Zaštita starih lica

koliko gluposti u ovom tvom postu.


sta su deca duzna ? kome su trazili da se rode da bi im taj isti roditelj naplatio svaki topli kakao i svaku svesku za zivota.
aj kad nemas sta pametno da napises cuti.

Raznih prica ima, naravno, ali tamo gde je PORODICA na zdravim temeljima , gde se postuju sistemi vrednosti
koji su u poslednje vreme pomalo zaboravljeni, naravno da niko nece slati svoju baku ili deku u neki tamo dom.
jer ti isti baka i deka su nekada bilu u punoj snazi i vozikali nas na sankama i kuvali i sta sve ne.
kako se ko priseti svog detinjstva.

deca nikome nista nisu duzna ! nase je da pokusamo da ih odgajimo kao prave odgovorne ljude koji
ce uciti i nasim primerom i kroz pricu.
Ti to kao glumis nekog zrelog pozrtvovanog nesebicnog roditelja a,malo li ces im ostaviti ovde nebuloza za stid
 
Postoje neke situacije kada Drzava zahteva da se roditelji potpisu da zakonskim putem njihova deca nemaju nikakva prava da u starosti brinu o njima.

Ako ste mislili da je to u Evropskoj Uniji e pa nije vec nasa Drzava Srbija ima takav zakon gde roditelji mora da se potpisu da njihova rodjena deca ako napuste Srbiju onda nemaju vise nikakve obaveze prema njima. Sa ovakvim zakonom dotakli smo dno.
Ne znam za ovo. U kom zakonu to piše?
 
Ne znam za ovo. U kom zakonu to piše?
Ako deca sa Srbskim drzavljanstvom uzimaju neko strano drzavljanstvo a njihovi roditelji i dalje ostaju sa srpskim drzavljanstvom onda da bi deca dobila ispisnicu iz naseg drzavljanstva i uzela strano za koje im je zahtev vec odobren onda nasa Drzava trazi da se roditelji odreknu svoje dece da u starosti ne traze nista od njih i deca nemaju nikakve obaveze tako sto ce roditelji da se potpisu na posebnom papiru.
 
Ako deca sa Srbskim drzavljanstvom uzimaju neko strano drzavljanstvo a njihovi roditelji i dalje ostaju sa srpskim drzavljanstvom onda da bi deca dobila ispisnicu iz naseg drzavljanstva i uzela strano za koje im je zahtev vec odobren onda nasa Drzava trazi da se roditelji odreknu svoje dece da u starosti ne traze nista od njih i deca nemaju nikakve obaveze tako sto ce roditelji da se potpisu na posebnom papiru.
Opet molim za info u kom to zakonu piše. Zaista ne znam za ovo.
 
Opet molim za info u kom to zakonu piše. Zaista ne znam za ovo.
Mozes da pitas u bilo koju nasu opstinu u Srbiji.To opstina dostavlja Centru za Socijalni Rad.

Znam za neke moje prijatelje njih najmamanje 5 bracnih parova da su to morali da potpisu za svoju decu bez obzira da li su deca punoletna ili maloletna.Neki su potpisivali u Srbiji u njihovim opstinama a neki u inostranstvu u konzularnom odeljenju pa je to onda konzulat poslao u Srbiju u njihovu opstinu da bi se kasnije prosledilo u Centar za Socijalni rad.

To znaci da kada ostaris i dodjes u penziju pa resis kuci u Srbiji da zivis tvoja rodjena deca nemaju nikakvo zakonsko pravo da brinu o tebi i kada postanes bolestan i nemocan.

Meni je to mnogo glupo kao i mnogima i neznam koja je poenta toga.Mozda da bi se mladi sto vise zadrzali i ne bi napustali Srbiju ili mozda neka kazna za roditelje sto su to deci dopustili i ako su deca punoletna i imaju pravo da sama odlucuju o svom zivotu pa gde ce i da zive.
 
Mozes da pitas u bilo koju nasu opstinu u Srbiji.To opstina dostavlja Centru za Socijalni Rad.

Znam za neke moje prijatelje njih najmamanje 5 bracnih parova da su to morali da potpisu za svoju decu bez obzira da li su deca punoletna ili maloletna.Neki su potpisivali u Srbiji u njihovim opstinama a neki u inostranstvu u konzularnom odeljenju pa je to onda konzulat poslao u Srbiju u njihovu opstinu da bi se kasnije prosledilo u Centar za Socijalni rad.

