Zasto je ova bolja od prethodne?

Mali čičak

Stara legenda
Poruka
77.633
Situacija koju je dosta ljudi dozivelo... ako nije licno... znate nekog ko jeste...
Mlad zaljubljen par(on 30 god ona 22 god), zajedno oko godinu dana, ljubav ooogroooomna... ona neplanski ostaje trudna, kao i svaka zena(pa jos zaljubljena) razmislja se ali on nije za to(zateklo ga... mladi su... bla bla izgovori)... ona abortira. Ljubav se i dalje nastavlja istim intenzitetom. Nakon godinu dana, ostaje opet trudna, zadrzavaju bebu... radosni su...
Meni javljaju a ja pomalo ljuta(ko sam ja da se ljutim?)...
Zasto sam ljuta? Zato sto sam prvi put mislila da ce zadrzati.
Zato sto je prva misao koja mi je proletela kroz glavu bila:"Zasto je ova beba sad bolja od one druge koju ste ubili?" I zapitah se da li i ona i on to pomislise?
Kako se zivi sa tim?
Pa pomislih na masu zena koje znam koje su abortirale. Da li su se one nekad zapitale?
Da li ponekad pogledaju svoju decu i pomisle:"Da nisam abortirala, sad bi to dete imalo X godina... kakvo bi bilo? Zasto mu nisam dala sansu? Zasto mu nisam dala zivot?"
Ili se to pitam(o) samo mi zene koje smo imale problem da damo taj zivot?

Imam neke svoje stavove po pitanju tih stvari i htela to ili ne, u sebi osudim odmah.


Da li ste imale takvih situacija? Ili vase prijateljice? Ili najbolje drugarice? Tetke/ujne/stine/komsinice? Znam da niko o tome nece pricati u svom licu... a mozda i hoce?
 
Situacija koju je dosta ljudi dozivelo... ako nije licno... znate nekog ko jeste...
Mlad zaljubljen par(on 30 god ona 22 god), zajedno oko godinu dana, ljubav ooogroooomna... ona neplanski ostaje trudna, kao i svaka zena(pa jos zaljubljena) razmislja se ali on nije za to(zateklo ga... mladi su... bla bla izgovori)... ona abortira. Ljubav se i dalje nastavlja istim intenzitetom. Nakon godinu dana, ostaje opet trudna, zadrzavaju bebu... radosni su...
Meni javljaju a ja pomalo ljuta(ko sam ja da se ljutim?)...
Zasto sam ljuta? Zato sto sam prvi put mislila da ce zadrzati.
Zato sto je prva misao koja mi je proletela kroz glavu bila:"Zasto je ova beba sad bolja od one druge koju ste ubili?" I zapitah se da li i ona i on to pomislise?
Kako se zivi sa tim?
Pa pomislih na masu zena koje znam koje su abortirale. Da li su se one nekad zapitale?
Da li ponekad pogledaju svoju decu i pomisle:"Da nisam abortirala, sad bi to dete imalo X godina... kakvo bi bilo? Zasto mu nisam dala sansu? Zasto mu nisam dala zivot?"
Ili se to pitam(o) samo mi zene koje smo imale problem da damo taj zivot?

Imam neke svoje stavove po pitanju tih stvari i htela to ili ne, u sebi osudim odmah.


Da li ste imale takvih situacija? Ili vase prijateljice? Ili najbolje drugarice? Tetke/ujne/stine/komsinice? Znam da niko o tome nece pricati u svom licu... a mozda i hoce?

Guraš nos gde ti nije mesto.
Tvoja drugarica loše bira društvo
 
Sa 0 abortusa imam da kažem da su sve bebe iste, ali da periodi u kome se nalaze potencijalni roditelji mogu biti bolji i gori.
Svako ko se odlučio za abortus imao je svoje razloge, koji ne moraju uvek da odgovaraju onim razlozima koji se iznesu u javnost.
Prosto, njegova i njegovog partnera stvar.
 
Sa 0 abortusa imam da kažem da su sve bebe iste, ali da periodi u kome se nalaze potencijalni roditelji mogu biti bolji i gori.
Svako ko se odlučio za abortus imao je svoje razloge, koji ne moraju uvek da odgovaraju onim razlozima koji se iznesu u javnost.
Prosto, njegova i njegovog partnera stvar.

И то је тачно. Неке ствари се збиља никога не тичу.
 
Па знаш како аморе мио. Људи обожавају да се играју Бога или бар онога што он представља. Моћи. То је та илузија о слободној вољи, о моћи одлучивања и слободи избора. На крају крајева и ти се сматраш Афродитом, богињом која све уредила како је хтела и којој се остварило све што је желела. Тако да и абортус ти је једно од илузорних средстава креирања судбине, као одлучујеш кад и да ли ћеш родити. Али све је то свирање оној ствари. Просек је исти, извбегла си једно, добила си друго. Није у 2006-ој него у 2010-ој. Мислим шта уопште ти питаш? Тема - максимум 9 страница.
 
