Zašto nam je teško da kažemo "ne"?

Sensei

Master
Moderator
Poruka
91.909
Zahtevi za našim vremenom stalno stižu od prijatelja, porodice, dece, saradnika i drugih ljudi.

Imamo samo 24 sata u danu što naravno ograničava koliko zadataka možemo da obavimo u toku dana i koliko možemo biti produktivni.

To dovodi do taga da moramo neminovno savladati delikatnu umetnost da kažemo "ne " ako želimo da održimo produktivnost, smanjeni stres i gubljenje vremena.

A, zašto nam je teško da kažemo „ne“?

SayNoWoman.jpg
 
Šta je poenta teme, Mitke?
Samozaštita od prekomernog davanja drugima, prihvatnja obaveza, ili šta?

Uvodni post je za korektne, odgovorne, empate...
Da li smo svi baš takvi?

Kažem 'ne' ako:
* ne mogu iz nekih razloga da uradim ono što se traži od mene
*se kosi sa mojim principima i shvatanjima

U svakoj drugoj situaciji izađem u susret prijateljima i porodici.

'Ne' je korektnije od praznih obećanja.
 
Jednom sam se satirao da nekome pomognem ali ipak nisam mogao ništa da uradim. I umesto zahvalnosti što sam barem pokušavao, kaže mi "Bolje mi kaži da nećeš da uradiš, nego da me zavlačiš". Od tad se ne upuštam ako ne znam da li mogu da završim. Kažem ne (znam da uradim). Osim naravno za one koji su po mojoj proceni zaslužili da se salamam.
 
Jednom sam se satirao da nekome pomognem
Brzo učiš :lol:

Meni su trebale godine...
Znam ženu koja je škrta na svemu osim na rečima.Radije će nešto baciti nego drugom pokloniti
Hvaliće se svojim statusom, vezama, ali nikom neće pomoći kada zatreba a voli da ostavlja utisak 'svemogućnosti'.
Odnos prema drugima je deo našeg karaktera.
 
To se zove imati jasne granice prema drugima i to sam vežbala već preko 20 godina kako sam čula od psihologa da mi granice nisu dobro postavljene.

Pitanje je dakle dokle sam ja, dokle se pružaju drugi. Drugi se pružaju koliko im dozvolimo.

Već dugo uživam u tome NE i ni malo se ne kajem. Da bih imala vremena za sebe, posao, šta god, drugi se moraju prilogoditi nama. Ali kada zaista nešto želim za nekoga da uradim, onda ću sve zanemariti i to ću uraditi, ako je potreba iznutra, a ne samo da zadovoljim formu.

To je i veština pregovora, a posebno asertivnost što znači na pravilan način odgovoriti ne. Bez pravdanja i bez svađanja i bez mnogo priče. Samo ne sad ne mogu, ili neću iz navedenog razloga. Svaka dalja priča je besmislena, vodi u neke rasprave. ZAto je i važno okružiti se ljudima koji umeju da poštuju tuđe granice a ne stalno ih hteti probijati, neki to rade vrlo agresivno.
 
Mislim da na balkanu ljudi ne znaju da postave granicu NE.
Vezbali 20 godina ili ne, ne znaju .......
A oni koji znaju , oni to znaju nekako po rodjenju ili posle puberteta, delimicno zaslugom okolnosti i ljudi i samih sebe.
Medjutim, svi misle da znaju da kazu ne....

I to po principu , autokrate, sam sam sebi najvazniji....
To bar polovina na balkanu zna kao dobru granicu za NE.
Ja to ne vidim kao dobru granicu za NE a to se ne slaze sa misljenjem svih , a kao argument navodim stanje koje je u drustvu....
Ocigledno da ne postoji razgovor, ne postoji kutlura vodjenja komunikacije, kultura vodjenja debate, vecina ne zna ni sta je logika...tj svoje NE ne dobijaju razmisljanjem nego OSECAJEM...

Totalno neurovnotezeni odnosi, zahtevi , ponasanja, 70% zena je u depresiji u Srbiji , 50% muskaraca ima psihicke probleme obicno teze forme.
Broj nelecenih je ogroman, obrazlozenja suluda, lece se samostalno , nekad i nabavka preko rodjaka....
A podrska za psihijatrijsko lecenje u Srbiji nije toliko losa, za psiholosko je mnogo losija...

Dakle NE srpsko NE je ovnovsko NE, cak se cesto desava da proradi ono ili se podvuci ili se nadvuci , sto znaci da gledas kako osoba trasferuje NE koje ne moze da kaze tamo gde treba a prica tamo gde moze da kaze....

Mozda ja i gresim i super funkcionisu MZ odnosi , ali ja vidim suprotno od toga...
 
Mislim da na balkanu ljudi ne znaju da postave granicu NE.
Vezbali 20 godina ili ne, ne znaju .......
A oni koji znaju , oni to znaju nekako po rodjenju ili posle puberteta, delimicno zaslugom okolnosti i ljudi i samih sebe.
Medjutim, svi misle da znaju da kazu ne....

I to po principu , autokrate, sam sam sebi najvazniji....
To bar polovina na balkanu zna kao dobru granicu za NE.
Ja to ne vidim kao dobru granicu za NE a to se ne slaze sa misljenjem svih , a kao argument navodim stanje koje je u drustvu....
Ocigledno da ne postoji razgovor, ne postoji kutlura vodjenja komunikacije, kultura vodjenja debate, vecina ne zna ni sta je logika...tj svoje NE ne dobijaju razmisljanjem nego OSECAJEM...

Totalno neurovnotezeni odnosi, zahtevi , ponasanja, 70% zena je u depresiji u Srbiji , 50% muskaraca ima psihicke probleme obicno teze forme.
Broj nelecenih je ogroman, obrazlozenja suluda, lece se samostalno , nekad i nabavka preko rodjaka....
A podrska za psihijatrijsko lecenje u Srbiji nije toliko losa, za psiholosko je mnogo losija...

Dakle NE srpsko NE je ovnovsko NE, cak se cesto desava da proradi ono ili se podvuci ili se nadvuci , sto znaci da gledas kako osoba trasferuje NE koje ne moze da kaze tamo gde treba a prica tamo gde moze da kaze....

Mozda ja i gresim i super funkcionisu MZ odnosi , ali ja vidim suprotno od toga...
A ti? Umeš li ti? Ili ti nisi sa Balkana?
 

Back
Top