Zaljubljivanje - psiholoski ili biohemijski fenomen???

Zato sto je u ljudskoj prirodi po nauci da napreduje,istrazuje definise a po religiji da jede sa drveta saznanja....A pogotovo posle pronalaska vatre to je sve nekako brze krenulo.....

A zbog takvih kao ti da smo vas slusali ne bismo sisli sa drveta ili izasli iz pecine i i dalje bi bili neka vrsta pramajmuna.......

u ljudskoj prirodi je radoznalost.radoznalost postavlja pitanja i tada pocinje sve.;)
 
Nisam ja stekao utisak da je ona bas emotivac koji se drzi iracionalnog kod ljubavi...
Rec ona , emotivac i iracionalno skoro uvek jeste dosledan zakljucak ekvivalencije...
Ali skoro uvek...

I tako dodjosmo do hormona...koji su biohemijski odgovor koji telo daje na input iz mozga...
Mislim u slucaju ljubavi....
Posto ljudi dosledno ne prate svoje misli ,to su cesto povezali dozivljaj sa mislima, i eto haosa..

Npr ushicenje moze nastati kao logicki proces emotivnog prema nekoj osobi...
Medjutim ushicenje mozemo izazvati raznim hemijskim sredstvima, i ako imamo logiku kod pojedinca "ako se osecam ushiceno , znaci da mi se dopada" koja je oslonjena na "ne razmisljam ja brate o tome ko mi se svidja, vec ili mi se svidja ili ne".....

Da budem kratak i mozda jasan....
A je psiha , logika
B je hormonalni odgovor organizma
C je sposobnost organizma i osecaj promene stanja organizma
Osoba moze smatrati da je zaljubljena iz argumenta A.To izaziva promenu B, a izaziva i promenu C (usi pritisak, crvenilo, srce).
Osoba moze delimicno pretvoriti svoje zakljucivanje u rutinu , naviku , instinkt, predrasudu i tada ima vise slobodnih resursa u mozgu za razmisljanje...
Tada deo razmisljanja o osobi ostaje na A, a deo prelazi na "nesvesno" tj ako ima promene B , to mora da je zbog A , a to znaci nesto....i ako imam ovaj deo A + promenu B , onda je to to....

Pitanje koje moze da se postavi o iracionalnosti je da li je racionalnost dosla iz iracionalnosti ili je iracionalnost nastala od racionalnosti koja se polako zaboravlja...tacnije ne razlaze u razloge ponaosob vec se drzi kao konacan zakljucak....ljudi u belom su lose....umesto imam los dozivljaj sa zubarom ili sa lekarom ili sa sestrom....

Arhitip, ali obicno tu rec koriste kao konformno uredjenje polnih i seksualnih karakteristika drustva...
je nesto sto ja uzimam ozbiljno....kao recidiv epigenetike....svesno pretvoreno u nagon, a nagon koji polako slabi, kroz generacije, ili jaca ako se pokaze svrsishodnim i eksploatise ....

Dakle zaljubljivanje moze biti rezultat A i onda se neminovno desava i B i C
Medjutim moze biti i zelja da se oseti C, pa se zeli to dobiti ili preko A ili preko B direktno...
To su psihoaktivne supstance, ali i euforije, projekcije i psihoaktivne samoobmane...
Takodje moze i polovicno , dakle malo dodamo B , a malo ucinimo preko A i dobijemo opet C....
C i A zajedno nas cine prilicno sretnim , ne samo zbog hormona B koji su tu prisutni , vec i zbog nase slike o nama...
C je ustvari nas odgovor o primenjljivosti u prirodi , u evoluciji...
Ako C daje bol, A ce poceti da se menja, jer primenjljivost nije pozitivna, tj npr srcani bolesnik ce smanjivati uzbudjenje koje oseca prilikom ljubavi i zaljubljivanja....
Tako ce menjati i B koje mozda direktno utice na C, a mozda kod nekih situacija i A utice na C

Sve ovo napricano ne znaci da se ne moze uspostaviti nauka o zaljubljivanju , tj o A
To ne znaci da se ne moze zaljubljenost definisati kao stanje razlicitih hormona tj kao B
Ne kazem da je sto posto sigurno....zbog osobine da je ljudsko telo adaptibilno u vecem delu zivota, tj B se bez A i C nece dugo odrzati kao efektno , bice zasicenja...

Ali i zasicenje je deo procesa ljubavi i zaljubljivanja...

Samo pokazujem kako se zgodno , ubacivanjem i rasclanjivanjem moze recimo lakse pratiti neki psiholoski problem, iako to nije prava predstava problema....
Pravi problem je u A, ali tek ubacivanjem B i posmatranjem C ,mi primecujemo gde je problem u A...
 

Back
Top