Zabranjena istorija

Rasi su se, još pre Potopa, naselili i u Evropi (ali manjim delom).
Posle Potopa, naseljavaju one delove koji nisu bili pod vodom.






Izmedju ostalog i Apeninsko poluostrvo.
(moguće da je naziv dobilo po staroj reči za obuću - Opanak (PNK, čime dodavanjem drugih samoglasnika dobijamo i aPeNinsKo. A moguće i da nije to u pitanju)
To su čuveni Etrurci ili Rasi (kako ih i neki zvanični istoričari zovu).
Oni su formirali Rasku državu (i naravno - monarhiju) na teritoriji današnje Italije.
 
Drugi deo Rasa je živeo i stvorio državu na teritoriji današnje Grčke (po njima je i dobila naziv).
To je tzv. Stara Grčka, jer su čak i zvanični istoričari tu pošteni, pa razlikuju Rasku Grčku od kasnije države koju naseljavaju Romi.

A Romi su počeli da pristižu iz Afrike...
Opet ću napomenuti da su Romi - belci.
Belci koji imaju i gene crnaca.
To su današnji Beli Cigani.
Ovi tamnoputi, koje takodje zovu Romima su, u stvari - Maori.

Romi pristižu - menjajući na taj način strukturu stanovništva.
Romi ili Romani su bili sledbenici Lučifara (Vasje).
Za razliku od Etruraca, koji su beli sledbenici Jovana i samim tim Kršćani.
Kada su Romani prevagnuli, postali većinsko stanovništvo - reorganizovali su državu.
Obzirom da, kao što već napisah, Enki ili Lučifar, nije imao potomke (njegova loza je zatrta), Romani su odbacili monarhiju i uspostavili republikanski sistem.
To je sistem koji sledbenici Lučifara propagiraju do današnjih dana.
Isto se desilo i u Grčkoj.

Jedan deo Romana, bogati sloj, izmešao se sa plemićkim porodicama Rasa na području o kome govorimo, te je tako nastalo čuveno Crno Plemstvo.
To su u stvari belci, koji su se mešanjem sa Raskim porodicama, "ogrebali" o njihovo plemenito poreklo tj. navodno poreklo od nekadašnjih Bogova.
 
Sledstveno menjanju strukture stanovništva - menjala se i državna religija.
Dok su Rasi (Etrurci) bili u većini, državna religija je bilo - Kršćanstvo.
Pridolaženjem Romana, dolazi i kult Lučifara, koji je bio poznat kao kult Mitre.
Kasnije, on postaje Sol Inviktus.
(Nepobedivo Sunce).
Naravno da Kršćanstvo opstaje, ali u manjem delu i verovatno krišom ispovedano.

Takodje, svuda tamo gde su Rasi išli - išla je i Kršćanska "religija".
Preko severne Evrope do Britanije. (prva slika gore)
Te Kršćane su, kasnije, po uspostavljanju Romanskog Kršćanstva, sreli prvi papski misionari i nazvali ih Keltska crkva.
Navodno su, neki misionari, u praskozorje (nazovimo je tako) Rimokatoličke crkve otišli tamo i propovedali Kršćanstvo koje još nije bilo u potpunosti uobličeno, te je tako postalo drugačije od kasnije zvanične RK crkva.
Jedino što niko nije objasnio - koji misionari i kada?
Nikakvih podataka o tome nema.
A istina je da su Rasi (iliti Jevreji) oduvek bili Kršćani.

(a to je i razlog za kasniji sukob Romanske Katoličke crkve i pravih Kršćana, kada su Merovinzi zeznuli celu stvar - ali o tome u temi "Jovan i Isus")
 
Poslednja izmena:
Naravno da su Rasi najviše bili zainteresovani za svoje prave narode.
Oni su dobijali nazive dodavanjem nekog slova ispred naziva "Rasi".
Te tako imamo:

A - Rasi....... pisalo se ARS....... kod nas poznato ARC ........... Arijci, Ariaci, Arijevci.
I - Rasi.......................IRS....................................IRC..............Irci, Irish
P - Rasi......................PRS.....................začudo...........................Prusi, ali i Parsi.
N - Rasi .....................NRS.................................NRC.............................Norici, kasnije Normani.
G - Rasi......................GRS.................................GRC..................................Grci, Griks.
T - Rasi......................TRS...................................TRC...................................Traci.
F - Rasi......................FRS..................................FRC.........................................Franci.
K - Rasi......................KRS..................................KRC.......................................Karijci, Karijaci, Kari.

