Zadata reč u pesmi...

Imam svoje hedove boli me kobasa
Semenke nabavio brate prva klasa
ajzaklija, stomaklija stari kupus hasla.

keva pita stalno koje je to bilje
to je caj za zuljeve jer male mi gilje

da se pusi indo daj ovamo lule
vataju se naslage THC na zube

( Ajs Nihrutin )

-- grad -
 
Koliko puta si ljubila stranca
i bila kao ptica kraj čovjeka
koji ne leti do tvojih visina
i ne zna tajnu skrivenu u tebi...
Ti si u tijelu punom želja
sa usnama žednim iznenadjenja
a nikog nema tko je tvoj
i ova zemlja se ne zove dom...
U tvome oku je dragi kamen
ili to suzu čuvas za mene
a ja sam samo snovidjenje
koje ti kaže, raduj se...
Ne znam kad, i ne znam gdje
ići ćemo istom stranom ulice
vjeruj mi dušo, srešćemo se
u svijetu tajni, mi nismo sami...

(Film)

- nisi -
 
Mrak se skupio u kap
rano jutro kao slap ulazi u sobu
da l' si ikada pitala
tamne senke zidova ujutro gde odu.
Oci su ti sklopljene
usne su ti umorne
ne ljubi me njima
nisu cvorci pevali dok je
iznad krovova svirala tisina ...
(Bajaga)

- sebe -
 
Не може ти ништа ова дивља хорда,
лепа као увек, сигурна у себе
ти си моја љубав, поносна и горда.

( Рибља чорба - Малограђанска)

- чаша -
 
Hej, hej, hej, voljela bi da mi ruku daš,
da mi pričaš o svemu što znaš.
Ali kako to da ti kažem ja?
Ti i ja sretnemo se skoro svaki dan,
pogledaš me i produžiš sam.
Ali me znaš,
ti da bi htjela ja mnogo da ti dam,
srce da ti dam, srce dam...
(Ambasadori)

- hladno -
 
"Sad te se samo retko setim,
prolaze dani, vreme leti,
kakk se poruse sni,
a isto smo sanjali mi...
Sad te se samo retko setim,
gde li si zimi, gde si leti,
vec je HLADNO, ruke mi zgrij..."
(Petar Graso - "Sad te se samo retko setim")

- ruke -
 
Nama je more na nebu dato
zato je bolje pevati
jer možda sutra niz garav sokak
po nas će doći brodovi...

Imali smo i mi nekad dva srebrna grada
koji vrede punu vreću najvećih dukata
pa smo jedan caru dali, a drugi veziru
da nas ovde u kolibi ostave na miru...

(Garavi sokak)

- nisam -
 
Ne volim januar ni bele zimske vragove.
U svakom snegu vidim iste tragove,
tragove malih stopa, broj trideset i ko zna,
kako polako odlaze.

Više ne prolazim ulicom Dositejevom
i nemam pojma kad neko pita gde je to.
Tih dvesta šest koraka dužinom tog sokaka
nikad ja nisam brojao.

( Balašević )

- oprosti -
 
Oduvijek ja samo tebe
želim, dragi moj,
samo tebi pripadam,
i kad te nema dugo tu,
danju, noću, čekam te.

Dok kiše tuguju,
pamtim obećanja,
šapućem ti ime i u snu.
Ja volim te, trebam te,
ja bolujem i čekam te.

Poklanjam ti zlatne sne,
samo tebi suze biserne.
U meni hiljade ratnika
slave život i umiru,
u tebi strasti viteza
nose moju sudbinu.

Bolujem, bolujem, ja bolujem...

(Josipa Lisac)

- noć -
 
Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime.
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me.

Uzeću te u naručje,
da te čuvam usred zime.
Grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me.

Zagrli me oko vrata,
oluja se dize,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđeš bliže,
ako priđeš bliže,
ako priđeš bliže.

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime.
Jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me.

Ne trebaju tebi, draga,
ove pjesme, ove rime.
Najviše je što se može
zagrli me, zagrli me.

(Zdravko Čolić)

- opet -
 

Back
Top