
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
ŽAR
Dan koji kao košnica vri
I u njemu....naši maleni sni
Čekaju vreme da utihne dan
I sav ovaj žamor života našeg
Čekaju vreme da predaju se
K’o vrelo grumenje tinjajući
Žar.....vreme varajući...
Šeretski osmeh...namignu mi
Kukovi se u rukama zanjihaše
Dlanovi klize govoreći
Prsti telima šaraju
I vreme željom varaju
Nežno i pohotno ispisujući sebe
Muziku stvarajući...prelepu....našu
Žure da se jedno u drugo sjure
Načekani, dočekani
Jedno drugim nesputani
Noć žarom progovori...
PS Dobar dančić......

