Zadata reč u pesmi...

Узалуд је будим
ти знаш, вода протиче, али не каже ништа
узалуд је будим
треба обећати изгубљеном имену
нечије лице у песку.
(Раде Шербеџија)

прољеће
 
To je tako!
Ne pravi od tuge nauku,
mani svetlo na siedecem bregu.
Okopnice moj otisak na tvom jastuku
kao jezuska u snegu
razbicu gitaru , crn je mrak ispunjava
odavno se svoje pesme bojim
pomera u meni one gene Dunava,
pa ja tecem i kad stojim.
Ali opet
dal' bi ikad bila moja ti da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da bas ne umem novce brojati
i da je nista sve sto nudim.
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac
brosic sto se tesko pribada,
da me moze oduvati najblazi nemirac,
da cu u po reci stati,
da se necu osvrtati
nikada...
(Djordje Balasevic- Naposletku)
:heart:

- bajka -
 
U pravcu pustinje
Ispred oluje
U pravcu pustinje
Autoputem
U pravcu pustinje
Brzinom pravom
U pravcu pustinje
Sa punim rezervoarom
U pravcu pustinje
Ti si pored mene
U pravcu pustinje
Ja sam pored tebe
U pravcu pustinje
Noć je duga
U pravcu pustinje
Noć je duga senka ispred nas
(darkwood dub)
ostajem
 
Ноћни дани, огледала
Под лед стави прсте
Успављива доба ја вас волим
И заборав тражи сваки корак испред куће
Мој пад у вртлог речи
На прозору у мом свету поглед
Ход, сат, зид, кип
Луна је огледало луне.
Не видим се у том часу
Звони, хало
На бројчаник стави прсте
Смех и крик
Осмех, осмех луне
(Луна -Огледало луне)

стаза
 
Pratim njegov korak
on ide kamo i svi
ne zna vise stazu
kojom smo setali mi

Nudi mi viski sa ledom
a nikad nisam pila ja
nudi sve, a ne shvaca
to sto zelim da ne zna da mi da

Idem s njim nijemo kroz grad
cini se, sve je k'o nekad
al' osjecam u dubini srca svog
da nije isti
njega ja vise ne, ne, ne prepoznajem
covjeka ovog ja ne poznajem
(Josipa Lisac)

- ne zeli -
 
Ушао сам у град,
ходао сам улицом празном,
дивио се миру,
дошао до врата са бравом прекрасном,
тад сам угледао њу,
осмјехом да уђем ми је рекла,
и да ме већ дуго, дуго чека,
све душе су отвориле прозоре,
пред залазећим сунцем ријечи су се чуле,
ту смо пали,
ту смо стали,
и никада више иза себе нисмо гледали,
овде нас нико не види,
не желимо да нас ико и слуша
(Мајке)

заборави
 
Daj, makar ne varaj ovog
Andjela na dlanu,
Zaboravi, ako mozes
Zaboravi, zaboravi
Ako mozes
(Bijelo dugme)

- izlaz -

Гледао сам зелена и плава лица
гледао сам дјевојку док чуо се"blue moon"
одавде нема излаза помислих да сам луд
не слушају ме ноге , ни ноге ни ум.
(Атомско Склониште)

број
 

Back
Top