ovako...radim ali hocu unapredjenje...samoj mi je to palo na pamet..zbog vise razloga...nezadovoljna sam pozicijom u firmi...znam da mogu vise...hocu sutra bolju platu bolju penziju...iznenadila sam mnoge svojom odlukom...ipak sam starija niko me na ovo nije terao...a sad sam u centru paznje...podrsku imam i veruju u mene..sve je spremno samo start...u ucenje koje nije lako jer ima puno toga...moram da zagrejem stolicu i spremim ispit do proleca...i odjednom osecam napad paike...sta mi je ovo trebalo...sta da radim ako ne polozim...umrecu od stida...u firmi ne mogu da vise budem zbog toga...gledace me podsmesljivo...takva je okolina...a ja sam kriva sto nisam cutala pa kad sve bude zavrseno da kazem...sad svi znaju i svi ocekuju rezultat..zlobnici a ima in ko i svuda ce me docekati grohotom se smejuci...oni koji me podrzavaju gledace me sazaljivo i reci pa dobro ostani gde si vidis da ne mozes...I pitam ja sad vas za savet kako covek da to prevazidje...kasno je da odustanem a ne znam ni sta bi navela a ovamo postavila sam cilj prvi put u zivotu i otprilike mi je to zadnja sansa da nesto za sebe uradim u karijeri...godine idu a ja necu da nezadovoljna idem na posao...
