Zašto i kako tonemo u depresiju?

Urwald

Ističe se
Moderator
Poruka
2.518
Depresija je poremećaj raspoloženja koji se karakteriše upornim osećajem tuge, gubitkom interesovanja/zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima, manjkom energije, osećajem bezvrednosti i/ili krivice, poremećajem spavanja/apetita, kao i teškoćama u koncentraciji i donošenju odluka.

Svi mi ponekad imamo loše dane, nekada se jednostavno osećamo prazno i bezvoljno, kao da ništa nema smisla - i to je sve normalna stvar. Međutim, kod nekih ljudi ti osećaji ne prolaze, mogu da traju nedeljama, pa čak i mesecima, a signali mogu biti umor koji ne prolazi, gubitak interesovanja za stvari koje smo nekada voleli, osećaj preopterećenosti čak i najjednostavnijim zadacima - ne primećujemo koliko smo već potonuli.

Zašto tonemo u depresiju?
Kako izgleda to potonuće iznutra?
Kako isplivati iz ovoga?
 
serotonin se malo potrošio
gore je kad treba budziti dopamin
od tih silnih stresova
uz pomoć lakših medikamenata (bolest ko i svaka druga se lako rešava ako ne odlažemo javljanje referentnom lekaru
nikako na svoju ruku ni lekovi ni doiranja, mnoi su napravili veću štetu nego korist
inače oporavak traje kratko par meseci je dovoljno
i opet si ko da imaš 20 godina
 
Depresija je ozbiljan poremecaj koji zahteva lecenje.
Ovoj je temi mesto na forumu Zdravlje.
Tema obrađuje pitanja zašto i kako neki ljudi razvijaju depresiju ili slična stanja, nije nužno o lečenje pomenute - tako da bih je za sada ovde ostavio, čisto ako bude ljudi koji bi možda podelili kroz šta su prolazili emotivno i psihički.
 
Zašto tonemo u depresiju?

Postoji niz faktora koji utiču na razvijanje depresije. Biološki faktori su: hormonski, genetički, promene u mozgu. Pored bioloških tu su i psihički faktori: stres, određeni tip ličnosti, psihološke traume....
Kako izgleda to potonuće iznutra?

Osoba se oseća konstantno tužno, bezvoljno. Teže funkcioniše u svakodnevnom životu. Tu je i osećanje krivice. U težoj depresivnoj epizodi koja može da se doživi samo jednom ili više puta, prisutni su simptomi crnih misli ( misli o samoubistvu ), osoba ne vodi računa o svojoj higijeni, vreme provodi u krevetu.

Kako isplivati iz ovoga?

Najvažnije je da se depresija leči na vreme. Pored lekova neki psihijatri sami rade sa svojim pacijentima psihoterapiju, najčešće KBT.

***

Trudila sam se da odgovorim u najkraćim crtama, ali o depresiji može mnogo toga da se kaže.

Mislim da je lečenje depresije na vreme jako važno. Još uvek postoji stigmatizacija kada je depresija u pitanju i verovatno zato mnogi kasnije krenu sa lečenjem. Tada može da se spreči teža depresivna epizoda.
 
O depresiji, copy-paste moje poruke s druge teme:
Postoje 4 mehanizma koja se aktiviraju u slucaju stvarne ili percipirane opasnosti. Ovi odgovori su deo naše evolucione biologije, dizajnirani da nam pomognu da preživimo suočeni sa pretnjama. Svaki ima svoj set fizioloških promena kako bi pripremio telo za različite akcije, i jedna od njih je to sto zovemo depresija (sklapanje tj sklupcavanje).


