- Poruka
- 12
Nikad nisam kapirao čemu tolika buka, uzbudjenje i oduševljenje oko male dece. Bukvalno od rane mladosti, kad god bih se našao u blizini neke bebe ili malog deteta, nikako nisam kapirao čemu sva ta pažnja i oduševljenje. Tad bih uglavnom fejkovao da imam isti odnos, pomazio bih dete po glavi i slično, ali nikako nisam kapirao čemu toliko frke i radosti - ni oko čega. Pritom bih voleo da podvučem da ne mrzim decu ni najmanje, ne iritiraju me niti bilo šta slično, samo mi nije jasno čemu toliko preterivanja oko njih, i zašto roditelji misle da svakoga baš njihovo dete mora da zanima i da bude oduševljen istim. Da ne govorim o fejsbuku i svim onim mladim majkama koje kače slike svojih beba. Zašto to rade? U čemu je to posebno? Zašto ljudi misle da je imati dete neko veliko postignuće, da svi treba da se oduševljavamo njihovom decom i da im čak zavidimo? Pa svi smo mi bili deca, a na ovoj planeti ima sedam milijardi ljudi, i svi su oni bili bebe i deca... po čemu je to važno i bitno, i zašto ljudi bivaju maltretirani konstantno da se povinuju nečemu što nije ništa posebno? I zašto toliko fascinacije decom, kad sva deca rade manje više jedne iste stvari - piške, kake, ciče, igraju se igračkama, izgovaraju neke smešne reči itd. Šta je tu zanimljivo i važno?