
U vezi sam sa jednim deckom tri meseca i par dana. Sinoc sam bila sa njim. Bilo nam je lepo. On je predlozio da se preselim kod njega. Samo sam se osmehnula i nista nisam odgovorila. On je ponovio, a ja sam rekla: "Malo cu da razmislim." Ubrzo sam otisla da se vidim sa jednim drugom. Nista nisam govorila, ali sam zelela da se probudim danas i lepo razmislim. NOc je pametnija od dana, jutro je pametnije od noci. Ustala sam rano i malo pogledala bivse teme, a i prokomentarisala sam nesto na religiji. Sada pisem temu o tome.
Prva misao, koja mi je pala na pamet je bila: "Da!" Setio se posle toliko vremena, ali ubrzo mi je dosla i druga misao. NJegov stan vam je kao pustinja. Uredjen je u stilu minimalisticko-pustinjski. On uopste nema normalan namestaj. Druga stvar je da sam ja tvrdokorna veganka i da ne dozvoljavam da se jede meso u stanu. On nema poslugu u stanu. Stan mu je mali. Ima tri sobe, ne bih imala sobu za moje ljubimce i za teretanu. On ne podnosi cvece u stanu, ja obozavam cvece. Kada sam sve to lepo izvagala, shvatila sam da ga stvarno volim. I jedino sto mi je ostalo je da mu predlozim da se preseli kod mene.
Spremna sam na kompromise, ali mora i on da bude spreman. Predlozicu mu da se preseli kod mene i da ne jede meso. To je sve. Ja sam pristala da zivimo zajedno. U vezu unosim stan, a on moze valjda da prestane da jede meso. To cu i da uradim.
Da li mislite da je to pametno? Sta mislite o zejdnickom zivotu, nadam se pre braka?