kvazar12
Primećen član
- Poruka
- 754
a ne nesto ?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
a ne nesto ?
Sviđa mi se tema
Mislim da je ništa isto što i sve, samo sve u stanju dok još ništa pojedinačno nije izdvojeno. U tom smislu, nešto se u svim svojim oblicima sadrži u ništa.
Ništa istinski ne postoji, sve je nešto.
a ne nesto ?
Постоји и једно и друго зависно од перспективе.
- Ништа постоји чак три пута. Једно од та три ништавила је и апсолутно ништа илити апсолутна нула.
Нама који постојимо то не може бити схватљиво, исто као што не можемо да схватимо постојање онакво какво је.
Забуна долази од појма ''Сврха'' јер одмах стављамо атрибут стварима према њиховој сврси. Да ли ''Ништа'' има сврху? Да ли се ''Ништа'' може измерити било како? Ако се не може измерити, онда не постоји, самим тим ништавило представља себе и ништа.
Закључак је да ништа не постоји, а то је једина правилна дефиниција ништавила, илити једина права дефиниција апсолутног ништавила.
ok, ali recimo da mene konkretno zanima sta je to nesto jer hocu da spasim civilizaciju kao neo u matriksu, neke konkretne stvari, ljudi pate od hronicnog nedostatka vremena, pa sam nesto razmisljao da li postoje neke mogucnosti da percepciju prostora menjamo percepcijom vremena i tako neke transhumanisticke stvari, vidim da imas dobru logiku , daj neki predlog..
Percepcija prostora i vremena se ponište ako uspeš da dođeš u to ništa. To znači spasiti samog sebe iluzije sveta. I to je jedini način na koji možeš da pomogneš čovečanstvu.
Stvarno ne verujem da postoji mogućnost spasiti drugoga. Možeš mu pokazati primerom ili dati neke smernice (ako su za njega odgovarajuće jer ima mnogo puteva do istog cilja), ali svako može samo sebe da spase.
- - - - - - - - - -
mi smo ti koji smo izmislili cilj, svrhu, smisao..a to da je zivot potpuniji bez svega toga se slazem.
A možda su cilj, svrha i smisao izmislili nas?
ok, ali recimo da mene konkretno zanima sta je to nesto jer hocu da spasim civilizaciju kao neo u matriksu, neke konkretne stvari, ljudi pate od hronicnog nedostatka vremena, pa sam nesto razmisljao da li postoje neke mogucnosti da percepciju prostora menjamo percepcijom vremena i tako neke transhumanisticke stvari, vidim da imas dobru logiku , daj neki predlog..
Percepcija prostora i vremena se ponište ako uspeš da dođeš u to ništa. To znači spasiti samog sebe iluzije sveta. I to je jedini način na koji možeš da pomogneš čovečanstvu.
Stvarno ne verujem da postoji mogućnost spasiti drugoga. Možeš mu pokazati primerom ili dati neke smernice (ako su za njega odgovarajuće jer ima mnogo puteva do istog cilja), ali svako može samo sebe da spase.
- - - - - - - - - -
A možda su cilj, svrha i smisao izmislili nas?
zanimljivo ali nadam se da ce se vreme i prostor ponistiti kako treba, jer moze da bude i kako ne treba..
tako je i zaratustra jednom sreo savesnoga u duhu koji je imao lekovite pijavice po sebi.. ali ga je slucajno zgazio dok je ovaj lezao i na nesrecu zgazenoga nije imao vremena da mu pomogne jer je zurio a neki i mnogi su ga hitno u pomoc dozivali, natrag u pecinu..
pa svakako da su izmislili nas da bi ih mi ponistili
mi smo ti koji smo izmislili cilj, svrhu, smisao..a to da je zivot potpuniji bez svega toga se slazem.
Смислили или се помирили са тим? Јер људско биће бира и адаптира се сопственом окружењу. У младости док се не открије перспектива о смрти, не постоји ни перспектива о почетку и крају. Дете зна да ствари постоје, али такође зна да су те ствари дошле у различитим облицима. Дете види да је свет разнолик, да има тако пуно тога што привлачи пажњу. Осећај за ''крај нечега'' је апсктрактан и одраслој особи, а тек не детету које може да маштом надомести недостатак реализације о стварности.
Сазнање о ''сврси'' нечега се учи, а да би човек сазнао о себи, прво мора да истражи своје окружење. То је најосновнији облик интелигенције.
Логично је да окружење има сврху, а почетар и крај су непојмљиви већ се наглашавају као потенцијали.
Људска измишљотина или, пак, помирење са ''судбином''...?
Ne znam otkud ti to...Смислили или се помирили са тим? Јер људско биће бира и адаптира се сопственом окружењу. У младости док се не открије перспектива о смрти, не постоји ни перспектива о почетку и крају. Дете зна да ствари постоје, али такође зна да су те ствари дошле у различитим облицима. Дете види да је свет разнолик, да има тако пуно тога што привлачи пажњу. Осећај за ''крај нечега'' је апсктрактан и одраслој особи, а тек не детету које може да маштом надомести недостатак реализације о стварности.
Сазнање о ''сврси'' нечега се учи, а да би човек сазнао о себи, прво мора да истражи своје окружење. То је најосновнији облик интелигенције.
Логично је да окружење има сврху, а почетар и крај су непојмљиви већ се наглашавају као потенцијали.
Људска измишљотина или, пак, помирење са ''судбином''...?
mi smo ti koji smo izmislili cilj, svrhu, smisao..a to da je zivot potpuniji bez svega toga se slazem.
A šta je to što misli o "nešto" i "ništa"?Nije li njegovo u pitanju?
Nekad dodje vreme za preispitivanje svih istina, naravno, prvo ih treba znati, pa se zapitati.
dete ko dete, a jedna od stvari koje mrzim vise od zapostavljanja deteta jeste kad roditelji forsiraju i guraju svoje dete iznad njegovih samih ciljeva i svrhe..
Ne znam otkud ti to...
Na šta misliš ništa . na gustinu materije , vremena ili prostora . Jedino ništa što znam je spavanje bez sna , i go na snegu kad od ništa se nemožeš ugrejati , bezdušnost ljudska .
To da mora da prvo istraži svet oko sebe pa tek onda sebe...- - - - - - - - - -
Шта тачно?
ma cim nista postoji znaci da je nesto,jebena filozofija
Ne znam otkud ti to...
Od kako znam za sebe,ja sam začuđen,iznenađen blještavilom postojanja! "Otkud da ja postojim" u neartikulisanom
obliku doživljavao sam i pre nego sam počeo koristiti reči...Osamljivao sam se s nekom igračkom u čošak sobe i kaže
keva da sam nešto nerazumljivo i tiho raspravljao... Od malih nogu sam bio namćorast!