Zašto i kako, koga i šta čitamo? Čitalacka kultura!

Rayela

Legenda
Poruka
71.814
Pod pretpostavkom da smo procitali neke silne klasike, a za moj ukus tu su i neki Nobelovci
koji su jos zivi i mrdaju, ali i neki pretendenti za Nobela ( koje ja licno obozavam, ali sam ih vec
i procitala) postavljam ovaj topik sa namerom da ovde ljudi koji citaju i posecuju ovaj deo foruma
kazu sta citaju-, ili barem zasto citaju nekog autora.

Moj je licni utisak da se danas forsira neka nacionalna knjizevnost ( ne i nacionalisticka)
da se jako malo prevodi,, da se cak ni u medijima uopste i ne pominju autori koji su iz druge zemlje,
pisu na nekom drugom jeziku, da je komunikacija i izmedju samih autora spala na nulu.
Nekada ( a to nekada nije bilo bas davno, mozda je sto godina u pitanju) autori dela kojima
smo danas odusevljeni bili su kosmopoliti, iako tadasnji svet to nije bio, a danas je svako zatvoren u neke
svoje nacionalne i jezicke tvrdjave, ziv covek u Francuskoj ne zna ko u Nemackoj pise i sta pise, i obrnuto,
a ostalim jezicima , kulturama i sredinama i da ne govorim.

Mali narodi, a tu je naravno i Srbija imaju problem za predvodjem jer se knjige stampaju u 500 primeraka,
izdavacka kuca ne moze da plati dobrog prevodioca i onda dobijamo jako cudne prevode, a ja kao citalac
posle cudnih reci i izraza izgubim i volju i zelju da dalje citam neke zaista nebulozne reci i pojave.
Elem, u Beogradu kupih knjigu Hercog ( Sol Belou) i poceh i da je citam
Neki kolaci koje jedna zenska lepo pravi zovu se kozice ( to je demunutiv od koze) , onda mrtva ladna
( prevoditeljka) konstatno koristi glagol pricati , umesto da napise da neko govori ili jezik ili da ima neki
poseban nacin govora, kod nje postoji samo jedan glagol, a glagolski je infintiv pricati)

Ovu njegovu najbolju knjigu odavno merkam, sada je u Beogradu i nadjoh, ali izgleda da cu morati
da je kupim na drugom ( nemackom) jeziku da bih stvarno uzivala u knjizi.
 
Poslednja izmena:
Ne volim neke superheroje, volim realizam, priče o ljudima sa margine, volim da čitam priče ljudi koji su patili, priče o ljudima koje npr. možeš videti u busu, šta ih drži, kako žive i preživljavaju, kako se bore...
Nisam potpuno siguran zašto, možda su gubitnici manje varalice od pobednika...
Zanimljivi su mi Karver, Bukovski, Selindžer, Bernhard... Sartrova “Mučnina”… svidela mi se knjiga “Vi niste ovde stranac”, Adama Hazleta… itd.
 
Ne volim neke superheroje, volim realizam, priče o ljudima sa margine, volim da čitam priče ljudi koji su patili, priče o ljudima koje npr. možeš videti u busu, šta ih drži, kako žive i preživljavaju, kako se bore...
Nisam potpuno siguran zašto, možda su gubitnici manje varalice od pobednika...
Zanimljivi su mi Karver, Bukovski, Selindžer, Bernhard... Sartrova “Mučnina”… svidela mi se knjiga “Vi niste ovde stranac”, Adama Hazleta… itd.

Uzeo si ovde i primer Bernharda.
Bernhard je neka vrsta ikone ( meni i najdraza), ali ja nisam bas tako sigurna da ga citaoci razumeju.
Ne zato stu citaocvi neki levi ili polupismeni likovi nego je to drustvo i vreme kojim se on " bavi, zamlacje"
toliko nekako specificno da njega stvarno moze samo neko ko je vec ziveo ili zivi i danas tamo moze da raz8ume
slike i prilike danasnjeg drusvta u Austriji.

Bernharda kopiraju danashnji knjizevnici ( recimo Basara ) pa ne znaju za dosta. Ali on je mrtav, nije se , a
cenim da se ne bi bunio ni dok je bio ziv jer je on verovatno znao da ce ga raznorazne smlate i zamlate
i kopirati i preuzimati njegov, zaista origanalan stil pisanja.
 
Bernharda sam otkrio skoro, zanimljiv mi je taj svet njega, i njegovih prijatelja, poluumetnika, poluludaka...
msm da nije baš toliko teško razumeti većinu njegovog pisanja, čak i tu njegovu zgađenost mestom gde je živeo, mislim da, mi, Srbi, možemo da shvatimo...


