Zadata reč u pesmi...

O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš,
i nemoj crnoj ptici da me daš.
O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje,
i ja ponekad ne znam šta mu je,
što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

(Slovenska - Đ. Balašević)

- početak -
 
San.. čudan san,
sjajan sunčan dan
čarobnu zemlju osjećam
miris opojan
pjesak, tragovi...
šapuće vjetar tih
glas mi govori...
kaže dug je put
a gdje si ti

k'o zvjezdana prašina
ti si nestala
sve što sam hteo
je da ne budem sam
kad nestane taj divan san...
ne ne...
Istok, sunčan dan
i san egzotičan
sa njim se opet rodi
prelijepi dan
al' bez tebe
ja sam opet
sasvim sam...:(

- nemir -
 
''Ne volim kada blate tvoje ime,
ja sam ta, sto moze igrati se time,
kao niko, dobro poznajem ti dusu,
i one hladne vetrove sto u njoj pusu...

Mrzim kad lose govore o tebi,
jer pred tobom nikad usudili se ne bi,
da sam zadnja slamka koja znaci spas,
rekla bih ti ne, jer nisi dio nas....''


- kesten -
 
Na podmetaču još crtam tvoj profil,
suvišna pitanja izbegnuta fintom.
Ime ti ispišem u svakoj strofi
nevidljivom tintom.
Pod mojom jelkom do proleća stoji
jedino dar tebi namenjen.
Zauvek fosil tvog struka postoji
na mome dlanu okamenjen
(Jaroslava - Đ. Balašević)

- čaša -
 

Back
Top