Jadno je ako Zakonom treba da se reguliše odnos roditelj- dete
Još jadnije ako se razmišlja o nasledstvu.
Stari ljudi su posebno emotivni, ceo život radili, stvarali, i na kraju postaju suvišni svima pa i svojoj deci.
Dom za stare je krajnje rešenje.
Živ čovek ne može u zemlju, dosta mu je nemoći, bolesti još kada oseti nebrigu najrođenijih - nema dalje.
Svoje roditelje sam negovala do smrti, nasledstva sam se odrekla.
Čudan je osećaj kada umru roditelji.Uvek imaš utisak da si se negde ogrešio, preispituješ se koliko emocija si POKAZAO.
Odrekla sam se nasledstava i posle svekrvine smrti.
Ne bih volela svoju decu da opteretim, ne bih volela ni u dom.
Ne znam kako bih se uklopila sa nepoznatim ljudima, pravilima...
Volela bih kada bi bio usvojen zakon o eutanaziji i kada bi svako mogao da se izjasni dok je svestan i pre nego postane teret za porodicu i društvo.
Znam da moj odgovor neće biti prihvatljiv u temi, ali ja tako mislim.
Život je kada čovek može sam da donosi odluke i brine o sebi, sve drugo je smrt!