zasto postoji nista ?

Sviđa mi se tema :ok:

Mislim da je ništa isto što i sve, samo sve u stanju dok još ništa pojedinačno nije izdvojeno. U tom smislu, nešto se u svim svojim oblicima sadrži u ništa. :)


ok, ali recimo da mene konkretno zanima sta je to nesto jer hocu da spasim civilizaciju kao neo u matriksu, neke konkretne stvari, ljudi pate od hronicnog nedostatka vremena, pa sam nesto razmisljao da li postoje neke mogucnosti da percepciju prostora menjamo percepcijom vremena i tako neke transhumanisticke stvari, vidim da imas dobru logiku , daj neki predlog..

- - - - - - - - - -

Ništa istinski ne postoji, sve je nešto.

sve je nesto u nicemu, to smo vec utvrdili, idemo dalje...:mrgreen:
 

Постоји и једно и друго зависно од перспективе.

- Ништа постоји чак три пута. Једно од та три ништавила је и апсолутно ништа илити апсолутна нула.
Нама који постојимо то не може бити схватљиво, исто као што не можемо да схватимо постојање онакво какво је.

Забуна долази од појма ''Сврха'' јер одмах стављамо атрибут стварима према њиховој сврси. Да ли ''Ништа'' има сврху? Да ли се ''Ништа'' може измерити било како? Ако се не може измерити, онда не постоји, самим тим ништавило представља себе и ништа.

Закључак је да ништа не постоји, а то је једина правилна дефиниција ништавила, илити једина права дефиниција апсолутног ништавила.
 
Постоји и једно и друго зависно од перспективе.

- Ништа постоји чак три пута. Једно од та три ништавила је и апсолутно ништа илити апсолутна нула.
Нама који постојимо то не може бити схватљиво, исто као што не можемо да схватимо постојање онакво какво је.

Забуна долази од појма ''Сврха'' јер одмах стављамо атрибут стварима према њиховој сврси. Да ли ''Ништа'' има сврху? Да ли се ''Ништа'' може измерити било како? Ако се не може измерити, онда не постоји, самим тим ништавило представља себе и ништа.

Закључак је да ништа не постоји, а то је једина правилна дефиниција ништавила, илити једина права дефиниција апсолутног ништавила.

mi smo ti koji smo izmislili cilj, svrhu, smisao..a to da je zivot potpuniji bez svega toga se slazem.
 
ok, ali recimo da mene konkretno zanima sta je to nesto jer hocu da spasim civilizaciju kao neo u matriksu, neke konkretne stvari, ljudi pate od hronicnog nedostatka vremena, pa sam nesto razmisljao da li postoje neke mogucnosti da percepciju prostora menjamo percepcijom vremena i tako neke transhumanisticke stvari, vidim da imas dobru logiku , daj neki predlog..

Percepcija prostora i vremena se ponište ako uspeš da dođeš u to ništa. To znači spasiti samog sebe iluzije sveta. I to je jedini način na koji možeš da pomogneš čovečanstvu.
Stvarno ne verujem da postoji mogućnost spasiti drugoga. Možeš mu pokazati primerom ili dati neke smernice (ako su za njega odgovarajuće jer ima mnogo puteva do istog cilja), ali svako može samo sebe da spase. :)

- - - - - - - - - -

mi smo ti koji smo izmislili cilj, svrhu, smisao..a to da je zivot potpuniji bez svega toga se slazem.

A možda su cilj, svrha i smisao izmislili nas? ;)
 
ok, ali recimo da mene konkretno zanima sta je to nesto jer hocu da spasim civilizaciju kao neo u matriksu, neke konkretne stvari, ljudi pate od hronicnog nedostatka vremena, pa sam nesto razmisljao da li postoje neke mogucnosti da percepciju prostora menjamo percepcijom vremena i tako neke transhumanisticke stvari, vidim da imas dobru logiku , daj neki predlog..