.......
 
Zabranjena istorija Srba - Dragoljub Antić, Vesna Pešić, Đorđe Janković i Milutin Jaćimović

U emisiji "Nekad bilo" emitovanoj 04.01.2015. godine na RTRS govorilo se o zabranjenoj istoriji Srba. Gosti su bili: Dragoljub Antić, Vesna Pešić, Đorđe Janković i Milutin Jaćimović

Link do kompletne emisije:
 
Digresija...

Zaboravih dve stvari, kada je reč o simbolima Bogova.
Zbir brojeva Svetog Trojstva je 10.
(Odin + Jovan + Vasja = 1 + 4 + 5 = 10)

Zbir brojeva Jovana, Vasje i Marije je 17.
( 4 + 5 + 8 = 17)

Takodje ćete ove brojeve sretati svuda.
O dekadnom isitemu da i ne govorim.
 
Sveto sine moj...pretjerao si. Neces se hljeba najesti od ove filozofije, ali ces izgubiti dragocjeno vreme koje ti je Bog dao da se upoznas sa njim i da uzmes dar spasenja koji ti nudi. Topla preporuka procitaj Bibliju i sve filtriraj prema Bozijoj Rijeci i sve ces znati kao na tacni.
 
Nadam se Sveto da nisi prekinuo ovu temu !? Voleo bih da dodješ do kulture Lepenskog Vira nekako je i zadnji post to nagoveštavao ali se stalo. I moram priznati od gomila gluposti koja se valja internet forumima ovo me je posle dugo vremena privuklo ponovo da se uključim na neki forum Pa ako imaš volje i želje mogao bi da nastaviš gde si stao biće mi zadovoljstvo da te pratim jer od Lepenaca mogao bi i da se uključim malo u diskusiju.
 
Nadam se Sveto da nisi prekinuo ovu temu !? Voleo bih da dodješ do kulture Lepenskog Vira nekako je i zadnji post to nagoveštavao ali se stalo. I moram priznati od gomila gluposti koja se valja internet forumima ovo me je posle dugo vremena privuklo ponovo da se uključim na neki forum Pa ako imaš volje i želje mogao bi da nastaviš gde si stao biće mi zadovoljstvo da te pratim jer od Lepenaca mogao bi i da se uključim malo u diskusiju.


Izvinjavam se svima koji zaista prate ovu temu.
Iskreno - mislim da od ovih 12 hiljada i nešto pregleda - 12.000 nije stiglo dalje od prvog (ili nekoliko prvih) posta.
A ovo ionako i nije namenjeno svima.
Samo neko ko dobro poznaje zvaničnu istoriju - može da razume i proveri stvari iznete u dosadašnjem izlaganju.
Dobro poznavanje činjenica iz nje, plus intelekt i otvoren um = neki budući istoričar, koji će napisati kvalitetnu, istinitu prošlost ove planete.
Takvom (daj Bože makar jednom) čitaocu ovih redova je ova tema namenjena.


Što se tiče Lepenskog vira.....
Ono što mene zanima u istoriji su glavni tokovi, dogadjaji i ljudi (Bogovi) koji su odredili istorijske dogadjaje.
Pre svega - Šta se. zaista, desilo.
Onda - Zašto se to odigralo.
Zašto je, posle tog, došlo do nekog drugog dogadjaja, pa trećeg,.......
Lepenski vir ne spada u glavne tokove.
To je neka zajednica, koja, bar na prvi pogled, nije uticala na istoriju u nekom značajnijem vidu.
Sem toga - istoričari-arheolozi je smeštaju u davniji period od ovog, koji ja opisujem.
Lično - ne verujem u tu starost, jer je Potop umnogome promenio konfiguraciju tla i u Evropi, tako da to može biti samo neka Poslepotopna, ali ne tako brzo uspostavljena, zajednica ljudi.


Ako već dosta znaš o temi Lepenskog vira - onda otvori zasebnu temu, pa tamo iznesi, u najkraćem, najbitnije činjenice vezane za njega.
 
Da nastavim sa glavnim tokom (ali ne sada, samo podsećanja radi....)


Posle Potopa, dolazi do jedne nove situacije.
Sve počinje iz početka.
Treba ponovo uspostaviti čovečanstvo, globalnu, kakvu-takvu civilizaciju, jer, iako u Svetom Pismu tako piše, Potop nisu preživeli samo Noje i njegova porodica (dotični su samo simbolično predstavljeni raspored Raskih naroda), već popriličan broj ljudi, iako je glavnina čovečanstva i živih bića uopšte, skončala u istom.
Tom čovečanstvu je trebalo ponuditi Boga kojeg će slediti.