  • Borba (Fight): Ovaj odgovor priprema telo da se suoči sa pretnjom direktno. Adrenalin se povećava, srce ubrzano kuca, a mišići se pripremaju za akciju. To je način na koji telo reaguje agresivno na opasnost.
  • Bekstvo (Flight): Ovaj mehanizam priprema telo da pobegne od pretnje. Krv teče prema ključnim mišićima, a telo se sprema za brzo kretanje kako bi izbeglo opasnost.
  • Zamrzavanje (Freeze): Ponekad je najbolji odgovor postati nepomičan. U freeze odgovoru, telo može postati nepokretno, čineći vas manje uočljivim za predatora ili omogućavajući da situaciju procenite smirenije.
  • Sklapanje/Sklupcavanje (Fold): Manje poznat odgovor na opasnost, fold mehanizam uključuje kolaps ili pokoravanje, često viđen u situacijama gde ni borba, bekstvo, ni zamrzavanje nisu održive opcije. Može biti način da se minimizira šteta tako što se pokazujemo kao nepretnja ili da čuvamo energiju dok se situacija ne izmeni- ponekad zaglavimo u ovom rezimu rada (fold/sklapanje/sklupcavanje) i to je Depresija. Inace od depresije pate i druge zivotinjske vrste- npr pri istrazivanju efikasnosti lekova protiv depresije koristi se odredjena vrsta miseva koji relativno lako padaju u depresiju- istrazivaci ubace miša u okruglu posudu s vodom (iz koje ne moze da iskoci) i onda miš pliva unaokolo trazeci izlaz dok u jednom momentu shvati da je uzalud i onda jednostavno odustane i samo nastavi da pluta (u nadi da ce se situacija nekako izmeniti). Istrazivaci mere vreme i po tome mere koliko su antidepresanti efikasni.

    Takodje Jonathan Downar je u svom istrazivanju tačno utvrdio u kojem delu mozga je problem, tj odredjeni dio mozga tj neuronski putevi omogućavaju komunikaciju između različitih delova našeg mozga su preaktivni i onda elektronskom stimuilacijom je nasao nacin da se problem reši, problem je sto je to jos dosta novo i jako malo ljudi ima pristup takvoj vrsti tretmana- medjutim KBT i Metakognitivna terapija na neki nacin radi sličnu stvar na drugaciji nacin tj pokusavamo da manje koristimo delove mozga koji su problematicni i preaktivni i pokusavamo da stimulisemo drugi deo i "ojacamo ga" i na taj nacin resimo problem, uz preduslov da nema nekih drugih problema ili faktora koji mogu ponovo prouzrokovati probleme postoji odlicna sansa za uspeh.
    Video sam neka istrazivanja i KBT i pisanje dnevnika i odlazak kod psihijatra ima otprilike slican postotak uspeha jer zapravo kljuc uopste nije u samoj terapiji vec da preusmerimo neuronske puteve, metakognitivna terapija je nesto uspesnija od drugih metoda. Jer zapravo je najveci problem kod depresije konstantno tuzno razmisljanje i premetanje koje je kao zacarani krug u kojem sto se vise neko vrti to je gore i teze se iz njega izvuci, i tu je metakognitivna terapija najkorisnija i sama tehnika nije komplikovana i nije je tesko savladati.

https://forum.krstarica.com/threads/metakognitivna-terapija.1024206/
 
Ima blage,srednje i težak oblik depresije i možda najprije to da se razgranici

Inače iskreno mislim i posmatrajući situaciju mislim da su svi već depresivni

Ovi sto znaju da su blago do srednje depresivni i koji se bore protiv toga npr suzbijanje stresa, aktivnost u prirodi ili bavljenjem sporta, ishrana i san i kad se suoče da sve to ne pomaže pa lepo potraže pomoć

Zatim imaš depresivnih , koji se odaju ovisnosti od alkohola, droge, cigareta, šećera, igricama koji ne uvide problem već tako furaju

Pa težak oblik, gde nisu sposobni da funkcionišu u svakodnevnici, porodici i društvu,


Mene bi jedna tema obradovala o ko-depresiji nor. kako depresija deluje na porodicu ako je recimo majka obolela ili otac kakve su posledice unutar porodice i kako tu pomoći ? Ili kakva rešenje nudi država AV ? Neki centri za savjet i pomoć? Banje za kompletnu porodicu ? Nešto barem ?
 
