momenta kad se današnji čovek oslobodi sebe sama , vratiće se stazama svojih predaka , koje su bile mnogo ljudnije u odnosu na naše današnje , kad je reč o svetu oko nas !
 

Back
Top