Ratko Zvrko - Tvoja staza
Čuj, kad ti je jako teško,
Kad te nešto strašno muči
I kad ti je stvarno tijesno
Na ulici i u kući,
Daj, odmahni lijevom rukom,
Daj, odmahni desnom rukom,
I odlučno, čvrsto kreni
Za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
Taj tvoj put bez putokaza,
Al' znaš: to je tvoja cesta
Što nekamo ipak vodi
I da na njoj nema mjesta
Za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
Na lud kamen zakoračiš,
Pa kad glavom o tle tresneš
Nemoj zato da se smračiš,
Već, molim te, junak budi,
Ko da ništa bilo nije,
Pa nastavi svojom cestom
Još oštrije nego prije.
A kada ti je zbilja dobro,
Kad pomisliš da si snažan,
Smiri malo svoju snagu
I nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
Niti lijevo, niti desno,
Po širokom hodaj usko,
A napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
Na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
Bez cipela i kaputa,
Al' ćeš znati što si, tko si
I koliko zbilja vrijediš.
Da si Netko samo zato
Što jedino put svoj slijediš.
~ sećanje ~
)
