Zašto ne vidim ništa posebno u maloj deci?

Cipolla The Magician

Početnik
Banovan
Poruka
12
Nikad nisam kapirao čemu tolika buka, uzbudjenje i oduševljenje oko male dece. Bukvalno od rane mladosti, kad god bih se našao u blizini neke bebe ili malog deteta, nikako nisam kapirao čemu sva ta pažnja i oduševljenje. Tad bih uglavnom fejkovao da imam isti odnos, pomazio bih dete po glavi i slično, ali nikako nisam kapirao čemu toliko frke i radosti - ni oko čega. Pritom bih voleo da podvučem da ne mrzim decu ni najmanje, ne iritiraju me niti bilo šta slično, samo mi nije jasno čemu toliko preterivanja oko njih, i zašto roditelji misle da svakoga baš njihovo dete mora da zanima i da bude oduševljen istim. Da ne govorim o fejsbuku i svim onim mladim majkama koje kače slike svojih beba. Zašto to rade? U čemu je to posebno? Zašto ljudi misle da je imati dete neko veliko postignuće, da svi treba da se oduševljavamo njihovom decom i da im čak zavidimo? Pa svi smo mi bili deca, a na ovoj planeti ima sedam milijardi ljudi, i svi su oni bili bebe i deca... po čemu je to važno i bitno, i zašto ljudi bivaju maltretirani konstantno da se povinuju nečemu što nije ništa posebno? I zašto toliko fascinacije decom, kad sva deca rade manje više jedne iste stvari - piške, kake, ciče, igraju se igračkama, izgovaraju neke smešne reči itd. Šta je tu zanimljivo i važno?
 
Bebe su napast, dosada i (srećom) prolazna nužnost koje samo majke ( osobe ženskog pola nafilovane hormonima) mogu da vole i to zbog hemijske reakcije u mozgu a ne nekim uzvišenijim pobudama.
Ali deca od 2-3-4-5 godina su super nešto. Posebno devojčice

Ni ja ih nisam pre gotivio ( bebe i dalje ne) ali sad su mi slatki :)
 
Nikad nisam kapirao čemu tolika buka, uzbudjenje i oduševljenje oko male dece. Bukvalno od rane mladosti, kad god bih se našao u blizini neke bebe ili malog deteta, nikako nisam kapirao čemu sva ta pažnja i oduševljenje. Tad bih uglavnom fejkovao da imam isti odnos, pomazio bih dete po glavi i slično, ali nikako nisam kapirao čemu toliko frke i radosti - ni oko čega. Pritom bih voleo da podvučem da ne mrzim decu ni najmanje, ne iritiraju me niti bilo šta slično, samo mi nije jasno čemu toliko preterivanja oko njih, i zašto roditelji misle da svakoga baš njihovo dete mora da zanima i da bude oduševljen istim. Da ne govorim o fejsbuku i svim onim mladim majkama koje kače slike svojih beba. Zašto to rade? U čemu je to posebno? Zašto ljudi misle da je imati dete neko veliko postignuće, da svi treba da se oduševljavamo njihovom decom i da im čak zavidimo? Pa svi smo mi bili deca, a na ovoj planeti ima sedam milijardi ljudi, i svi su oni bili bebe i deca... po čemu je to važno i bitno, i zašto ljudi bivaju maltretirani konstantno da se povinuju nečemu što nije ništa posebno? I zašto toliko fascinacije decom, kad sva deca rade manje više jedne iste stvari - piške, kake, ciče, igraju se igračkama, izgovaraju neke smešne reči itd. Šta je tu zanimljivo i važno?

100 ljudi 100 ćudi. Ni meni bebe nisu nešto posebno zanimljive. Ali od jedne godine pa naviše čovek može svašta i da nauči od njih.
 
Nikad nisam kapirao čemu tolika buka, uzbudjenje i oduševljenje oko male dece. Bukvalno od rane mladosti, kad god bih se našao u blizini neke bebe ili malog deteta, nikako nisam kapirao čemu sva ta pažnja i oduševljenje. Tad bih uglavnom fejkovao da imam isti odnos, pomazio bih dete po glavi i slično, ali nikako nisam kapirao čemu toliko frke i radosti - ni oko čega. Pritom bih voleo da podvučem da ne mrzim decu ni najmanje, ne iritiraju me niti bilo šta slično, samo mi nije jasno čemu toliko preterivanja oko njih, i zašto roditelji misle da svakoga baš njihovo dete mora da zanima i da bude oduševljen istim. Da ne govorim o fejsbuku i svim onim mladim majkama koje kače slike svojih beba. Zašto to rade? U čemu je to posebno? Zašto ljudi misle da je imati dete neko veliko postignuće, da svi treba da se oduševljavamo njihovom decom i da im čak zavidimo? Pa svi smo mi bili deca, a na ovoj planeti ima sedam milijardi ljudi, i svi su oni bili bebe i deca... po čemu je to važno i bitno, i zašto ljudi bivaju maltretirani konstantno da se povinuju nečemu što nije ništa posebno? I zašto toliko fascinacije decom, kad sva deca rade manje više jedne iste stvari - piške, kake, ciče, igraju se igračkama, izgovaraju neke smešne reči itd. Šta je tu zanimljivo i važno?

