Vjerovatno ne znas da radim u Britaniji gdje nijedan posao nije doživotni, a to je ogromna ekonomija, gigantska za Srbiju. Dakle svako ko ima zrnce pameti uvijek traži bolje plaćen, lakši, izazovniji, udobniji, kakav god mu posao u nekom momentu odgovara. Tu nema ono, jao super atmosfera, friendly crew, ovdje mi je lijepo, ostaću što duže. Dakle, kad si u Rimu radiš isto što i Rimljani i gledaš da izvučeš što više love i drugih benefita. Drugo, koliko para toliko muzike, ako pružaš top kvalitet, a nema odgovarajuće nagrade, dovidjenja i prijatno. No leaving do, trill is gone. Eventualno održavaš kontakt sa nekim ko je dobar i koga možeš preporučiti u novu kompaniju gdje odeš jer to se cijeni. Miševe iz finace, HR, buying, support, etc.prosto zaboraviš. One system company, dovrsis razvoj, dodje faza odrzavanja, naravno da ides dalje, to je dead end. Apsolutno ni jedan posao, a radio sam za 18 različitih organizacija, bilo kao contractor ili full-time, nisam dobio preko HR nego ili word of mouth ili direktan razgovor sa vlasnikom ili CTO. HR je pro forme u manjim agilnim firmama. Tek u velikim sav taj PC bullshit zahtjeva da HR nešto kao radi. Bio sam u bar pedesetak intervju panela. Ako i bude neko iz HR i uopšte pita nešto kandidata to su tupljenja u stilu: Navedite da li ste ikad na radnom mjestu bili svjedok diskriminacije, jeste li reagovali i ako jeste kako, a ako niste zašto. Po odgovoru ukapiras koja ga je agencija poslala, sve rade brifing za HR "pitanja". Rekoh TRENUTNO radim ovo što radim. To ne znači da sutra neću raditi nešto drugo, ako mi bude više odgovaralo. Bukvalno na osnovu odgovora znaš koja ga je agencija poslala. Na jednom intervju u City of London neka HR bakica me upita nešto slično. Pošto sam prethodno radio polugodišnji contract u Finskoj gdje toga nije bilo, ja joj izbrbljam pričicu koju sam na licu mjesta isisao iz prsta. Poslije mi kolega koji je bio tehnički faktor u panelu kaže, onaj HR bullshit ti je bio epic, moram to da zapamtim kad budem konkurisao za sljedeći posao. Ovdje, sam svjedok, a i u drugim evropskim zemljama u kojim sam radio znam, da u ovom poslu ako se ne usavršavaš stalno, izgoriš. Znam Cobol lika iz Zagreba koji je na year 2000 hoaxu tada ubio £120.000 za godinu. Ja ga nagovarao da uči novu tehnologiju, lik se nećkao i izgorio s Cobolom. Sad šije zavjese i skraćuje pantalone i rukave u Marks & Spencer. Meni ”ne treba” znanje SQL, koristim ga konstantno od verzije MS SQL 4.2 do 2019. Ovo u prvoj rečenici si nešto smrsio ne kapiram ovo “specijalizacija za odredjeni software”. U trenutnoj, javni sektor organizaciji sam zadužen za implementaciju nation wide systema za medicinsku struku, VM i H-V su samo platforme za linux based embedded systeme i Windows servere kojih imamo 150-ak i 1200 zaposlenih 360 GP practices, 3 bolnice. Powershell povezuje razlicite systeme koristeci module koje pisem u C#. Ima tu reportinga, data warehouses, web applikacije i web services, filtracija podataka za razlicite potrebe BI i slicno. Uz to, naravno održavam ”kondiciju” s meni poznatim programskim jezicima koji su još uvijek aktuelni i učim nove. U Srbiji ne bih radio za drugog, nema tih para, jer sam sretao, druzio se i dosta razgovarao s briljantnim našim ljudima koji za srpske firme privremeno rade ovdje. Generalni mi je utisak da se tu kod nas radi totalno rigidno. Neka hvala, not my cup of tea. A o svojim planovima uglavnom raspravljam sa svojim iz moje developer's cooperative koja radi na bazi ruka ruku mije. Ovdje kazu public sector - licence to print money.
jer sam umjetnik u dusi 
?
, znaci zaba sa sesirom koja skace 5 sekundi sekvenca, onda zaba sa haljinom, zaba sa carobnim stapicem .. boles'
I tako se ta zablja agonija vukla jedno mesec dana