To znaci da kada ostaris i dodjes u penziju pa resis kuci u Srbiji da zivis tvoja rodjena deca nemaju nikakvo zakonsko pravo da brinu o tebi i kada postanes bolestan i nemocan.

Meni je to mnogo glupo kao i mnogima i neznam koja je poenta toga.Mozda da bi se mladi sto vise zadrzali i ne bi napustali Srbiju ili mozda neka kazna za roditelje sto su to deci dopustili i ako su deca punoletna i imaju pravo da sama odlucuju o svom zivotu pa gde ce i da zive.
I dalje ne razumem. Radila sam u Centru za socijalni rad 13 godina i nikad ništa slično nisam čula.
 
I dalje ne razumem. Radila sam u Centru za socijalni rad 13 godina i nikad ništa slično nisam čula.
Ni ja do skoro nisam bio nigde cuo a nisam mogao ni da nadjem na nekom sajtu da je to napisano kao uslov ali je za sada tako.

Do sada je Srbija pre ove Ekonomske krize od nasih Gastarbajtera iz inostranstva dobijala godisnje preko 3 milijarde eura.Ljudi su kuci gradili razne objekte,kupovali stanove,otvarali razne firme,slali novac svojim starim i bolesnim roditeljima i ostaloj familiji preko Western Uniona.

Sada se ljudi koji su u penziji sve vise odlucuju da ostanu u inostranstvu sa svojom decom i unucicima pa i celu svoju penziju ostavljaju tamo gde zive.Srbija je tu dosta izgubila ali ko zna zbog cega je to tako mozda je nekom i u interesu da nas kuci ima sve manje ko zna kakvi se sve tajni planovi prave i od koje drzave.
 
Ne moze bez zakona jer sam ja brinuo o majci dok brat nije,a sad zeli ista prava o nasledstvu,nece moci,po zakonu mora da izdrzava majku,mesecno od 15-50% plate,to je zbog takvih moralnih gromada poput vas kojima nista kao ne treba od dece koja nece a druga koja oce najebu
 
Jadno je ako Zakonom treba da se reguliše odnos roditelj- dete
Još jadnije ako se razmišlja o nasledstvu.

Stari ljudi su posebno emotivni, ceo život radili, stvarali, i na kraju postaju suvišni svima pa i svojoj deci.

Dom za stare je krajnje rešenje.
Živ čovek ne može u zemlju, dosta mu je nemoći, bolesti još kada oseti nebrigu najrođenijih - nema dalje.

Svoje roditelje sam negovala do smrti, nasledstva sam se odrekla.
Čudan je osećaj kada umru roditelji.Uvek imaš utisak da si se negde ogrešio, preispituješ se koliko emocija si POKAZAO.
Odrekla sam se nasledstava i posle svekrvine smrti.

Ne bih volela svoju decu da opteretim, ne bih volela ni u dom.
Ne znam kako bih se uklopila sa nepoznatim ljudima, pravilima...

Volela bih kada bi bio usvojen zakon o eutanaziji i kada bi svako mogao da se izjasni dok je svestan i pre nego postane teret za porodicu i društvo.

Znam da moj odgovor neće biti prihvatljiv u temi, ali ja tako mislim.

Život je kada čovek može sam da donosi odluke i brine o sebi, sve drugo je smrt!
 
Jadno je ako Zakonom treba da se reguliše odnos roditelj- dete
Još jadnije ako se razmišlja o nasledstvu.

Stari ljudi su posebno emotivni, ceo život radili, stvarali, i na kraju postaju suvišni svima pa i svojoj deci.

Dom za stare je krajnje rešenje.
Živ čovek ne može u zemlju, dosta mu je nemoći, bolesti još kada oseti nebrigu najrođenijih - nema dalje.

Svoje roditelje sam negovala do smrti, nasledstva sam se odrekla.
Čudan je osećaj kada umru roditelji.Uvek imaš utisak da si se negde ogrešio, preispituješ se koliko emocija si POKAZAO.
Odrekla sam se nasledstava i posle svekrvine smrti.

