Zadata reč u pesmi...

Pokupimo boje koje padaju sa neba,
dovoljan je dodir, samo to nam treba.
Zaboravi na juče, hajde pogledaj u sutra,
videćeš da želiš, videćeš da možeš.

Odgovori koje tražiš nisu baš daleko,
pogledaj u sebe, pogledaj u sebe.
Neka tvoja glava bude samo tvoja briga,
ne daj da joj govore, neka sama otkrije.

(Igra rokenrol cela Jugoslavija - Električni Orgazam)

- sanjiva -
 
Da si tama, ja bih zastao,
i onako slijep te našao,
od svih sanjana, a meni suđena.

Jutro budi se u tvojim očima,
a ti sanjiva i zavodljiva,
pa se nasmiješ slatko, medeno,
tragom nježnosti pri tome još...

(Knez - Meni suđena)

- isto -
 
Poslednja izmena:
"Jer moj je zivot igra bez granica,
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise..
Jer moj je zivot vjecito padanje,
kad zbrojim poraze nista ne ostane,
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane...."

- cokolada -
 
Milion kilometara od nigdje,
na autoputu bratstva i jedinstva,
kod hiljadu prve rupe
osjetih miris krvi i benzina.

A na radiju je bila ljubavna pjesma,
moja ruka na tvom ramenu,
tamo na cesti mi je ostalo srce
na vrućem asfaltu.

(Srce na cesti - Film)

- knjiga -
 
:heart: Sjeti se, Barbara :heart:
(Rade Šerbedžija & Arsen Dedić)

Sjeti se, Barbara,
Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana,
A ti si hodala nasmijana,
Rascvjetana, očarana, pokapana,
Pod kišom.
Sjeti se, Barbara,
Bez prestanka je kišilo nad Brestom,
A ja sam te sreo u ulici Sijama,
Smiješila si se
A ja, ja sam se isto tako smiješio.
Sjeti se, Barbara,
Ti, koju ja nisam poznavao,
Ti, koja me nisi poznavala.
Sjeti se,
Sjeti se ipak tog dana.
Ne zaboravi,
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu,
Barbara.
I ti si potrčala k njemu pod kišom,
Pokapana, očarana, rascvjetana,
I njemu se bacila u naručaj.
Sjeti se tog, Barbara.
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti,
Ja kažem ti svima koje volim,
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput.
Ja kažem ti svima koji se vole,
Pa i onda ako ih ne poznajem.
Sjeti se, Barbara,
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu,
Nad onim sretnim gradom.
Onu kišu nad morem,
Nad arsenalom,
Nad brodom iz Quessanta.
O, Barbara,
Kakve li baljezgarije rat?
Sto je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza,
Od vatre čelika, krvi?
A onaj koji te u svom stiskao zagrljaju
Zaljubljeno,
Da li je mrtav, nestao ili još uvijek živi?
O, Barbara,
Bez prestanka kiši nad Brestom,
Kao što je kišilo onda,
Ali to više nije isto, i sve je upropašteno.
Ovo je kiša od strasne i neutješne žalosti.
Ovo više nije ni oluja
Od željeza, čelika, krvi.
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad,
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko,
Daleko, veoma daleko od Bresta
od koga ne ostaje ništa.

- vetar -
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top