zasto isterujemo ego i kako to promeniti?

Gde je mera? zdrav - pre no sto postane prenaduvan?
У састрадавању људима... мислим да се код атеиста та осећајна динамика каже емпатија...

Ум и умовање морају бити ограничени срдачношћу(осећајношћу) и практичном (делатном) срдачношћу - састрадавањем...

То је поставака себе према људима... постоје још и поставке себе према Богу и себи, и оне су изведене од оне прве
 
Zavisi. Držanje do sebe može neko da okarakteriše kao isterivanje ega.

Obično je problem u onome drugom jer očekuje drugačiju vrrstu reakcije, recimo saglasnost, ćutanje ili povlačenje.

Good point!
1. Percepcija razlicitih uglova gledanja. Kombinacija generalne percepcije o sopstvenom isterivanju ega.
2. Projekcija, ono sto sebi najcesce ne priznajemo a lako karakterisemo druge i konacno
3. potencijalna mogucnost (a najcesce zapravo istina ) - u uzavreloj diskusiji oba diskutanta su istog tipa (isterivanja sopstvenog ega)
 
У састрадавању људима... мислим да се код атеиста та осећајна динамика каже емпатија...

Ум и умовање морају бити ограничени срдачношћу(осећајношћу) и практичном (делатном) срдачношћу - састрадавањем...

То је поставака себе према људима... постоје још и поставке себе према Богу и себи, и оне су изведене од оне прве

Zanimljiv recnik pojmova koji sugerise da ateisti imaju empatiju, a vernici je nemaju, nego sastradavaju (pretpostavka - neka druga potpuno razlicita pojava od empatije). Ovo nije verska diskusija, mada uvid iz drugacijeg pogleda na svet sigurno nije beskoristan za diskusiju jer postoji ugao gledanja i poimanja.

Koliko se ja razumem u hriscanstvo, tastina je najveci greh od svih greha. Konsekventno, vernici nemaju ego (ili nisu vernici ili ako imaju ego onda lazu sami sebe - pred bogom?). Iz cega proizilazi da vernici ni ne mogu da isteruju ego.

Mada, ne vidim meru u odgovoru. A nedostaje i poneko objasnjenje. Na primer za poslednju stavku koja ima dodatne dve klasifikacije.
 
Zanimljiv recnik pojmova koji sugerise da ateisti imaju empatiju, a vernici je nemaju, nego sastradavaju (pretpostavka - neka druga potpuno razlicita pojava od empatije). Ovo nije verska diskusija, mada uvid iz drugacijeg pogleda na svet sigurno nije beskoristan za diskusiju jer postoji ugao gledanja i poimanja.

Лоше закључујеш... речник верски је јаснији јер није састављен од туђица и кованица за које треба превод ко код хуманиста и осталих човековерника тј. безбожника...

Koliko se ja razumem u hriscanstvo, tastina je najveci greh od svih greha.

Не разумеш се... Богоубиство је највећи грех, па убиство пророка, самоубиство, па гордост...

Konsekventno, vernici nemaju ego (ili nisu vernici ili ako imaju ego onda lazu sami sebe).

Полуконсекветно је код тебе умовање, алтернативно и самопроизвољно... его је ум, а ум имају сви људи... Код вас неверника је его означен као свест, што је нетачно јер свести сваки човек има врло много и променљивих је свести, а ум је константа

Iz cega proizilazi da vernici ni ne mogu da isteruju ego.

Не... его и не треба да се истерује, него да се ускади са Божијим умом... ваљда се то код вас зове супер его, или сте га изнегирали као и его у неку апстракциону свест

Mada, ne vidim meru u odgovoru. A nedostaje i poneko objasnjenje. Na primer za poslednju stavku koja ima dodatne dve klasifikacije.

Тачније то су три, и нису класификације, него настројења ума 1)ка себи 2)ка другим умовима 3)ка НадУму тј. Богу
 
Лоше закључујеш...