Situacija koju je dosta ljudi dozivelo... ako nije licno... znate nekog ko jeste...
Mlad zaljubljen par(on 30 god ona 22 god), zajedno oko godinu dana, ljubav ooogroooomna... ona neplanski ostaje trudna, kao i svaka zena(pa jos zaljubljena) razmislja se ali on nije za to(zateklo ga... mladi su... bla bla izgovori)... ona abortira. Ljubav se i dalje nastavlja istim intenzitetom. Nakon godinu dana, ostaje opet trudna, zadrzavaju bebu... radosni su...
Meni javljaju a ja pomalo ljuta(ko sam ja da se ljutim?)...
Zasto sam ljuta? Zato sto sam prvi put mislila da ce zadrzati.
Zato sto je prva misao koja mi je proletela kroz glavu bila:"Zasto je ova beba sad bolja od one druge koju ste ubili?" I zapitah se da li i ona i on to pomislise?
Kako se zivi sa tim?
Pa pomislih na masu zena koje znam koje su abortirale. Da li su se one nekad zapitale?
Da li ponekad pogledaju svoju decu i pomisle:"Da nisam abortirala, sad bi to dete imalo X godina... kakvo bi bilo? Zasto mu nisam dala sansu? Zasto mu nisam dala zivot?"
Ili se to pitam(o) samo mi zene koje smo imale problem da damo taj zivot?

Imam neke svoje stavove po pitanju tih stvari i htela to ili ne, u sebi osudim odmah.


Da li ste imale takvih situacija? Ili vase prijateljice? Ili najbolje drugarice? Tetke/ujne/stine/komsinice? Znam da niko o tome nece pricati u svom licu... a mozda i hoce?

jos jedna tema o abortusu samo upakovana malo drugacije...
izvini nije ti zao kad zgazis biljku ili mrava...eto toliko i manje svesti ima oplodjena jajna celija..
to NIJE DETE SA SVESCU,il bar njenim minimumom,to je OPLODJENA JAJNA CELIJA ili bar ista u odeedjenom stepenu razvoja koji nije ni na nivou pcelice maje...problem je jer svi zamisljate dete koje misli i oseca,kako vam trci u zagrljaj itd...a niko ne gleda sta sad ima pred sobom....

meni je njen postupak los jedino ako ona veruje u boga pa bi mi to bilo kontradiktorno(msm ja ne verujem al smatram da dr ljudi treba da se drze svog uverenja)..

u sv sleni je ovo glupo sto se nje tice msm za tu jednu godinu su shvatili ono sto nisu mogli ranije..msm nisam u njenoj kozi al ono zar nisi mogla do tog zakljucka da dodjes ranije a ne da rizikujes svoje zdravlje sa abortusom..

u sv sl postujem svacije misljenje i jos vise postujem ako ga se pridrzavaju,a licimeri me nerviraju..
svi mi imamo razilicite poglede na zivot,decu,veru i sl al dok ne dodjemo u odredjenu situaciju ne znamo kako cemo reagovati.mozda i promenimo misljenje al u sv sl treba imati podrsku okruzenja a msm da ces ti da malo reflektujes svoje nezadovoljstvo njenim aktom na kvalitet prijateljstva..
ne mogu ti reci kako treba da se odnosis prema njoj jer to sve zavisi od mnogo cinilaca i sta ti je koliko vazno,ap bar pokusaj da razumes da postoji svet u kome ljudi uopste razmisljaju drugacije o zivotu o svesti o veri i sl...
evo ja koja o abortusu imam lose misljenje vezano za rizik za zdrvlje zene(u smislu ok ako hoce da uradi al je debil sto ne koristi kondom jer abortus moze cesto lose da se zavrsi po zenu,moze cak da ostane sterilna,pa i da umre) al ne vezano za malo bebce,jer ko sto rekoh ja cenim trenutno stanje,msm da bi jedino bila u fazonu ooooozbiljno nisi to mogla ra ije da zakljucis?ozbiljno..
msm trebali su da popricaju sta hoce tada,al dobro ko sto rekoh nisam u njenoj kozi ne znam sta jemislila...

ps:velika slova gore nisam mislila kao vikanje i svadju ïnego da naglasim razliku;)
 
Tema nije stav o abortusu, vec misli i osecanja kroz koje (ne)prolaze cinioci istog...
Pitanje je: Jel zamisljate? Jel oni zamisljaju to dete?
Ili je samo moja svest opterecena time...

Nije mi prijateljica i nisam neko ko s njom prica o tome. Nismo toliko bliske.

Ти си изгледа у неком хиперпродуженом, хормонски изазваном преосетљивом стању.
 
Uglavnom žene koje teško ili nikako ne mogu da zatrudne, hejtuju one koje sebi mogu da dozvole i abortus.
Ženska pakost i zlo :kafa:

Smatras abortus luksuzom? Kad kazes priuste?

Ja mislim da svaka zena koja to uradi pati negde u sebi. Na ovaj ili onaj nacin. Ali sumnjam da ijedna na to gleda kao na luksuz

- - - - - - - - - -

Ти си изгледа у неком хиперпродуженом, хормонски изазваном преосетљивом стању.

Ne. Ja sam takva rodjena. Nemas pojma kako je ziveti ovako preosetljiv na sve.
 
Tema nije stav o abortusu, vec misli i osecanja kroz koje (ne)prolaze cinioci istog...
Pitanje je: Jel zamisljate? Jel oni zamisljaju to dete?
Ili je samo moja svest opterecena time...

Nije mi prijateljica i nisam neko ko s njom prica o tome. Nismo toliko bliske.

I da ti je prijateljica ne treba da pricas. Ako je ona srecna onda i ti treba da budes srecna zbog nje.
 

Back
Top