Zaličiti likom svojim

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
389.550
Srbi imaju jednu lep reč (glagol) koja upućuje na stvaranje lepše predstave o nečemu i o nekome ili na vraćanje u iskonsko stanje nečega čemu je, iz nekog razloga, narušen ili obezličen prvobitni izgled. Ta reč glasi – zaličiti.Čovek koji drži do ugleda, kad ženi sina, udaje ćerku, zakazuje neko drugo veselje ili priređuje kakav drugi skup, poziva čoveka od ugleda: „Dođi da mi zaličiš veselje!”, „Dođi da mi zaličiš ovo sabranje moje!”...Poziva ga da likom i ličnošću svojom doprinese ugledu i dâ na značaju događaja koji priređuje.

Poštovanje i ugled

Svako je odgovoran za čuvanje lika svoga i za izgradnju ličnosti svoje. Koliko je ko u tome uspešan, toliko je veliki čovek.
Shodno tome, od čoveka do čoveka zavisi kakav ugled ima i koliki ugled zavređuje. Koliko će koji čovek poštovanja imati od drugih ljudi
to ne zavisi samo od njega, zavisi i od onih koji ga posmatraju. Jer, kako gledamo, tako vidimo. Vrednujemo shodno vrednosnom sistemu koji u sebi nosimo.

Zato neki veliki ljudi ostaju nezapaženi od savremenika svojih; njihova veličina biva viđena tek onda kada se sagleda delo njihovo;
a to najčešće bude tek posle njihovog odlaska iz ovoga sveta. Veliki ljudi uglavnom su skromni ljudi: oni se ne predstavljaju rečima o sebi, nego delima svojim.
Dešava se i nešto sasvim suprotno: neko od savremenika bude izvikan, a onda izviždan. Predstava o njemu na laži je stvorena. Ima ljudi koji laži slede, pa po lažima sude.
 
Onaj ko istinu sledi, taj ne sudi, on zna.

Svi ljudi su različiti, svaki čovek je drugačiji u odnosu na druge ljude. Ali, svako ima određenu odgovornost. I svaki čovek daje ton društvu kojem pripada i sredini u kojoj živi.Kada dođemo u neko selo ili neki grad, o njemu utisak gradimo na osnovu onoga što vidimo i što doživimo. Utisak najpre stičemo posmatrajući ponašanje ljudi, potom sagledavajući njihova dela, a onda njihovo nasleđe i sve drugo što čini osobenost te sredine.

Sliku o jednom narodu gradimo upoznajući pripadnike toga naroda. Nekada na osnovu poznavanja samo nekoliko ljudi iz tog naroda; a nekada i samo po jednom čoveku. Zato je patrijarh srpski Pavle, kada je išao među svoju pastvu rasejanu po svetu, roditeljski upozoravao i pozivao: „Znajte da će po vašem ponašanju, vašem ophođenju i vašem odnosu prema radu suditi o svima nama.”

Tako je u ljudskoj prirodi: po nama se sudi o našim bližnjima, kao što se na osnovu suda o našim bližnjima sudi i o nama.
Zato upozoravam i molim studente moje: kada stranac dođe u naš grad, on po ponašanju svakog od nas sudi o našem narodu.
Sude o nama i oni koji s nama žive. Po ponašanju svakog od vas, sudi se ne samo o vama, nego i o vašim roditeljima i učiteljima.

Kada na ulici vidimo decu da se nepristojno vladaju, zaključujemo ne samo to što očigledno vidimo, da su deca nekulturna,
nego i da iz roditeljske kuće nisu poneli dovoljno kućnog vaspitanja, ni da u školi nisu vaspitani kako bi trebalo.

Po deci sudimo o roditeljima; po roditeljima sudimo o deci. Sudimo dok se ne uverimo da nema osnova da se tako sudi.
Delo naše pokaže se i kroz delo naših bližnjih. A pokaže se i kad ga nema.
Ima ljudi koji bi (s delom ili s nedelom svojim) da budu nevidljivi, koji bi da se zaklone iza drugih. Ali, i kao takvi, oni su vidljivi.
Pored ostalog, i baš zato što tako čine.
 
688z387_Patrijarh-srpski-Pavle-ANVAS06.jpg
 
Ko donosi svetlost, a ko tamu

Više puta demonstrirao sam pred televizijskim kamerama: kada u čašu čiste vode sipamo samo kap prljave vode, promeniće se izgled i sav sadržaj vode.
Kao što svaka kap doprinosi izgledu i kvalitetu vode kojoj pripada, tako i svaki čovek daje ton društvu kojem pripada.

Neko ulepšava, a neko kvari sliku sveta u kojem živi.
Društvo kojem pripada i sredinu u kojoj živi čovek ili zaliči ili obezliči. Tragično stanje nastupa kada zamagle duhovni vidici,
pa ljudi ne prepoznaju ko svetlost nosi, a ko tamu donosi.

Samo oni koji su dovoljno duhovno uzrasli, koji zaliče svuda gde se nađu, kadri su da povedu putem kojim valja ići.(politika)
 

Back
Top