Zadata reč u pesmi...

VRATI MI MOJE KRPICE

Padni mi samo na pamet
Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo

1
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga čipkastoga tkiva
Moje krpice od tačkaste nade
Od žežene želje od šarenih pogleda
Od kože s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kažem


2
Slušaj ti čudo
Skini tu maramu belu
Znamo se
S tobom se od malih nogu
Iz istog čanka srkalo
U istoj postelji spavalo
S tobom zlooki nožu
Po krivom svetu hodalo
S tobom gujo pod košuljom
Čuješ ti pretvorniče
Skini tu maramu belu
Šta da se lažemo


3
Neću te uprtiti na krkače
Neću te odneti kud mi kažeš
Neću ni zlatom potkovan
Ni u kola vetra na tri točka upregnut
Ni duginom uzdom zauzdan
Nemoj da me kupuješ
Neću ni s nogama u džepu
Ni udenut u iglu ni vezan u čvor
Ni sveden na običan prut
Nemoj da me plašiš
Neću ni pečen ni prepečen
Ni presan posoljen
Neću ni u snu
Nemoj da se zavaravaš
Ništa ne pali neću


4
Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam, napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje


5
Tebi dođu lutke
A ja ih u krvi svojoj kupam
U krpice svoje kože odevam
Ljuljaške im od svoje kose pravim
Kolica od svojih pršljenova
Krilatice od svojih obrva
Stvaram im leptire od svojih osmeha
I divljač od svojih zuba
Da love da vreme ubijaju
Kakva mi je pa to igra


6
Koren ti i krv i krunu
I sve u životu
Žedne ti slike u mozgu
I zar okca na vrhovima prstiju
I svaku svaku stopu
U tri kotla namćor vode
U tri peći znamen vatre
U tri jame bez imena i bez mleka
Hladan ti dah do grla
Do kamena pod levom sisom
Do ptice britve u tom kamenu
U tutu tutinu u leglo praznine
U gladne makaze početka i početka
U nebesku matericu znam li je ja


7
Šta je s mojim krpicama
Nećeš da ih vratiš, nećeš
Spaliću ti ja obrve
Nećeš mi dovek biti nevidljiva
Pomešaću ti dan i noć u glavi
Lupićeš ti čelom o moja vratanca
Podrezaću ti raspevane nokte
Da mi ne crtaš školice po mozgu
Napujdaću ti magle iz kostiju
Da ti popiju kukute s jezika
Videćeš ti šta ću da ti radim
Seme ti i sok i sjaj
I tamu i tačku na kraju mog života
I sve na svetu


8
I ti hoćeš da se volimo
Možeš da me praviš od moga pepela
Od krša moga grohota
Od moje preostale dosade
Možeš lepotice
Možeš da me uhvatiš za pramen zaborava
Da mi grliš noć u praznoj košulji
Da mi ljubiš odjek
Pa ti ne umeš da se voliš


9
Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledan
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ništa nema od igre
Kud smo krpice pomešali
Vrati mi ih šta ćeš s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju beži
Beži čudo od čuda
Gde su ti oči
I ovamo je čudo


10
Crn ti jezik crno podne crna nada
Sve ti crno samo jeza moja bela
Moj ti kurjak pod grlo
Oluja ti postelja
Strava moje uzglavlje
Široko ti nepočin-polje
Plameni ti zalogaji a voštani zubi
Pa ti žvaći izelice
Koliko ti drago žvaći
Nem ti vetar nema voda nemo cveće
Sve ti nemo samo škrgutanje moje glasno
Moj ti jastreb na srce
Manje te u majke groze


11
Izbrisao sam ti lice sa svoga lica
Zderao ti senku sa svoje senke
Izravnao bregove u tebi
Ravnice ti u bregove pretvorio
Zavadio ti godišnja doba
Odbio sve strane sveta od tebe
Savio svoj životni put oko tebe
Svoj neprohodni svoj nemogući
Pa ti sad gledaj da me sretneš


12
Dosta rečitoga smilja dosta slatkih trica
Ništa neću da čujem ništa da znam
Dosta dosta svega
Reći ću poslednje dosta
Napuniću usta zemljom
Stisnuću zube
Da presečem ispilobanjo
Da presečem jednom za svagda
Staću onakav kakav sam
Bez korena bez grane bez krune
Staću oslonjen na sebe
Na svoje čvoruge
Biću glogov kolac u tebi
Jedino što u tebi mogu biti
U tebi kvariigro u tebi bezveznice
Ne povratila se


13
Ne šali se čudo
Sakrilo si nož pod maramu
Prekoračilo crtu podmetnulo nogu
Pokvarilo si igru
Nebo da mi se prevrne
Sunce da mi glavu razbije
Krpice da mi se rasture
Ne šali se čudo s čudom
Vrati mi moje krpice
Ja ću tebi tvoje

Vasko Popa


- ipak -
 
lagano umirem u tvome sjecanju
topim se, nestajem, ko snijeg u proljecu

visoko gore iznad prozora
plavih od kiša moga sjecanja
u ponor svjetla kaplju zvijezdice
tako cu i ja, draga, bez tebe
u ponor svjetla kaplju zvijezdice
tako cu i ja, draga, bez tebe

( ITD Band)

- oblak -
 
K'o da nemam snage da nastavim
kao da je pjesmi kraj
lagano se topim i nestajem
i moje pjesme vise nisu ljubavne
gubim vjeru a ona mi je sve

A onda svane novi dan i ja se zaljubim
u ovo nebo iznad nas
i sunce, sto se smjesi
k'o kad majka oprasta
djeci sto su bila nestasna

Al' kazi kako dalje kad
kad, se nebo zamraci
kad se spuste oblaci
kad se sunce ne vidi

Al' kazi kako dalje
kad ljubav nestane
kad se rijeci istrose
kad se natrag, ne moze

Mama, zar si lagala
kad si govorila
da dobro, uvijek pobjedjuje
a kada ne znas, kojim putem
treba putem ljubavi
i da smo ispred Boga isti svi

Kad se natrag vise ne moze
tako malo vremena nam ostaje
kada stisnu godine
bez ljubavi sve prestaje :heart:

(Parni valjak)

- nije -
 
Svijet je danas lud, svijetom danas vatre gore.
'ajde kaži ako znaš, 'ajde kaži kome zvona zvone.
I kuda ćeš ti, moja malena, kad je sudbina
Okrenula list, uzela kist i crnim prekrila
Sve oko nas?