Hvala na objasnjenjima. Neke stvari cujem prvi put (ocigledno da postojalo ogranicenje saznanja koje mi je bilo dostupno, posto nisam kompetentan - nemam material za diskusiju, a lingvistika mi je van opsega)

iskoristicu ovu priliku da pojasnim kontekst originalnog pitanja odnosno fraze 'isterivanje ega' (sto je verovatno nesrecan pojam, olako preuzet iz druge diskusije) a pominje se u vise poruka osim ove a koji moze da se shvati i na neki drugi nacin, a zapravo bi trebalo da se uzme u znacenju kad neko insistira na nekom svom vidjenju, a da pritom nije dozvolio mogucnost da je neko drugo vidjenje moguce ili prihvatljivo (po mogucstvu sa samopreispitivanjem).
 
EGO je osećaj samopoštovanja ili samovažnosti osobe. Nedostatak istog se smatra za bolest.

Prenaduvani ego je već nešto drugo...
U biti svi poremećaji i jesu nedostatak samopouzdanja ili višak samopouzdanja, tj ega. Iako bi se možda na prvi pogled reklo da je bolje; mati viška ega, iz mog iskustva vadim drugačije zaključke. Osoba s sniženim samopouzdanjem može i često podigne samopouzdanje dok osobe s napuhanim samopouzdanjem koji nema realnu osnovu često prođu jako loše jer im je predstava o njihovoj ulogu u društvu iskrivljena i često lupe glavom o zid. Ali dok osoba s sniženim.samopoudanjem shvaća svoj problem, osoba s napuhanim samopouzdanjem nikada ne shvaća problem, uvik su krivi neki drugi, nikada on ili ona. Kako takva osoba ne shvaća čak i da ima problem tako se problemi ne rješavaju nego se samo gomilaju.
 
U biti svi poremećaji i jesu nedostatak samopouzdanja ili višak samopouzdanja, tj ega. Iako bi se možda na prvi pogled reklo da je bolje; mati viška ega, iz mog iskustva vadim drugačije zaključke. Osoba s sniženim samopouzdanjem može i često podigne samopouzdanje dok osobe s napuhanim samopouzdanjem koji nema realnu osnovu često prođu jako loše jer im je predstava o njihovoj ulogu u društvu iskrivljena i često lupe glavom o zid. Ali dok osoba s sniženim.samopoudanjem shvaća svoj problem, osoba s napuhanim samopouzdanjem nikada ne shvaća problem, uvik su krivi neki drugi, nikada on ili ona. Kako takva osoba ne shvaća čak i da ima problem tako se problemi ne rješavaju nego se samo gomilaju.
a ima i osoba koji pokazuju prenaduvano samopouzdanje samo iz zelje da se pokazu drugima u superlativu..
 
EGO je osećaj samopoštovanja ili samovažnosti osobe. Nedostatak istog se smatra za bolest.

Prenaduvani ego je već nešto drugo...
Prenaduvani ego je zapravo bolest a ne nešto drugo, to su poremećaji iz spektra poremećaja ličnosti. Nedostatak ega ubrajamo uglavnom u poremećaje neuroza. Neuroze i poremećaje ličnosti psihijatrija i ne smatra pravim bolestima ali vrlo lako mogu imati po pojedinca gore posljedice nego ono što se smatra duševnom bolešću.
 