Ne bih volela svoju decu da opteretim, ne bih volela ni u dom.
Ne znam kako bih se uklopila sa nepoznatim ljudima, pravilima...

Volela bih kada bi bio usvojen zakon o eutanaziji i kada bi svako mogao da se izjasni dok je svestan i pre nego postane teret za porodicu i društvo.

Znam da moj odgovor neće biti prihvatljiv u temi, ali ja tako mislim.

Život je kada čovek može sam da donosi odluke i brine o sebi, sve drugo je smrt!
Slažem se sa tvojim mišljenjem.
 
Jadno je ako Zakonom treba da se reguliše odnos roditelj- dete
Još jadnije ako se razmišlja o nasledstvu.

Stari ljudi su posebno emotivni, ceo život radili, stvarali, i na kraju postaju suvišni svima pa i svojoj deci.

Dom za stare je krajnje rešenje.
Živ čovek ne može u zemlju, dosta mu je nemoći, bolesti još kada oseti nebrigu najrođenijih - nema dalje.

Svoje roditelje sam negovala do smrti, nasledstva sam se odrekla.
Čudan je osećaj kada umru roditelji.Uvek imaš utisak da si se negde ogrešio, preispituješ se koliko emocija si POKAZAO.
Odrekla sam se nasledstava i posle svekrvine smrti.

Ne bih volela svoju decu da opteretim, ne bih volela ni u dom.
Ne znam kako bih se uklopila sa nepoznatim ljudima, pravilima...

Volela bih kada bi bio usvojen zakon o eutanaziji i kada bi svako mogao da se izjasni dok je svestan i pre nego postane teret za porodicu i društvo.

Znam da moj odgovor neće biti prihvatljiv u temi, ali ja tako mislim.

Život je kada čovek može sam da donosi odluke i brine o sebi, sve drugo je smrt!
Jeste sve tako samo bez zakona upravo se familija poubija zbog njive koja nista ne vredi,svako misli da ima vece pravo ,pa kad se ne odricu kao ti nek drugi dokazu cime su zasluzili,prvo roditelj treba da okupi decu i pita ko sta hoce i zasluzuje i da li ce brinuti o njima,tad ce vecina da pokaze
 
Jeste sve tako samo bez zakona upravo se familija poubija zbog njive koja nista ne vredi,svako misli da ima vece pravo ,pa kad se ne odricu kao ti nek drugi dokazu cime su zasluzili,prvo roditelj treba da okupi decu i pita ko sta hoce i zasluzuje i da li ce brinuti o njima,tad ce vecina da pokaze
Do roditelja je da to riješi dok je živ. Da podijeli imovinu ispravno.
 
Roditelju su uglavnom sva deca jednaka,bili ubice,narkomani ili ispravni,iako se po 5god nije cula sa sinom zelela je da budu ok sto bi trebalo mene sad da kosta,sto nije od nje trazio jer nije imao obraza a od mene ce,nece moci
 
Opet je do roditelja.
Zašto?
Da li bi deca smatrala pravednim raspodelu imovine?
Znam više slučajeva gde je porodica funkionisala samo dok su roditelji bili živi.
Nema veze sa raspodelom imovine niti materijalnim statusom dece.

Zašto bi roditelj za života delio imovinu?
To mu je jedina sigurnost, to je sam stvorio.

Možda se misli na testament?
 
Zašto?
Da li bi deca smatrala pravednim raspodelu imovine?
Znam više slučajeva gde je porodica funkionisala samo dok su roditelji bili živi.
Nema veze sa raspodelom imovine niti materijalnim statusom dece.

Zašto bi roditelj za života delio imovinu?
To mu je jedina sigurnost, to je sam stvorio.

Možda se misli na testament?
Postoje načini. Testament, ugovor o doživotnom izdržavanju, za ova dva znam, možda još ima.
Uradi se tako da djeca poslije ne dolaze u sukob. Malo je porodica koje ostanu ok ako roditelji to ne urade.
 
Postoje načini. Testament, ugovor o doživotnom izdržavanju, za ova dva znam, možda još ima.
Uradi se tako da djeca poslije ne dolaze u sukob. Malo je porodica koje ostanu ok ako roditelji to ne urade.
Ugovor o doživotnom izdržavanju poštujem u smislu stranaka negovatelj i negovani.