Svijet je danas lud, svijet je č-č-čista koma,
Odbacujem ti mrvice da nađeš put do doma.
Jer kuda ćeš ti, moja malena, kad je sudbina
Okrenula list, uzela kist i crnim prekrila?
Al' joj ne dam ja!

I bilo gdje il' bilo kada,
Uvijek ostaje nam nada
Da sutra će dan biti sunčan, prekrasan,
Ako ne hodaš sam.

Svijet je danas lud, svijetom danas vatre gore.
Osjećam se glupo jer znam da smo mogli bolje.
Jer kuda ćeš ti, moja malena, kad je sudbina
Okrenula list, uzela kist i crnim prekrila?
Al' joj ne dam ja!

I bilo gdje il' bilo kada,
Uvijek ostaje nam nada
Da sutra će dan biti sunčan, prekrasan.
I bilo gdje il' bilo kada,
Uvijek ostaje nam nada
Da sutra će dan biti

(Parni valjak)

- zima -
 
EKSPRES ZA SEVER

Možda niko nije umeo da te želi ovako
kao ja noćas.

Tvoje ruke bele kao samoća.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voća.
Tvoj malo šuštavi glas.

Sa nosom dečačkim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oproštajno pismo padavičara,

i čudno uznemiren toplinom
kao razmažen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu još neslućene predele,
da drveću poželim najlepšu laku noć
na svetu,

da se vrtim kao lišće,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.

Mika Antić

- granica -
 
Vojna pošta 100/3,
mali grad na granici,
baš je teška godina,
kad kraj tebe nisam ja.

Dok vojnici ratuju,
cure za njih strahuju.

U kog pucaš noćas ti,
dok na mrtvoj straži bdiš,
dal' te plaše vukovi,
dal' te brane drugovi.

Ko ti noćas drži strah,
dok ti vetar ledi dah.

Tužne su, moje jeseni,
kad nisi tu, u meni.

( Zana )

- brate -
 
Ludilo snagom oceana plavi moju dušu
i nagriza um
ključevi vlasti ispod maske na zidu
impozantna golet na smetlištu
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stiže na cilj

Ja sam tu slučajno
i prokleto sam ljut

Opće grebanje za životni prostor
opći grabež za titule
fakat se ne biraju sredstva
seljačine uvijek u prve redove
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stiže na cilj

(Azra)

- loše -
 
Док сви твоји беспризорни усрећитељи
и самозвани штоваоци оног што не разумеју
и сви твоји плаћени ниткови доушници и сјецикесе
и сви твоји мутави урлати звучних титула
храбро сплеткаре заштићени лоповским кодексом
који штити вернике од заражених
а сваку духовитост увијек и на време
ефикасно лече у самом зачетку.
Па какво име да ти дамо, госпођице од три педља?
Криво срастање, господине, криво срастање
(Азра)

челик
 
Skoro ce svanuti dan, jos jedan praznik
svi su ti plavi ko san
svi su ti isti
budis se retko u sest, samo po kazni
kad moras negde na put ili na ispit

Ponekad tragam i ja za zlatnim runom
mozda cu sanjati dim, vatru i čelik
nisi ti kriva za to, ma volim te puno
hajde sad, daj mi
pred san poljubac velik


( Balašević)

- ponoć -
 
Crni labude, prava kazna je
kada zavoliš a da ne znaš to
sreća se zar ne, tek prepoznaje
kad je više nema, kad ostane bol
kao blagoslov
Dženan Lončarević - Crni labud


manekeni
 
Ovaj zivot je san
mala kuca kraj rampe
snop zuckaste lampe i zalihe tuge
na zalost, ruzan san, cale notorni smuk
keva s daskom za luk
manekeni za jad

Sve je morao sam
prst na orozu lagan
u srcu uragan i skok preko duge
brod, sleper, i sa dvadeset dve
vec je imao sve, nju je video tad
(Đorđe Balašević)

- koren -
 
Tu mu spava ljubav, leži život celi,
umrli su sa njom svi njegovi snovi,
skamenjen u bolu zaklinje se humci,
nikad druga ljubav, večno boli ovi.

U bespuću belom,ko biserna tuga
zaleđena suza niz lice se sliva,
u jecaju vetra njen glas mu se prisni,
kao da ga draga odnekud doziva.

( Živorad Mihajlović )

- srna -
 
Zivot je more, pucina crna
po kojoj tonu mnogi sto brode
nije mi srce plasljiva srna
ja se ne bojim velike vode

Lome me vali, nose me struje
oseka srece, a tuge plima
siba me nebo bicem oluje
al' jos se ne dam i jos me ima
(Arsen Dedić)

- košulja -
 
Dugo hodam već kroz moj rodni grad
Izgleda mi da već je pao mrak
Moj grad je lep kada je dan
Al' umoran je i treba mu san

Svečane bele košulje
Zovu me sad na proslave
Al' ja ih više ne čujem, odlazim sama nestajem

(Anica Dobra, film " Crni bombarder")

- smeh -
 

Back
Top