ZAŠTO PIŠEM?



(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)

ZAŠTO PIŠEM?


Zašto pišem?
Da ti kažem volim te
Eto…..zato žvrljam
Po ovoj tastaturi
I pišem reči osećaj što ih tka
Ali samo kada nisi tu….
I zato što nisi tu
Ove reči nekako dodju
Na mestu gde trebamo da budemo mi
Reči umesto nas……..teško
Postaje sve teže kako godine idu
Sve je sve teže....ali ne i ljubav
Ona je za divno čudo sve lakša,
samo ušeta medju nas
i drugačija je.....
ha, zamisli....ne mogu da nadjem reč

Zašto pišem?
Valjda da kažem trebaš mi
Nekako kraća dodje moja samoća
U svim tvojim samoćama
te reči možda odzvanjaju
Pa......dodje malo lakše
Ma ko će to znati
Zašto ova luda glava piše
Valjda da kažem nedostaješ mi
Bože…….gluposti u rečima
Kao da ti ne znaš
I bez reči…..razumeš
naučismo za sve ove godine
kako se kaže....volim te :heart:






 
da me ne teraš da to svoje pravo po prvi put iskoristim

Ma ti si jaka pregrmećeš i bez toga, hajde znaš da to nije način.
On ako ne vidi smisao ili svrhu kako kaže, onda ne može da oseti ništa. Njima (nama) treba samo malo više vremena. Dotle ga tretiraj meteorološki iliti kao prolaznu naoblaku. Lakše je, uz dobar kišobran.
 
Ja odlično vidim smisao i svrhu, ali mi se ne dopada način na koji su taj smisao i ta svrha izraženi, ovekovečeni, napisani.
Naravno, ali tu nisu važni ni smisao ni svrha ni ideja ni način nego samo i jedino osećaji i a sve ostalo su pomoćna sredstva.
Koja kritika kritikuje samo scenogrfiju?
Promašena
ili ja ne znam šta je kritika
 
Gospodo.....molim Vas

Mladi stvaraoče,

A kako se blog može zaštititi?

Pošto želim svoj da zaštitim od ovoliko besmislenih pisanija koja govore o svemu i svačemu, a nikad ne kažu ništa. Nema poente, poruke - samo gomila reči, naslagana i poslata u etar.

Neću više uznemiravati. Samo mi recite kako da zaštitim svoj blog od svega toga, i ne tražim više nikakvu komunikaciju.

Unapred zahvalan


ovo su tvoje reči. Molim, kao odrasla osoba drugu odraslu osobu da se pridržavamo svojih reči.
Ljudi su različiti... različitosti se moraju poštovati. Blog je tvoje mesto, ti ga uredjuješ kako želiš, to je tvoje pravo a moje je da uredjujem svoj blog. Pravo na pravo. Svako od nas takodje ima pravo da brani svoj blog, svoje stvaralaštvo ukoliko smatra da je ugroženo.......opet pravo na pravo. Pri korišćenju tih prava uopšte nije bitno da li se imaocu bloga svidja neki drugi blog. Kao što vidiš, ja tebe ne napadam, ne govorim o tvom stvaralaštvu već samo o pravu....jer, ko sam ja da kažem da li je dobro to što ti pišeš ili ne.
Molim te da poštuješ sopstvene reči...ja ću svoje svakako poštovati.....a i ostali blogeri i čitači znaju da hoću...jer mladi čoveče, ako ništa drugo iskaži poštovanje prema preko 300 blogova koji su dosta čitani kao i prema mojim godinama..jer ja tvoje pisanije poštujem kao i godine.

Gospodine MPMcB......ja sam ovde već prilično dugo, i još duže na forumu.....hvala na odbrani.....ali,čini mi se da ću se sama lakše sporazumeti.

Hvala obojici
 
A svrha je u ispoljavanju osećaja, zar ne?
Naravno!
Može da ti smeta i koji su to osećaji, ljublenje, pa samjlići pa cico ovo ti je super , pa maco hvala ti Pa cmok cmok cmok pa aplauzići
Da to umara ponekad, ali ipak nije u redu da o tome ovde diskutujemo
Vidi šta kaže čovek iznad moje poruke.
Toplo, nezno, ceznjivo
Sviđa mu se očigledno.
Ljilja je vanredna osoba, ali samo zato što je našla način da ne ćuti o svojoj običnoj svakodnevici, žene i majke svojih godina i svog vremena.
I kao žena zbog toga zaslužuje poštovanje.
barerm od mene
 

Back
Top