Ne, mi Srbi ne umemo i ne mozemo to da shvatimo jer mi i ne razumemo da je neko ( Bernhard) covek
kojii u prvoj liniji udara na crkivu, onda na komsije, ali i politicare, establishment i na kraju krajeva i temelje nekakve drzave
ali bez da baca bombe i Molotov koktele.
Ono sto je Bernahrad danas ( ali i juce) za neku Srednju Evropu. Mišel Uelbek je za Francusku pri cemu je ovaj drugi
mnogo. mnogo brutalniji, ali imajmo u vidu da je Bertnhard poodavno vec pokojnik, a Uelbek zari i pali bez pardona i dlake na jeziku.
 
Pračet.
Ova žena koja ga prevodi je genijalna.

Pračet je izmenio značenje onog "S" u SF - njegovi romani o Disksvetu su satirična fikcija.
Uvek me oduševljavaju priče o našoj stvarnosti, našim manama, našim zabludama - prikazane kroz krivo ogledalo nekog izmaštanog sveta.

Vrcave i visprene Pračetove metafore i analogije da i ne pominjem.
 
Moj je licni utisak da se danas forsira neka nacionalna knjizevnost ( ne i nacionalisticka)
da se jako malo prevodi, da se cak ni u medijima uopste i ne pominju autori koji su iz druge zemlje,
pisu na nekom drugom jeziku, da je komunikacija i izmedju samih autora spala na nulu.

Nisam stekla taj utisak. Verujem nekim izdavačima, pa knjige kupujem i čitam i zato što su ih oni izabrali. I čini mi se da su prilično agilni, ima dosta evropske književnosti, a bogami i stvari iz drugih delova sveta.
A to sa medijima: te informacije moraš sama da tražiš. I nije teško. Izdavači imaju svoje veb stranice, vidim da čitaš na nemačkom, znači možeš da čitaš i njihove književne časopise... Na internetu postoji mnogo književnih časopisa, malih izdavača, prevodilačkih časopisa i slično... da ne pričamo o tome da su svi oni i na fejsu :) Znači imaš informacija koliko hoćeš, i to za dž.
 
Nisam stekla taj utisak. Verujem nekim izdavačima, pa knjige kupujem i čitam i zato što su ih oni izabrali. I čini mi se da su prilično agilni, ima dosta evropske književnosti, a bogami i stvari iz drugih delova sveta.
A to sa medijima: te informacije moraš sama da tražiš. I nije teško. Izdavači imaju svoje veb stranice, vidim da čitaš na nemačkom, znači možeš da čitaš i njihove književne časopise... Na internetu postoji mnogo književnih časopisa, malih izdavača, prevodilačkih časopisa i slično... da ne pričamo o tome da su svi oni i na fejsu :) Znači imaš informacija koliko hoćeš, i to za dž.

Nemam ja problem da sazam ko je i kada, kako aktuelan, moj je problem da se jako malo prevodi, a ako nema prevoda nema ni kritika po knjizevnim casopisima.
U Srbiji se malo prevodi, narocito se ne prevode neke kvalitetne knjitge ili se prevode sa 5-6 godina zakasnjenja, a onda te shlog strefi kad kupis knjigu
izdatu u 1000 primeraka ( mada je obicno 500 u pitanju) i pojma nemas o cemu, kome se u knjizi radi i da je to jezik koji je tebi maternji jezik.

Na kraju krajeva nisu izdavaci krivi, kriv je konzument jer zeli da cita neke popularne knjige ( svejedno sta ko pod tim podrazumeva),
 
Nemam ja problem da sazam ko je i kada, kako aktuelan, moj je problem da se jako malo prevodi, a ako nema prevoda nema ni kritika po knjizevnim casopisima.
U Srbiji se malo prevodi, narocito se ne prevode neke kvalitetne knjitge ili se prevode sa 5-6 godina zakasnjenja, a onda te shlog strefi kad kupis knjigu
izdatu u 1000 primeraka ( mada je obicno 500 u pitanju) i pojma nemas o cemu, kome se u knjizi radi i da je to jezik koji je tebi maternji jezik.
:) Crnjak, desilo se i meni par puta... Meni se i dalje čini da ima dosta knjiga, ali ovo za tiraže i kašnjenje si možda u pravu...
 
„U kakvom god stanju da smo, uvek moramo da radimo ono što želimo, a ako želimo da krenemo na put, to moramo da činimo i ne brinemo o svom stanju, čak i ako je to najgore moguće stanje, jer, ako to je, mi smo ionako gotovi, bez obzira idemo li na put ili ne, i bolje je da umremo pošto smo prešli putovanje za kojim čeznemo, nego da nas uguši čežnja “
- Thomas Bernhard, Beton
 
,,...Kada imate baku, to je kao da imate vojsku.
Za unuče je vrhunska privilegija kada zna da je neko na njegovoj strani, uvek, bez obzira na sve. Čak i kada nije u pravu. U stvari, naročito tada..."
92065763_2739088496204852_8662388542799872000_n.png
 

Back
Top