Zapalio bih negde...

Putovala sam bez plana i zivela jedan piriod na kraju sveta. Mozda je tamo negde u nekom nepoznatom gradu objektivno bilo i bolje, ali moj subjektivan dozivjaj je da gde god bila i od cega god da sam bezala sve me na neki volseban nacin sustizalo. Nisam uspela da pobegnem od samu sebe. I uvek se vracam kuci i opet sanjam kako sam negde daleko. Problem nije gde smo. Problem je u nama. Kad bi covek uspeo da kad krene na put da sebi stavi neku drugu masku da zamisli da igra neku drugu ulogu, mozda bi sve bilo mnogo bolje. Ovako ostaje masta i nezadovoljstvo.

Neki to ne saznaju nikada, neki ipak shvate...
A neki procitaju o tome - i shvate pouku iz tudjeg iskustva :)
 
Problemi nece da nestanu ako odes bilo gde. Svuda po inostranstvu se radi mnogo vise nego ovde, tako da budes spreman. Probaj da saznas neku pricu, pravu pricu, nekoga ko je otisao tamo.
I naravno, ako nisi voljan da naucis bar dva strana jezika (eng + jos nesto) nemoj da kreces.

Druze moj pa ti bas umes da ubijes u pojam :lol:

Salim se, ovo sto si rekao stoji ako razmisljamo racionalno. Ali ovde se vise odnosi na emocionalno odlucivanje.

Sto se mene licno tice meni nikad nije problem da odem i na mesec ako treba. Takva odluka ima veze sa hrabroscu i odlucnoscu. Pa sad, sta me tamo zadesi, valjda cu da se snadjem nekako ;)
 
Poslednja izmena:

Back
Top