Ima nekoliko stvari koje je neohodno, bar teorijski, znati da bismo mogli razmatrati ego i da, bar donekle shvatimo nešto o njemu.
Prvo: Mi svi jesmo u svojim ličnim tačkama duhovnog progresa. Taj naš duhovni progres traje više stotina hiljada života a to znači da ako smo u ranijim fazama onda naše mogućnosti za razumevanje ega biće oskudne. Naročito ako smo u fazi jakog mentalnog progresa a to je faza kojua prethodi intenzivnom duhovnom progresu.
Nezavisno od teme vezano za ego, svako od nas će posvetiti više pažnje nekoj temi ako u sebi ima neodoljivu potrebu da to nešto sazna jer mu je neophodno ne iz mentanih, ne iz drugih spoljnih razloga već iz unutarnjih, dubokih razloga. Tada, kada imamo neodoljivu potrebu mo budemo prijemčivi i možemo upijati saznanja po datoj temi.
Pitanje ega je posebna tema izuzetno osetljiva jer nas ego najčešće sprečava da se otvaramo baš za temu o njemu samom.
Ono što je sigurno je, da ne postoji humano biće bez ega.
Drugo, nezavisno što neki sledbenici istočnih učenja tvrde da moraju prvo anulirati ego da bi dosegli visoku duhovnu realizaciju je najveća laž ili najveća prevara.
Treće, da bismo isprano razumeli samopouzdanje neophodno je znati kako se gradi Ja-stvo od samog rođenja nadalje.
Četvrto, treba znati da ego treba biti jak da bismo u ovom svetu mogli da se nosima u svim situacijama i izazovima.
Peto, Ego nesme biti prejak ili, kako vi korististe izraze, prenaduvan jer tada sebe blokiramo od bilo kakvog duhovnog progresa, a to ujedno znači da ne možemo ni sa ljudima imati zdravu saradnju.
Šest, da bismo ispravno osmatrali, analizirali i proučavali ego potrebno je da odmaknemo u svom duhovnom progresu i da se u nama stvori duboka unutarnja POTREBA, da dosegnemo visoke ili najviše životne ciljeve koji su stavljeni u svakom od nas još kada smo kreirani kao duhovna Bića. (Oni, koji odbijaju prihvatiti da smo mi duhovna Bića, sami sebi postavljaju prepreku da imamo zdravo razumevanje o životu a to znači i o sebi samima pa i o egu.
Kada bi moglo bez ovoliko ispunjenih zahteva napredovati, učiti nove stvari i spoznavati sebe i život, mi bismo ovde odavna imali već usaglašene stavbove. Umesto toga, mnogi ovde, čak i posle pet, deset ili petnaest godina boravka na forumu i dalje imaju iste stavove bez imalo evoluiranja svog shvatanja i razumevanja života i sebe. Čak i nauka koju su studirali za te godine je napredovala a takvi su ovde na forumu i dalje zacementirani u onom stnju kao šro su bili kada su preuzeli svoju diplomu.
Da bismo svoj podivljali ego vratili u okvire normalnosti ,eophodno je da nas život stavi u svoj novi "žrvanj" kopji za čovek ne postoji ali za one koji u sebi stvore POTREBU taj "Žrvanj" proradi i melje iz sve snage. Dok se ne prođe kroz njega naš ego je samoprotektivan ili sam sebe divlje brani i ne da se živ u ruke. Sa takvim egom neko će nas pre žive samleti ili ubiti ali naš ego neće popustiti.
Definicija za ego, kako to vole ljudi od nauke činiti i uvek davati nazive i definicije ne postoji kao stvarna, kvalčifikovana i pomažuća da se bilo šta razume.
Onaj "žrvanj" kojeg pomenuh radi na čudan način jer nas život uvek dovodi u sučeljavanje sa onim situacijama koje će nas naterati da prepoznamo svoje negativnosti koje su činioci ega ili nam neće dati mira. Odnosno, neće nas ostaviti pa makar nas doveo do tačke najjačeg bola. Jer, samo tačka velikog bola nas natera da prepoznamo to nešto u nama što moramo menjati. Kada prepoznamo onda shvatamo da da je problem uvek bio u nama u nekom detalju koji je jedan od većeg broja drugih činilaca ega.
Zbog svega ovoga naš duhovni progres, ekspanzija svesti, je izuzetno težak i zahtevan zadatak odnosno težak put.
Iako mi volimo odvajati duhovnost od nauke, jer oni i nisu u istoj oblasti, ipak, niko od nas neće osetiti pravu ljubav u sebi sve dok smo sa egom koji drži konce u svojim rukama. Tek kada podignemo svoju svest, možemo i umemo sa svojim egom imati odnose takve da on bude jak, ali ne jači od nas kao duhovne svesti. Obrnuto nikada neće funkcionisati. Možemo se nadvlačiti stavljati pogrdne i omalavažavajuće figurice svima oko nas ali to neće pomoći nama samima i to će govoriti samo i jedino o našem unutarnjem nezavidnom stanju.
Postoje izuzetno dobre knjige ali nama neće dozvoliti ego da takve knjige čitamo, jer mi smo ti koji kao dobri mentalisti uvek znamo sve i uvek znamo najbolje.
Ego će povesti mnoge prepirke, radije će uništiti vlasnika tela u kojem je izgrađen, početi mnoge svetske ratove ali sebe kao odgovornog za nešto nikada neće moći da prepozna.
Pozdrav!
 

Back
Top