Ok nije problem dok su mala neiskvarena,nego do kad roditelji mogu da se uz njih slepaju kako im je to najveci i jedini uspeh u zivotu
 
Ok nije problem dok su mala neiskvarena,nego do kad roditelji mogu da se uz njih slepaju kako im je to najveci i jedini uspeh u zivotu

To je tvoj stav,pozdravljam.Realno,covek se rodi da voli ili ne voli svu decu,a sve se menja kad dobije svoje.
Onda ili postane pomalo slican tim koje opisujes (ili isti kao oni) ili postane isfrustriran roditelj koji je zbog svoje frustracije i netrpeljivosti los roditelj (mala deca imaju instinkt mnogo jace razvijen nego odrasli i osecaju to).
Male bebe umeju da budu naporne ponekad,ali racunajuci da su one "tabula raza" i da imaju samo instinkte prezivljavanja,to je i razumljivo...
Generalno,donekle si u pravu,i ti i postavljac teme,roditelji su ti koji preteraju sa svojom decom,pa se i tebi smuce ista.I neces znati sve do momenta kad dobijes svoje,u koju vrastu roditelja spadas.
 
Bebe su napast, dosada i (srećom) prolazna nužnost koje samo majke ( osobe ženskog pola nafilovane hormonima) mogu da vole i to zbog hemijske reakcije u mozgu a ne nekim uzvišenijim pobudama.
Ali deca od 2-3-4-5 godina su super nešto. Posebno devojčice

Ni ja ih nisam pre gotivio ( bebe i dalje ne) ali sad su mi slatki :)

Ja mislim da je negde pisalo da i muskarcima rade neki hormoni kad dodju u kontakt sa bebom svojom,u sv sl dosta je to i do onih mirisa koje svesno ne konstatujemo,sto ce reci hemije organizma..

- - - - - - - - - -

Ko nema svoju decu na ovoj temi nema šta da traži.

:zcepanje:

- - - - - - - - - -

100 ljudi 100 ćudi. Ni meni bebe nisu nešto posebno zanimljive. Ali od jedne godine pa naviše čovek može svašta i da nauči od njih.

Meni najace kad sam bila kod drugarice pa kao hvalis dete a u reali tek kad se rode ko parce mesa,jest ok al nije slatko,slatko je tek tu oko druge godine..
Inace mojoj babi je svekrva kad je rodila mog tatu rekla viiidi ga kako je sladak,a moja baba lepo kaze sta sladak ruzan smezuran crven ni s od slatkog:rotf:

- - - - - - - - - -

Al naravno svi cemo onako iz kulture da kazemo da su sva deca lepa,a kad malo odrastu onda cemo da priznamo da smo lagali:lol:
 
Proletos, večernji sati u "Poslednjoj šansi":
počinje kiša, i roditelji (njih nekoliko) s decom između 5 i 7 god. ulaze u "Šansu" da se sklone od pljuska.
Roditelji sedaju za stolove, klinci voze rolere po kafani.
Oni koji ne voze, trče, obaraju stolice; mojoj prijateljici 2-3 puta smakoše tašnu sa naslona. Naravno, ne podižu je, niti se izvinjavaju.
Roditelji mirno piju kafu. Deca urlaju, ne možemo da čujemo jedni druge od njihove galame....
Preselo mi je kad mi je dete (devojčica) oborilo džemper i 'ladno prešlo rolerima preko njega.
Priđem stolu za kojim sede roditelji i zamolim da malo obuzdaju decu.
"Iju što ste bezobrazni. Ako vam smeta, idite u drugu kafanu!", kaže mi jedna mama.
 
...
zašto roditelji misle da svakoga baš njihovo dete mora da zanima i da bude oduševljen istim.
...

Ma hajde to,
al' da vidiš kad te napadnu sa svojim kučićima ..!

Pre neki dan sedim na klupi u parku sa prijateljicom,
prolazi mlada žena sa kerićem na povocu.