Rasi su imali svog kandidata - nekog Jovanovog (Enlilovog) potomka (mada u tekstovima piše da je to bio sam Enlil (Jovan, Set), ali je malo verovatno da su i Bogovi mogli živeti više od hiljadu godina).
Pripadnici Lučifarijansog bloka nisu imali koga da ponude.
U stalnim medjusobnim sukobima, glavna loza Vasje (Enkija, Lučifara) je istrebljena.
 
Drago mi je da si odgovorio na moju poruku.
Jasno mi je polje tvog istraživanja i to si pokazao. Upravo iščitavam tvoju zabranjenu istoriju koja sklapaju mozaik onoga što su dosada bila moja polja interesovanja . Žao mi je što kulturu Lepenskog vira ne uklapaš u glavne tokove jer bar iz mog skromnog znanja ovu kulturu vezujem za recimo pismo / ćirilica i latinica / , svetu geometriju / znali su da izvrše trisekciju ugla uz pomoć štapa i kanapa /.
No u svakom slučaju hvala ti na dosadašnjem izlaganju i jedno pitanje za kraj koliko je Zeharija Sičin uticao na tvoja istraživanja?
 
Drago mi je da si odgovorio na moju poruku.
Jasno mi je polje tvog istraživanja i to si pokazao. Upravo iščitavam tvoju zabranjenu istoriju koja sklapaju mozaik onoga što su dosada bila moja polja interesovanja . Žao mi je što kulturu Lepenskog vira ne uklapaš u glavne tokove jer bar iz mog skromnog znanja ovu kulturu vezujem za recimo pismo / ćirilica i latinica / , svetu geometriju / znali su da izvrše trisekciju ugla uz pomoć štapa i kanapa /.
No u svakom slučaju hvala ti na dosadašnjem izlaganju i jedno pitanje za kraj koliko je Zeharija Sičin uticao na tvoja istraživanja?


Kao inicijator - nikako.
Dosta kasno sam otkrio Sičina.
Kao neko, ko mi je pomogao da bolje poslažem kockice mozaika - jako mnogo.
Njegovi prevodi Sumerskih pločica su nezamenljivi.


Opet..... što se tiče Lepenskog Vira....
Slovno pismo, zvali ga ćirilicom (realno, potpuno pogrešno - mislim tu na Ćirila, Kirila) ili nekako drugačije (latinica je svedeni oblik - izbačena su neka slova, o čemu sam već pisao) su doneli Rasi.
Dakle - nijedan oblik tog pisma se ne pojavljuje pre 3.800. g. pne, jer su se oni tek tada doselili na ovu planetu.
U stvari.... nema ga sve do vremena posle Potopa, jer su Rasi zabranili njegovo prenošenje običnim ljudima, verovatno zato, što su sva znanja bila ispisana njime ( a onaj ko zna da čita odredjeno pismo, može da dodje i do tih znanja - otuda i ona rečenica u Svetom Pismu - "ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi:").
Tek posle Potopa, dolazi do pojave slovnog pisma, tako da svaku zemaljsku civilizaciju, koja ga ima, možemo po tome datirati.
Lako je videti, da se slovno pismo pojavljuje svuda gde je sada, ili je bila - bela rasa.
Danas Evropa, nekada Bliski i Srednji Istok, Severna Afrika i Arijevska Indija.

Takodje, tu je i Boginja Majka - epitet vezan za suprugu Vasje (Enkija, Ozirisa, Lučifara).
Gde god se ona pojavljuje - ta civilizacija (zajednica, arheološki lokalitet) ne može biti starija od 5.800 godina od današnjeg vremena (3.800. god. pne).
U stvari - mora biti nekoliko stotina godina mladja, jer je ona taj epitet dobila posle stvaranja (radjanja) prvih Adama (crnaca).
 
Poslednja izmena:
Dakle..



Posle Potopa, dolazi do jedne nove situacije.
Sve počinje iz početka.
Treba ponovo uspostaviti čovečanstvo, globalnu, kakvu-takvu civilizaciju, jer, iako u Svetom Pismu tako piše, Potop nisu preživeli samo Noje i njegova porodica (dotični su samo simbolično predstavljeni raspored Raskih naroda), već popriličan broj ljudi, iako je glavnina čovečanstva i živih bića uopšte, skončala u istom.
Tom čovečanstvu je trebalo ponuditi Boga kojeg će slediti.