Ugovor o doživotnom izdržavanju na relaciji dete - roditelj, najblaže rečeno, je degradirajuće za roditelja.

Ko kontroliše klauzule ugovora?
Sve je na savesti, sa ugovorom ili bez ugovora.

Što više dece, više brige i problema kada roditelj ostari.

U temi imamo i primer postupka sina jedica kojem svakako sve pripada, bez deobe.
Šta se dešava sa roditeljima koji sticajem okolnosti nisu uspeli da steknu nekretnine?
Ko treba da brine o njima?
Posle njih ostaju samo troškovi.

Zaključak: većina roditelja je teret svojoj deci bez obzira da li iza sebe ostavljaju bogatstvo ili ništa.
 
Ugovor o doživotnom izdržavanju poštujem u smislu stranaka negovatelj i negovani.

Ugovor o doživotnom izdržavanju na relaciji dete - roditelj, najblaže rečeno, je degradirajuće za roditelja.

Ko kontroliše klauzule ugovora?
Sve je na savesti, sa ugovorom ili bez ugovora.

Što više dece, više brige i problema kada roditelj ostari.

U temi imamo i primer postupka sina jedica kojem svakako sve pripada, bez deobe.
Šta se dešava sa roditeljima koji sticajem okolnosti nisu uspeli da steknu nekretnine?
Ko treba da brine o njima?
Posle njih ostaju samo troškovi.

Zaključak: većina roditelja je teret svojoj deci bez obzira da li iza sebe ostavljaju bogatstvo ili ništa.
Ugovor kao način prenosa vlasništva nakon smrti ne kao način da djeca pomognu roditeljima. Ko će paziti roditelje paziće ih i bez ikakvih ugovora i moranja, ko neće sve je džaba.
Meni moji nisu bili teret, na žalost nemam ih više.
Sve je do toga kako roditelji postave stvari. Oni odnosom prema svojim roditeljima pokazuju djeci kako treba.
Da nisu ništa imali isto bih se ponašala prema njima, jednostavno, tako sam odgojena.
 
Nedavno sam imala razgovor sa kćerkom u kom je ona rekla da ne bi nikad dozvolila da ja budem u domu.
Rekla sam joj da ne obećava ni sebi ni meni ništa, naročito sebi. Ja ću možda biti dementna i neću znati, a nju će to obećanje mučiti a nikad ne znaš kako život ide i šta ćeš moći.
Djecu ne treba uslovljavati i emocionalno ucjenjivati, neka daju koliko mogu vremena i čega god.
 
Evo brat je stopirao podelu novca s majkinog racuna pre ovog poskupljenja,znaci pola vrednosti smo izgubili,pojela inflacija i uzece advokati i drzava,ja sam i njega naveo kao naslednika iako je majka htela mene da ovlasti na taj racun,doslo je do rocista da je resen uvid u racun da bi on izmisljao jos nesto sto bi uslo u podelu nasledstva jer je cuo da postoje dugovi koje moramo vratiti,sto on ne zeli pa ide na to da za 5 god trajanja procesa ima neke sanse da mu nesto ostane,sve to na stranu sta je istina da nije dinar dao za sahranu i spomen plocu,radi se o trgovini ko ce uzeti boljeg advokata i na fore i fazone profitirati,da takvom olosu dam nesto ko bi i mene sjebo pored majke ,o kojoj nije brinuo ni trunku nikad,o tome se radi a ne o necijoj zelji dal treba i dal neko hoce,takve ljude na slici ne zalim da vidim
 
Otac i majka, babe i dede... privredili su dovoljno da dostojanstveno prožive svoje poslednje dane, i Bog dao da su to godine, decenije!.
Meni se moja baba posebno zahvaljuje svaki dan jer sam napunila frižider, jer provodim vreme sa njom.
Paaaaa... samo radim ono što je ona za mene radila uvek!
Za šta mi se zahvaljuje?
Za to što svim atomima svog bića osećam da je to moja baka, ona ista koja mi je dušu poklonila?
Ha?
U domovima je sjajno, hvala svima koji se takvim poslovima bave, ali...
Moje je moje.
Moji ima sa mnom zauvek da su, tome stremim, to me ispunjava, to mi znači život sa smislom!
 

Back
Top