Zanimljivosti o srpskom jeziku

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Neno

Elita
Poruka
23.960
Srpski jezik je jedan od najkompleksnijih i istorijski najvažnijih jezika na svetu.Takođe je jedan i od najzanimljivijih. Evo i zašto.
srpski jezik.jpg

Zanimljive činjenice o srpskom jeziku​

  1. Svako slovo u srpskoj azbuci čita se onako kako se piše, što je retkost u modernim jezicima.
  2. Baš zato, srpski je sjajan kandidat za status drugoh jezika, jer kada jednom usavršite azbuku, lako možete da izgovorite svako slovo koje vidite na papiru. I to bez da znate šta ta reč znači.
  3. U srpskom postoji 7000 tirskih reči! Kasnije, otkriveno je da su neke od tih reči persijskog i arapskog porekla.
  4. Isto tako, u srpskom postoji mnogo nemačkih, italijanskih, mađarskih pa čak i grčkih reči.
  5. Za razliku od brojnih jezika, srpski ne prevodi klasične jezike (latinski i starogrčki), već ih prilagođava. Na primer, grčka reč atmos sphaira je u srpskom jeziku atmosfera.
Padeži – jedna od definicija je ta da su to različiti oblici jedne promenljive reči koji regulišu odnose u samoj rečenici. Za maternje govornike njihova pravilna upotreba je sasvim uobičajena pojava, ali ako biste progovorili sa bilo kojim strancem, shvatili biste koliko je naš padežni sistem kompleksan.

Takođe, ukoliko bismo nekog maternjeg govornika upitali nešto detaljnije u vezi s padežima, česta situacija je ta da dolazi do zabune u vezi sa pitanjima koja se postavljaju pri njihovom određivanju.

Padeži u srpskom jeziku​

U standardnom srpskom jeziku postoji sedam padeža, a promena reči po padežima se naziva deklinacija. U određenim dijalektima uviđa se redukovana upotreba padeža, a to se najbolje primećuje u prizrensko-timočkom (npr. iz Niš).

Nominativ – prvi i osnovni padež (nomen na latinskom znači ime), dobija se na sledeća pitanja – ko? šta? (npr. čovek).

Genitiv–višeznačan je, a neka od značenja su rod i pripadnost, a pitanja su – koga? čega? (čiji?)* (npr. čoveka).

*Ovim „čiji” se ne dobija oblik identičan prisvojnom pridevu (Ivana, a ne Ivanov).

Dativ – naziv potiče od latinskog glagola dare, što znači „dati”, pa shodno tome i pitamo – kome? Ili čemu? (npr. čoveku).

Akuzativ – opet ćemo se osloniti na latinski: glagol accusare („optužiti”) je uticao na naziv četvrtog padeža, pitanja koja koristimo su – koga? šta? (npr. čoveka).

Vokativ – služi za dozivanje, a za njegovo određivanje nam je bitan uzvik hej! (npr. čoveče).

Instrumental – padež društva ili sredstva; pitanja – s kim(e)? *čim(e)? (npr. čovekom).

*Jedna od čestih grešaka je ta da se uz instrumental za sredstvo upotrebljava predlog sa, što nikako nije normativno. Dakle – ne piše se s olovkom, već olovkom, ne vozi se s autobusom, nego autobusom.

Lokativ – ime je dobio od latinske reči za mesto –locus, označava mesto, ali i predmet o kojem se govori. Ovaj padež dobijamo na pitanja – o kome? o čemu? gde? (npr. o čoveku).

Padeži nisu svojstveni svim jezicima, te ako poželite da učite italijanski, nećete morati da mozgate o tome u kojem padežu treba upotrebiti određenu reč. U tom jeziku postoji samo osnovni oblik reči, predlozi regulišu sve rečenične odnose. Međutim, ukoliko ste ljubitelj nemačkog, moraćete da se podsetite ove gramatičke kategorije, s tim da nemački razlikuje četiri padeža.

Ukoliko mislite da je naš jezik rekorder po broju padeža, grdno se varate. Naime, finski jezik ima oko 14-15, mađarski oko 18, dok najimpozantniji broj padeža poseduje cezki jezik koji se govori na Kavkazu, 64 padeža su u pitanju (ovaj jezik je u umiranju, ali postoje jake tendencije da se očuva).