Percepcija prostora i vremena se ponište ako uspeš da dođeš u to ništa. To znači spasiti samog sebe iluzije sveta. I to je jedini način na koji možeš da pomogneš čovečanstvu.
Stvarno ne verujem da postoji mogućnost spasiti drugoga. Možeš mu pokazati primerom ili dati neke smernice (ako su za njega odgovarajuće jer ima mnogo puteva do istog cilja), ali svako može samo sebe da spase. :)

- - - - - - - - - -



A možda su cilj, svrha i smisao izmislili nas? ;)

zanimljivo ali nadam se da ce se vreme i prostor ponistiti kako treba, jer moze da bude i kako ne treba..

tako je i zaratustra jednom sreo savesnoga u duhu koji je imao lekovite pijavice po sebi.. ali ga je slucajno zgazio dok je ovaj lezao i na nesrecu zgazenoga nije imao vremena da mu pomogne jer je zurio a neki i mnogi su ga hitno u pomoc dozivali, natrag u pecinu..

pa svakako da su izmislili nas da bi ih mi ponistili ;)
 
mi smo ti koji smo izmislili cilj, svrhu, smisao..a to da je zivot potpuniji bez svega toga se slazem.

Смислили или се помирили са тим? Јер људско биће бира и адаптира се сопственом окружењу. У младости док се не открије перспектива о смрти, не постоји ни перспектива о почетку и крају. Дете зна да ствари постоје, али такође зна да су те ствари дошле у различитим облицима. Дете види да је свет разнолик, да има тако пуно тога што привлачи пажњу. Осећај за ''крај нечега'' је апсктрактан и одраслој особи, а тек не детету које може да маштом надомести недостатак реализације о стварности.

Сазнање о ''сврси'' нечега се учи, а да би човек сазнао о себи, прво мора да истражи своје окружење. То је најосновнији облик интелигенције.
Логично је да окружење има сврху, а почетар и крај су непојмљиви већ се наглашавају као потенцијали.

Људска измишљотина или, пак, помирење са ''судбином''...?
 
Смислили или се помирили са тим? Јер људско биће бира и адаптира се сопственом окружењу. У младости док се не открије перспектива о смрти, не постоји ни перспектива о почетку и крају. Дете зна да ствари постоје, али такође зна да су те ствари дошле у различитим облицима. Дете види да је свет разнолик, да има тако пуно тога што привлачи пажњу. Осећај за ''крај нечега'' је апсктрактан и одраслој особи, а тек не детету које може да маштом надомести недостатак реализације о стварности.

Сазнање о ''сврси'' нечега се учи, а да би човек сазнао о себи, прво мора да истражи своје окружење. То је најосновнији облик интелигенције.
Логично је да окружење има сврху, а почетар и крај су непојмљиви већ се наглашавају као потенцијали.

Људска измишљотина или, пак, помирење са ''судбином''...?

dete ko dete, a jedna od stvari koje mrzim vise od zapostavljanja deteta jeste kad roditelji forsiraju i guraju svoje dete iznad njegovih samih ciljeva i svrhe..
 
Смислили или се помирили са тим? Јер људско биће бира и адаптира се сопственом окружењу. У младости док се не открије перспектива о смрти, не постоји ни перспектива о почетку и крају. Дете зна да ствари постоје, али такође зна да су те ствари дошле у различитим облицима. Дете види да је свет разнолик, да има тако пуно тога што привлачи пажњу. Осећај за ''крај нечега'' је апсктрактан и одраслој особи, а тек не детету које може да маштом надомести недостатак реализације о стварности.

Сазнање о ''сврси'' нечега се учи, а да би човек сазнао о себи, прво мора да истражи своје окружење. То је најосновнији облик интелигенције.
Логично је да окружење има сврху, а почетар и крај су непојмљиви већ се наглашавају као потенцијали.

