Kada govorimo o umetnosti, uvek se osvrćemo na ljude čiji nas je rad na neki način fascinirao. Ipak, vrlo često ne poznajemo njihov život ili okolnosti u kojima su nastala njihova umetnička dela. Ovo su poznati stvaraoci koji su svoje mane pretvorili u umetnost.
FRIDA KALO
„Nisam bolestna. Slomljena sam, ali srećna što sam živa sve dok slikam. „- Frida Kalo
Frida Kalo je jedna od
najpoznatijih slikarki dvadesetog veka. Sa svojim jedinstvenim stilom i načinom razmišljanja stvorila je
simboličke slike koje jasno prikazuju njen mučeni život.
Godine 1925. kada je imala samo 18 godina, doživela je
saobraćajnu nesreću koja je ostavila teške posledice, uglavnom na njenoj kičmi. Posle nekoliko operacija, ona je uspela da se pokrene, ali
do kraja života živela je u stalnom bolu.
Umesto da bude poražena okolnostima, ona ih je iskoristila kao
umetničku inspiraciju i temu u svojim slikama.
Tokom svoje plodne karijere, Frida je prikazala svoje vizije o životu koristeći bol kao podsticaj za prevazilaženje svog stanja.
REMBRANDT
Ovaj čuveni slikar, koji se smatra
centralnom figurom baroka, vodio je relativno zdrav život sve do poslednjih godina, kada je
patio od reumatoidnog artritisa. To je progresivni nivo deformiteta na rukama i ankiloza, bolest koja otežava kretanje. Međutim, to ga nikada nije sprečilo da slika.
Iako je mogao da drži četkicu, bila mu je
potrebna stalna pomoć od drugih koji bi ga pridržavali na mestu dok je slikao.
Kada je 2004. godine izvršena analiza većine njegovih slika, dokazano je da je Rembrandt
patio od stereosorpcije, što je otežavalo njegovu sposobnost da doživi treću dimenziju.
Ako se bliže pogledaju njegovi portreti, posebno oči subjekata, može se uočiti blago odstupanje koje pokazuje način na koji je video život.
EL GREKO
Iako je rođen na Kritu, El Greko je razvio svoj zanat u Španiji kao jedan od
najreprezentativnijih umetnika španske renesanse.
Njegove
izdužene figure su predmet mnogih kontroverzi.
1913. godine, nastala je teorija da je El Greko imao
ozbiljan astigmatizam, što je značilo da on
percipira iskrivljene slike.
Ova teorija je imala smisla, ali novije studije donose nova saznanja.
Naučnik Stjuart Anstis sa Kalifornijskog univerziteta naglasio je da ljudi sa ovakvim problemima moraju imati korekcione naočare i ako ih ne koriste, oni mogu videti samo zamućene, iskrivljenje i nerealne slike. Očigledno je da ovo korisno pomagalo nije postojalo u El Grekovo vreme.
KLOD MONE
Kao
jedan od osnivača impresionizma, Mone je dobijao
katarakte sa godinama.
„Moneova kasna dela su
čudno gruba ili ukrašena i izgledala su kao potpuna suprotnost najfinijih dela koje je slikao tokom godina“.
Katarakte nastaju zbog neprozirnosti očnih sočiva, što izaziva
izobličenje boje i utiče na jasnoću vida, te se tako jasno objašnjava promena u delima Monea.
POL SEZAN
Smatra se da su
problemi sa vidom bili čest izazov za impresionističke i post-impresionističke umetnike, što je dosta doprinelo njihovoj individualnosti i posebnom stilu.
Pol Sezan
imao je miopiju oka, što je bolest koja čini da
udaljeni predmeti izgledaju potpuno zamućeno.
Kroz fotografije i sakupljene priče, stručnjaci znaju da Sezan nikada nije nosio naočare, a njegovo stanje vida može se uočiti na njegovim slikama gde predmeti koji su udaljeni deluju zamućeno, u odnosu na predmete koji su blizu.
V.VAN GOG
Smatra se da je ovaj poznati slikar verovatno patio od
manično-depresivne psihoze koja je zajedno sa drugim faktorima dovela ovog umetnika do toga da sebi odseče uvo i izvrši samoubistvo u 37. godini.
Ipak, dok njegovo psihičko stanje nije dovelo do samoubistva, nedavna istraživanja otkrila su da je on,
takođe imao i glaukom.
Glaukom je bolest koju karakteriše
progresivno oštećenje mrežnjače i očnog nerva. Jedan od glavnih simptoma je pojavljivanje
tamnih senki u vidu.
H.TULUZ-LOTREK
Sa 14 godina Lotrek je slomio levu nogu, a godinu dana potom i desnu, zbog groznice od koje je bolovao godinama
kosti mu nisu pravilno zacelile i njegove noge prestale su da rastu, tako da ostaje niskog rasta.
Tada je ustanovljeno da ovaj umetnik boluje od neobične bolesti, koja je kasnije postala poznatu i kao
Tuluz-Laterik sindrom, zbog retkosti stanja.
Ovo je defekt koji
sprečava regeneraciju kostiju, čineći ih krhkim. Još jedna posledica ove bolesti je kratak rast.
POL KLE
Na njegovo stvaralaštvo uticalo je nekoliko pravica savremene umetnosti:
ekspresionizam, kubizam i nadrealizam.
Kle je
pretrpeo užasne simptome skleroderme, autoimunog oboljenja koje napada kožu i neke unutrašnje organe poput pluća, bubrega i srca.
To je progresivno stanje u kojem
imuni sistem napada zdravo tkivo, izazivajući rigidnost.
U svojoj skici nazvanoj “Suddenli Rigid” (1940) Kle prikazuje
čvrstu figuru bez vidljivih ekstremiteta, što upućuje na brz napredak njegove bolesti.