Strane reči i strana imena pišemo onako kako ih izgovaramo. Iako vam se možda čini pravilnije da napišete „e-mail“ kao što je u originalu, to je zapravo pogrešno. Koliko god čudno izgledalo na papiru, pisaćemo „imejl“. Po istom princpiu se transkribuju i imena. Isto tako, postoje detaljna pravila kako ćemo transkribovati neku reč u zavisnosti iz kog jezika potiče. Tako je, na primer, pravilo i da se složenice od više reči iz engleskog jezika transkribuju kao jedna reč, jer označavaju jedan entitet.

Postoji li više načina da se napiše ista reč? Postoji. Ovo je takozvano pravilo „i jedno i drugo“. Tako nije nepravilno napisati „Banja luka“ ili „Banjaluka“, „ujutru“ ili „ujutro“, i većinu reči koje se izgovaraju na više načina. Jedan od najboljih primera ovog pravila je reč „ćerka“ koja ima čak četiri različite varijacije, od kojih su sve pravilne. Možemo napisati „kćer“, „kći“, „ćerka“, ili „kćerka“ bez problema.

Da li ste se ikad zapitali postoji li neko mesto u Srbiji gde se govori najčistijim srpskim jezikom, sa svim pravilnostima u govoru koje moraju biti ispunjene? Postoji jedan grad čiji stanovnici mogu biti ponosni kada je maternji jezik u pitanju, jer im je talenat pravilnog govora gotovo urođen!

Lingvisti kažu da je valjevski govor u Srbiji najpravilniji. Jezik valjevskog kraja odlikuju jezičko bogatstvo, logičnost i jasnost.

- Valjevo i okolina Valjeva su poznati kao kraj u kojem se govori najčistiji srpski jezik. To se pre svega odnosi na leksiku i akcentovanje reči. Valjevski kraj najbolje čuva kulturu govora i Valjevci ne dopuštaju da se srpski jezik kvari određenim negativnim uticajima i jezičkim trendovima - Nikolina Vučković, diplomirani profesor jezika i književnosti.


Tema sastavljena iz više izvora sa net-a
 
Postoji li više načina da se napiše ista reč? Postoji. Ovo je takozvano pravilo „i jedno i drugo“. Tako nije nepravilno napisati „Banja luka“ ili „Banjaluka“, „ujutru“ ili „ujutro“, i većinu reči koje se izgovaraju na više načina.
Де обавијести оне који су ово писали да Бања лука ипак није правилно, тек да знају.

Jedan od najboljih primera ovog pravila je reč „ćerka“ koja ima čak četiri različite varijacije, od kojih su sve pravilne. Možemo napisati „kćer“, „kći“, „ćerka“, ili „kćerka“ bez problema.
Ова ријеч је занимљива и по томе јер се често узима као школски примјер, наиме, иако на први поглед ћерка и енглеско daughter немају благе везе, лако се испостави да је ћерка заправо кћи тј. кћер, а старији облик те ријечи је дштер што је већ прилично блиско са daughter.
 
Strane reči i strana imena pišemo onako kako ih izgovaramo. Iako vam se možda čini pravilnije da napišete „e-mail“ kao što je u originalu, to je zapravo pogrešno. Koliko god čudno izgledalo na papiru, pisaćemo „imejl“. Po istom princpiu se transkribuju i imena. Isto tako, postoje detaljna pravila kako ćemo transkribovati neku reč u zavisnosti iz kog jezika potiče. Tako je, na primer, pravilo i da se složenice od više reči iz engleskog jezika transkribuju kao jedna reč, jer označavaju jedan entitet.
Interesantno je da se mnogi ljudi, posebno oni koji nastoje da budu moderni, urbani, kul stide transkripcije.
Još jedna zanimljivost našeg jezika su akcenti koji pored dužine imaju i ton, što mnogi jezici nemaju, recimo - raspevani uzlazni akcenat je prava muka za strance. A i za nas da ga identifikujemo.
 
Interesantno je da se mnogi ljudi, posebno oni koji nastoje da budu moderni, urbani, kul stide transkripcije.
Još jedna zanimljivost našeg jezika su akcenti koji pored dužine imaju i ton, što mnogi jezici nemaju, recimo - raspevani uzlazni akcenat je prava muka za strance. A i za nas da ga identifikujemo.
Истим тим кул пипловима је енглески у најбољем случају на тарзанском левелу, ал воле да га удјену у српски више него бреда да једу.
Успут, не знам шта ми је грђе, кад неко у разговору помене да нешто није његов кап оф ти или да то није његова шоља чаја. Једно блесавије од другог.
Дужине се, нажалост, губе у скоро свим урбаним срединама, а поготово на ТВ, реченични нагласак је изумро и са свих ТВ-а нас засипа убрзано блебетање са морем поштапалица...
 

Back
Top