Zasto isterujemo ego i kako to promeniti?

Ego je slika koju u svom umu imamo o sebi. On neprestano utiče na nas u trenucima kada je narusena naša unutrašnja ravnoteža i uglavnom isplivava onda kada je potrebno zaštiti nas. Ali, ako ga ne koristimo mudro može da nam zamagli pogled na stvarnost i možemo da provedemo život u iluzijama. Ego nas povezuje sa našim identitetom i sprečava bilo kakve promene, ali, ukoliko ego zavlada nama i mi se svedemo samo na naš identitet imaćemo ograničen pogled na svet. Ali, ego je nekad i koristan, jer neda na nas i služi kao prva linija odbrane.
Ego je, ukratko recheno, filter za stvarnost i ono shto projektujemo oko sebe na stvarnost, pa zbog toga, zbog ega, mi nikad ne mozhemo
da vidimo pravu stvarnost...
 
Po dosadašnjoj raspravi ispada da je ego uglavnom samopouzdanje i stav. Mislim da nije samo to mada ne znam ni sam to najbolje objasniti. Ego je više od toga, on je zapravo sve ono što smo mi🤔 Ego je zapravo i vrlo pomiješan, ja sam kad pogledam moj život bio osoba s sniženim egom ako pod time mislimo na samopouzdanje? Mislim da sam sad izgradio zdrav ego ali to je opet ko strukcija mog ega i kako mogu znati da je to istina. Kako pišem bio sam osoba s sniženim samopouzdanjem ali katkada bi mi se isto upalio ego koji me je branio takvog kakav jesam, čak i protiv pozitivnih utjecaja.

Pomiješano je to i s osobama s prenaglašenim egom. Mada bi napravio razlikovanje izmedju ljudi s velikim egom čiji ego ima nekakvo pokriće, npr priznati doktori medicine ili uspješni sportaši, prema ljudima koji nemaju nikakvih postignuća a imaju strahoviti ego. Radi se o ljudima uglavnom SSS spreme, zaposlenim na skroz prosječnim poslovima ili čak i nezaposlenima. Njihov ego je strahovit, ali s druge strane oni nisu psihički bolesnici i doživljaj realnosti nije teško iskrivljen i oni ipak znaju tko su, što su, di rade i sl. U njima ta spoznaja razvija nezadovoljstvo, ti ljudi se ne mogu uklopiti u kolektiv, stalno strše nekako, često dolaze u sukobe i sl. Kao posljedica takvog ponašanja ne napreduju ili čak dobiju otkaze. Tu onda dolazi do još većih razdora u njihovim mozgovima, kako oni već nisu šefovi, direktori i sl. Nakon nekog vremena lupanja glavom u zid umore se i oni više i počinje im se sve više uvlačiti strah i nesigurnost što je njihovom egu još veći šok. Polako im počne odlaziti i zdravlje zbog nerviranja i sl.
 
Ima veze, jer ego mozhe da projektuje i zvuke i slike i mirise i dodir, tako da svako za sebe misli da onaj drugi isto vidi i rasudjuje,
a pri tom ono kako kapiramo, je takodje polaz od sebe, tako da je empatija veliko orudje u sagledavanju prave realnosti...

Slazem se da nam je realnost delimicno izvitoperena u poimanju. Ima tu raznih efekata - od tog da ne konstantujemo realnost zato sto smo dubko fokusirani na nesto, do raznih trikova svesnosti, cak i nesvesnog reagovanja. Ima tu i prirodnih optimizacija energije. Svasta nesto zbog cega nismo sasvim u skladu sa realnoscu.

Ovde je u pitanju smer. Ka nama i od nas. I oba smera ucestvuju.

Da li primamo drugu stranu, i sta emitujemo.
 
Ego je nekakva predožba nas samih o nama samima temeljena na nama samima. Ponekad mislimo da smo bolji od toga i nekoga, kad vidimo najednom ta osoba našla posao bolji nego što mi imamo, ili ta osoba našla djevojku a mi, tj več ta osoba nema djevojku. Tada nam se strašno ruši predožba o nama samima i budemo povrijeđeni.

U svojim dosadašnjim poslovima dogodio sam u vezu samopouzdanje i ego, nisam baš više siguran? Nekako mi se čini da postoje osobe s niskim samopouzdanje i jakim egom što je loša kombinacija. Npr osoba zbog svog ega odbija savjete ili pomoć dobronamjerne osobe ili se možda posve samo izolirani zbog osjetljivosti, nemogućnosti nošenja s kritikama, povredivanjem i sl
 
Mislim da je ovdje fino sažeto:

“Osnovni ego program je: vrijediš onoliko koliko te značajno drugi prihvate i potvrde. Kada postanemo svjesni tog programa i prestanemo ga slijediti, postajemo slobodni od ropstva taštine(sujete).
Ego program je onaj u koji vjeruju djeca. To je program kome smo naučeni i trenirani od rođenja pa sve do odrasle dobi.
Ego program kaže: budi ono što drugi kažu da ti jesi, oni bolje znaju od tebe kakav si i koliko vrijediš. To je naravno iluzija. Tko može vas bolje poznavati od vas samih? Ne može nitko.

Kako možemo prevladati ego i taštinu? Tako što ćemo zaviriti u sebe i potražiti odgovore iznutra. Koje odgovore tražimo? Tražimo odbaciti iluzije o tome tko vjerujemo da jesmo. Kada odbacimo te iluzije ostaje ono to stvarno jesmo. To se ne može opisati riječima jer to nije koncept već doživljaj. Doživljaj da nismo ego oslobađa i uvodi nas u svijet prave samospoznaje i unutarnjeg mira.”

Kad te nije briga jesi li savršen u očima drugih onda ti je lako priznati javno grešku i izviniti se na primjer što egoistični ne mogu.

Možeš da reaguješ zdravo iz dostojanstva a možeš i iz gordosti (ili što bi mi rekli ponosa) iz kojeg ništa dobro ne završi.

Ego te može začauriti u važnost samo svog ličnog svijeta da ne možeš sagledati realnu sliku globalnog, da vidiš dalje.

Totalna eliminacija ega je put u kraj ili psihozu jer je on nekako vezan uz svijest o sebi. Mora da postoji ali mora da se kroti objektivnom spoznajom o sebi.
 
Životinje su svjesne sebe ali nemaju potrebu da budu priznate u društvu ili da se šepure koliko su lično bitne. Za neke se zna da su svjesne sebe ako sebe prepoznaju u ogledalu.
Kod njih je više u pitanju instinkt za preživljavanje pa će se poslužiti da ispadnu jače ili višlje ,ljepše (da nadju partnera za reprodukciju),.
Što smo bliže životinjskom u sebi tu bi trebali da imamo manji ego. To su samo instinkti za borbu za opstanak, kreativnost pod adrenalinom.
 

Back
Top