Rasi su imali svog kandidata - nekog Jovanovog (Enlilovog) potomka (mada u tekstovima piše da je to bio sam Enlil (Jovan, Set), ali je malo verovatno da su i Bogovi mogli živeti više od hiljadu godina).
Pripadnici Lučifarijansog bloka nisu imali koga da ponude.
U stalnim medjusobnim sukobima, glavna loza Vasje (Enkija, Lučifara) je istrebljena.

- - - - - - - - - -

Zatim....


Šta uraditi u takvoj situaciji?
Jedino što su mogli da smisle pripadnici Lučifarijanskog bloka je - klonirati Enkija (Vasju, Lučifara).
Njegov klon je isto što i on ( u genetskom smislu), a klonov sin je isto što i Vasjin sin (bilo koji rodjen ranije).
Tako da bi njegovo pravo na svetski presto bilo čak i ispred kandidata suparničkog bloka.
Obzirom da su Rasi, koji su preživeli Potop, imali većinu tehnologije, a samim tim i svetske moći u svojijm rukama, pripadnici Lučifarijanskog bloka su morali da deluju u tajnosti.
Napravili su prvo tajno društvo u istoriji.
Kao njegovi osnivači figuriraju Izida (navodno Enkijeva originalna supruga) i Tot.
(Izida može biti i Enkijeva kasnija ljubavnica-rodjaka, ali ću slediti originalne spise.)
Javio se, međutim, jedan problem.
Niko nije planirao kloniranje, tako da nije ni sačuvao Enkijevo telo.
Ostalo je ono što je ostalo od njega, posle poprilično godina od smrti.
A šta je moglo da ostane?
Najkrupnije- a najtvrdje kosti.
Kosti lobanje i butne kosti.

One se od tada pojavljuju kao drugi po značaju simbol Lučifarijanskog pokreta, a označavaju vaskrsenje i to vaskrsenje Lučifara.
Enki je ponovo rodjen.
Naravno, tada se znalo da to nije isti čovek, jer ne možeš klonirati dušu, ali, kao što rekoh, klonov sin je isto što i bilo koji originalni Enkijev (Vasjin) sin.
 
Taj klon Enkija (Vasje, Lučifara) je već istorijski poznata ličnost, jer se sve ovo dogadja posle Potopa.
A njegovo ime, po kom je poznat u Egiptu je - Nebhepetre Mentuhotep II (2055. – 2004. g. pne.)

Evo šta kaže "Oksfordska istorija Starog Egipta":
„Prvi vladar 11. dinastije koji je uspostavio kontrolu nad citavim Egiptom bio je Nebhepetre Mentuhotep II (2055. – 2004. g. pne.). Na tebanskom prestolu verovatno je nasledio Nahtnebtepnefer Intefa III (2063. – 2055. g. pne.). Sami stari Egipcani su bili svesni Mentuhotepovog izvanrednog uspeha u pogledu ujedinjenja Egipta i cak se u brojnim privatnim grobnicama 20. dinastije pronalaze natpisi koji ga slave kao osnivaca srednjeg carstva. Porast broja istorijskih izvora i gradjevina, ocigledan napredak zemlje tokom kasnijih godina njegove vladavine i ozivljavanje i razvoj svih vrsta umetnosti jasni su pokazatelji njegovog uspeha u ponovnom uspostavljanju mira. Ironija je da je, posle tako obecavajuceg pocetka, 11. dinastija poklekla samo 19 godina nakon njegove smrti.“
„Medju brojnim grafitima, iz razlicitih perioda, na liticama Vadi Shat el-Rigala, 8 km severno od Gebel es Silsile, nalazi se reljef na kome je prikazana ogromna figura Nebhepetre Mentuhotepa II,...“


„Na steli Nahtnebtepnefer Intefa III i Nebhepetre Mentuhotepa II u Vadi Shat el-Rigalu, iz oko 2055. g. pne., relativna velicina Mentuhotepove figure dvostruko nadvisuje druge figure. Iza njega je prikazana njegova majka, dok su Intef III i kancelar Heti prikazani licem okrenuti prema njemu. Smanjena velicina Intefove figure mogla bi da ukaze na to da je Mentuhotep, kao Intefov naslednik, bio veci nego sto je to bio njegov predak. Figuru Hetija takodje treba pomenuti, jer je veca od figura kralja Intefa i kraljice Iah, sto je veoma neobicno“.