Људска измишљотина или, пак, помирење са ''судбином''...?
Ne znam otkud ti to...
Od kako znam za sebe,ja sam začuđen,iznenađen blještavilom postojanja! "Otkud da ja postojim" u neartikulisanom
obliku doživljavao sam i pre nego sam počeo koristiti reči...Osamljivao sam se s nekom igračkom u čošak sobe i kaže
keva da sam nešto nerazumljivo i tiho raspravljao...:roll: Od malih nogu sam bio namćorast!:mrgreen:
 
mi smo ti koji smo izmislili cilj, svrhu, smisao..a to da je zivot potpuniji bez svega toga se slazem.

Neki novi klinci izmislili kako se prave deca i to patentirali.

Na kraju će kaio i svi drugi shvatiti da je to ništa ili ništavilo prihvatio čovek kao simbol za ono što nije mogao da razume svojim umom, u stanju dok mu svest još nije sazrila.
Tek sa naraslom svesti sagledao je da je i on sam, kao jedino "Biće" u svom telu, načinjen od tog istog "Ništavila," o kojem su mnogi mudri ljudi vekovima pre njega
govorili, ali nije imao ko da čuje. Na kraju nije imao kuda nego da se složi da je to "Ništa-vilo" ustvari sama suština života koja poseduje tako visoku svest, inteligenciju, znanje, moć, mudrost...a iznad svega i ono što još uvek sa mukom razume, a to je ljubav.

I tako svi novi klinci jure ovim svetom i planetama razvijajući mnoge teorije, nauke, filozofije, religije, ratove, osvajanja...dok ne otkriju ono što su mnoge bajke odavna
skrivale u sebi. Tako jedna od mnogih bajki koja govori o princu, princezi i opasnoj aždaji skriva tajnu na vaše dileme o "Ništa-vilu," o samom čoveku kao suštini,
njegovoj svrsi ovde, njegovom cilju i njegovom najvećem "spasiocu" uvek mladom Princu.

Samo napred, život je put na kojem je uspeh zagarantovan, ma koliko promašaja imali na njemu. Nova zabava počinje.
 
Poslednja izmena:
Na šta misliš ništa . na gustinu materije , vremena ili prostora . Jedino ništa što znam je spavanje bez sna , i go na snegu kad od ništa se nemožeš ugrejati , bezdušnost ljudska .

mislim na horde dupeuvlakaca, ljudi bez sopstvenog stava i misljenja koji bi da zatru svaki trag svesti, slobode i svega onoga sto je covek u stanju da izdigne i izgradi svojim trudom.

a zahvaljujuci tome necemu imaju srecu sto jos uvek postoje! a mozda bi najpametnije bilo pustiti ih da se medjusobno sami dokrajce!!!
 
Poslednja izmena:
- - - - - - - - - -



Шта тачно?
To da mora da prvo istraži svet oko sebe pa tek onda sebe...
Sebe prvo zna I u sebi vidi svet! Refleksija!
Ne govorim o kopernikanskom obrtu već spoznaji sebe bez koje nema razumevanja ikakvog!
Osim ako ne računaš u razumevanje papagajsko ponavljanje zapamćenog na čemu insistiraju neuke mame...
Mogao bih ovde o dečijoj psihologiji naširoko,ali...baš I ne moramo iako tema treba odatle da krene:
od spoznaje duše!
 
Ne znam otkud ti to...
Od kako znam za sebe,ja sam začuđen,iznenađen blještavilom postojanja! "Otkud da ja postojim" u neartikulisanom
obliku doživljavao sam i pre nego sam počeo koristiti reči...Osamljivao sam se s nekom igračkom u čošak sobe i kaže
keva da sam nešto nerazumljivo i tiho raspravljao...:roll: Od malih nogu sam bio namćorast!:mrgreen:

"blještavilo postojanja" - a nakon toga život koji je svestan sebe.....ne samo začuđen i zadivljen - već večno uzbuđen time.....posle toga strašno sam okupiran pitanjem , zašto baš "ja" u tom blještavilu postojanja....otkud sam izronio , i kako sam izronio - dal je postojanje rođeno iz ništavila samo da mene iznedri , baš mene - i zašto baš i mene !
 

Back
Top