Kučence lepo digne nogu i hoće da zapiški klupu na kojoj sedim.
Misliš da je mlada žena pokušala da ga spreči u tome ?

Ne !
Ona misli da je mokraćica njenog ljubimca zlatna !!!

Kada sam se pobunio, tako mi se najebbala keve ...
 
Proletos, večernji sati u "Poslednjoj šansi":
počinje kiša, i roditelji (njih nekoliko) s decom između 5 i 7 god. ulaze u "Šansu" da se sklone od pljuska.
Roditelji sedaju za stolove, klinci voze rolere po kafani.
Oni koji ne voze, trče, obaraju stolice; mojoj prijateljici 2-3 puta smakoše tašnu sa naslona. Naravno, ne podižu je, niti se izvinjavaju.
Roditelji mirno piju kafu. Deca urlaju, ne možemo da čujemo jedni druge od njihove galame....
Preselo mi je kad mi je dete (devojčica) oborilo džemper i 'ladno prešlo rolerima preko njega.
Priđem stolu za kojim sede roditelji i zamolim da malo obuzdaju decu.
"Iju što ste bezobrazni. Ako vam smeta, idite u drugu kafanu!", kaže mi jedna mama.

I sta si joj ti rekla?:lol:Ja bi rekla vazi kad mi kupis nov dzemper:lol:
 
Ma hajde to,
al' da vidiš kad te napadnu sa svojim kučićima ..!

Pre neki dan sedim na klupi u parku sa prijateljicom,
prolazi mlada žena sa kerićem na povocu.

Kučence lepo digne nogu i hoće da zapiški klupu na kojoj sedim.
Misliš da je mlada žena pokušala da ga spreči u tome ?

Ne !
Ona misli da je mokraćica njenog ljubimca zlatna !!!

Kada sam se pobunio, tako mi se najebbala keve ...

loki brate sve to otislo u q.rac:hahaha:
 
Nikad nisam kapirao čemu tolika buka, uzbudjenje i oduševljenje oko male dece. Bukvalno od rane mladosti, kad god bih se našao u blizini neke bebe ili malog deteta, nikako nisam kapirao čemu sva ta pažnja i oduševljenje. Tad bih uglavnom fejkovao da imam isti odnos, pomazio bih dete po glavi i slično, ali nikako nisam kapirao čemu toliko frke i radosti - ni oko čega. Pritom bih voleo da podvučem da ne mrzim decu ni najmanje, ne iritiraju me niti bilo šta slično, samo mi nije jasno čemu toliko preterivanja oko njih, i zašto roditelji misle da svakoga baš njihovo dete mora da zanima i da bude oduševljen istim. Da ne govorim o fejsbuku i svim onim mladim majkama koje kače slike svojih beba. Zašto to rade? U čemu je to posebno? Zašto ljudi misle da je imati dete neko veliko postignuće, da svi treba da se oduševljavamo njihovom decom i da im čak zavidimo? Pa svi smo mi bili deca, a na ovoj planeti ima sedam milijardi ljudi, i svi su oni bili bebe i deca... po čemu je to važno i bitno, i zašto ljudi bivaju maltretirani konstantno da se povinuju nečemu što nije ništa posebno? I zašto toliko fascinacije decom, kad sva deca rade manje više jedne iste stvari - piške, kake, ciče, igraju se igračkama, izgovaraju neke smešne reči itd. Šta je tu zanimljivo i važno?

U pravu si....
Pridavanje suvise znacaja necemu sto je uobicajeno
To je patetika
 
Malu decu ne volim.
Oduvek.
Još ako su nevaspitana, ne pitaj....
Daleko od toga da bih mogao nešto loše da im uradim.
Nikako, ali, prosto, nerviraju me...!

auuuu...u šoku sam
ovako: :eek::eek::eek:

Ćorav li si?

Kad gledam djetešce - obuzima me neka iskonska radost, preplavi me nježnost, nedužna, iskrena, divna bića - RADOST ŽIVOTA - volim ih...više nego odrasle
žao mi je što nisam takvu profesiju odabrala - rad sa djecom
 
Mnogo je bijedna tema i vaši negativni komentari za dijecu, to opet samo oslikava vašu nezrelost.

Divno je biti roditelj, ja lično vjerujem da je osnovna sirova prirodna suština života, sreća i uspijeh u tome.
Sama svijest da si produžio svoju lozu i stvorio novi duh koji je i deo tebe, i koji treba da te nadživi, je vrlo moćna.
Polako, vremenom neko će od vas da shvati to.

"Borac za prava životinja", iznenađen sam tvojim izletom površnosti u prethodnoj poruci...
 

Back
Top