(Stela je mozda podignuta i u vreme Intefa III. Zasto bi on u tom slucaju smanjio svoju figuru u odnosu na svog sina koji jos nije (ili je tek) poceo da vlada? Moze biti da nije ni morao da smanjuje svoju figuru? Moze biti da je Mentuhotep II stvarno bio divovskog rasta?)

A povodom toga ko je od koga poreklom:
„Reljef {gore navedeni} se dugo koristio kao dokaz da je Mentuhotep II bio sin Intefa III. Isto bi se moglo zakljuciti i na osnovu reljefa sa jednog od blokova koriscenih za izgradnju sa lokaliteta u Todu, gde je Mentuhotep II prikazan kako nadvisuje tri vladara sa imenom Intef, poredjana u red iza njega, sto ponovo ukazuje na porodicne veze sa pomenutim Intefima, a takodje i na dugo vladarsko poreklo. Ovim insistiranjem na „srodstvu“ cini se da se izbegava direktan odgovor na pitanje Mentuhotepovog pravog porekla. Ne bi iznenadilo otkrice da Mentuhotep nije ni bio kraljevski sin, a takodje i da su ovi spomenici bili nameran pokusaj protivteze zahtevima herakleopoljskih vladara kao pripadnicima „kuce Hetija“.

Nesigurno poreklo tako znacajnog vladara? A znaju se preci i mnogih lokalnih nomarha? Zanimljivo.

Inace, sto se tice kuce Hetija:
„Prema Manetonu, osnivac herakleopoljske dinastije bio je vladar koji se zvao Heti. Ovo kratko obavestenje potvrdjuje savremeni epigrafski materijal koji ukazuje na severno kraljevstvo kao na „kucu Hetija“. Nedostaju bilo kakvi podaci i o drustvenom poreklu Hetija i o okolnostima njegovog uzdizanja na presto.“

- - - - - - - - - -

O ovome i nešto kasnije, a sada još neka imena ovog vladara...
Evo jednog izvoda iz knjige Zeharije Sičina "Ratovi Bogova i ljudi":

"Sada su mirovni pregovori mogli da počnu (posle rata Enkijevog i Enlilovog klana, moja pr.); u tekstu "Pevam pesmu Majci Bogova", čitamo pripovest o susretu bez presedana dvojice zaraćenih Bogova. Okupljenim Anunakima prvi se obratio Enki:

"Enki se obrati Enlilu rečima hvale:
"O ti koji si prvi medju braćom,
Biče nebeski, u čijim je rukama sudbina roda ljudskog:
Moje zemlje opustošene su;
Svi domovi ispunjeni tugom
usled tvojih napada.""

Prva tačka dnevnog reda bilo je okončanje neprijateljstva - mir na Zemlji - i Enlil je spremno pristao na to, pod uslovom da se prestane s teritorijalnim razmiricama i da Enkiti napuste zemlje koje po zakonu pripadaju Enlilitima i narodu nastalom od Semove loze. Enki se složio da im zauvek ustupi ove teritorije:

"Prepustiću ti vladarski položaj
u Zabranjenoj zoni Bogova;
Blistavo mesto u tvoje ću ruke poveriti!"