Još uvek postoji stigmatizacija kada je depresija u pitanju i verovatno zato mnogi kasnije krenu sa lečenjem.
Jedan od problema je što se još uvek osoba sa depresijom naziva ludakom, oštećenom i pregaženom.
Mnogi ih doživljavaju kao slabiće, verovatno se iz tog razloga malo priča o tome.
Ima i onih koji depresiju poistovećuju sa dosadom.
Smatraju ih preosetljivim njonjavcima. Čudacima koji vuku " repove ", izloženi su dodatnoj kritici.
 
Gadno izgleda.
Bukvalno nemaš volje ni da ustaneš iz kreveta i pokreneš se. Jer nemaš ni snage, ni volje. Ne obuzimaju nužno ružne misle, ali se osećaš prazno. To je osećaj ništavila, ne reaguješ na spoljni uticaj...ne dotiče te ništa šta se dešava oko tebe. Ne vidiš, ne slušaš, niti čuješ druge.
Ja sam uzimala bolovanje, čim osetim da me ne cepa "iznutra". Jednostavno,...tada nisi ni upotrebljiv. Dok traje ofc..., posle se nekako prisabereš i isplivaš.
 
Gadno izgleda.
Bukvalno nemaš volje ni da ustaneš iz kreveta i pokreneš se. Jer nemaš ni snage, ni volje. Ne obuzimaju nužno ružne misle, ali se osećaš prazno. To je osećaj ništavila, ne reaguješ na spoljni uticaj...ne dotiče te ništa šta se dešava oko tebe. Ne vidiš, ne slušaš, niti čuješ druge.
Ja sam uzimala bolovanje, čim osetim da me ne cepa "iznutra". Jednostavno,...tada nisi ni upotrebljiv. Dok traje ofc..., posle se nekako prisabereš i isplivaš.

Osećaj praznine je najgori.
 
Tema obrađuje pitanja zašto i kako neki ljudi razvijaju depresiju ili slična stanja
To je dobro pitanje.
Svaki dobar terapeut, bar se trudi da utvrdi i prema tome leči uzrok, ne samo posledicu ( lekovi i sl.). Kod svakog je to drugačije, depresija je često propratno stanje uz mnoga fizička i psihička oboljenja.
To uopšte važi za sva stanja i bolesti...čak su i mnoga fizička oboljenje psihosomatske prirode, kamoli stanja i bolesti psihičke prirode. Imala sam jako teške "epizode", kada sam jednom bila sam na bolovanju, s tim da sam 10-ak dana uzastopno, morala da se makar porukom svakodnevno javljam psihoterapeutu , jer nisam imala snage ni da odem do njega. Nisam htela da se hospitalizujem. Msm da to ne bi ni vredelo, jer bi me to tek dokrajčio.
Nema svih odgovora na sva pitanja, psiha je čudna i promenjiva , ...depresija ima 1000 lica tako da unapred ne znaš kako izgleda, samo znaš da moraš da isplivaš iz tog potonuća.
 
depresija je često propratno stanje uz mnoga fizička i psihička oboljenja.

Tačno. Moja psihijatrica mi je rekla da je normalno da se depresija razvije kod obolelih od cerebralne paralize koju prate određeni zdravstveni problemi.
Oboleli od multipleskleroze takođe, u jednom momentu idu kod psihijatra jer ne mogu da se naviknu na svoja nova ograničenja i invaliditet ( znam dve osobe sa multiple koje odlaze kod psih )...ali ne mogu da generalizujem jer ne znam procenat obolelih od te bolesti koji idu kod psihijatra.
Pogledaću na internetu da li postoje statistički podaci o ovim pacijentima kojima je pridružen psihički poremećaj depresija.
 

Back
Top