Ovim ustupanjem Zabranjene zone (Sinajsko poluostrvo s njegovom svemirskom lukom) i Blistavog mesta (lokacija Kontrolnog centra misije, budući Jerusalim), Enki je ispunio uslov. Zato što je prepustio Enlilu i njegovim potomcima večna prava na te teritorije i vitalno važne lokalitete, Enki i njegovi potomci dobili su zauzvrat suverenitet nad kompleksom Gize, koji je imao da bude priznat za večita vremena.
Enlil je pristao, ali je izneo svoj uslov: Enkijevim sinovima koji su doveli do rata i upotrebili Veliku piramidu za borbena dejstva, trebalo bi zabraniti da vladaju Gizom, ali i celim Donjim Egiptom.
Razmislivši o ovom uslovu, Enki je pristao. Odmah potom objavio je svoju odluku: gospodar Gize i Donjeg Egipta, rekao je, biće njegov mladi sin, venčan s Boginjom rodjenom kada je Enki vodio ljubav sa Ninharsag: "Za veličanstvenu Kuću koja je podignuta kao brdo, imenovao je princa čija je blistava žena rodjena iz opštenja s Tsir (Ninharsag). Snažnog princa, koji je kao kozorog u punoj snazi - njega je imenovao i zapovedio mu da čuva Mesto života." Zatim je mladom Bogu dodelio uzvišenu titulu NIN.GISH.ZI.DA ("gospodar artefakta života").
Ko je bio Ningišzida?
Po mišljenju naučnika, podaci koji govore o njemu su oskudni i zbunjujući. U Mesopotamskim tekstovima pominje se u vezi sa Enkijem, Dumuzijem i Ninharsag; u Velikom spisku Bogova naveden je medju Bogovima iz Afrike, posle Nergala i Ereškigal. Sumeri su ga prikazivali sa Enkijevim amblemom, isprepletenim zmijama, i egipatskim simbolom ANKH. Ipak, blagonaklono su gledali na Ningišzidu; Ninurta se sprijateljio s njim i pozvao ga u Sumer. Neki tekstovi nagoveštavaju da je njegova mati bila Ereškigal, Enlilova unuka; naš zaključak, pak, glasi da je on zaista bio Enkijev sin, začet tokom Enkijevog i Ereškigalinog burnog putovanja u Donji svet. Kao takav, bio je prihvatljiv obema stranama kao čuvar tajni piramida.
Himna za koju Ake V. Sjeberg i E. Bergman ("The Collection of the Sumerian Temple Hymns") veruju da ju je sastavila kćerka Sargona Akadskog, u trećem milenijumu pne. veličala je kuću-piramidu Ningišzide i potvrdila njenu egipatsku lokaciju:

"Mesto koje traje, osvetljena planina,
koju na umešan način sagradiše.
Njena mračna tajna odaja izaziva strahopoštovanje;
na Polju upravljanja leži.
Veličanstvena, niko je dokučiti ne može.
U Zemlji štita
tvoje postolje čvrsto je ispleteno poput sitne mreže...
Noću se nebesima okrećeš,
tvoje drevne mere nenadmašne su.
Tvoja unutrašnjost poznaje mesto odakle Utu poleće,
mera njene širine dalekosežna je.
Tvoj princ je princ čija je prečista ruka ispružena,
kome bujna i raskošna kosa
pada niz ledja -
Gospodar Ningišzida."

U završnim strofama himne, dvaput se ponavlja lokacija ove jedinstvene gradjevine - "Zemlja štita". Reč je o terminu ekvivalentnom akadskom značenju mesopotamskog imena za Egipat: zemlja Magan, "Zemlja štita". U još jednoj himni koju je prepisao i preveo Sjeberg (tablica UET 6/1), Ningišzida se naziva "sokolom medju Bogovima". Ova odrednica se u egipatskim tekstovima obično odnosila na egipatske Bogove, a u sumerskim tekstovima nalazimo je samo jednom i tada se odnosila na Ninurtu, osvajača
piramida."

- - - - - - - - - -

Dakle - "oskudni i zbunjujući podaci".
Naziva se "sokolom medju Bogovima".
A soko je simbol Horusa.
Kao i dve isprepletane zmije, koje simbolizuju dvostruku spiralu DNK.
Onu koja je jako bitna za ponovno "oživljavanje", odnosno vaskrsenje umrlih.
Odnosno - kloniranje.
Ningišzida je "gospodar artefakta života".
...............................................................................................................................................................................................

- - - - - - - - - -

Možda se sada može pomenuti i jedan grad, koji je postao najvažniji grad u poslePotopnoj istoriji - Jerusalim.
Otkuda njegova važnost?
Otuda - što je imao važnost za Bogove.
Naime, kako tvrdi Sičin, posle podele teritorija izmedju Enkija i Enlila ( u stvari - njihovih potomaka, jer ni jedan ni drugi tada nisu bili u životu), došlo je i do sukoba izmedju Enlilovih sinova i to oko toga kome će pripasti Kontrolni centar:
 
"Nešto dramatičnija verzija ovih finalnih dogadjaja nalazi se u tekstu "Pevam pesmu Majci Bogova". Saznajemo da je, u odlučujućem trenutku, rivalstvo izmedju Ninurte - zakonitog naslednika, pošto je bio sin koga je Enlil dobio sa svojom polusestrom - i Nanara, Enlilovog prvenca rodjenog u braku sa zvaničnom suprugom Ninlil, izbilo u svoj svojoj žestini. Enlil je, saznajemo, imao povoljno mišljenje o Nanarovim osobinama: "Prvorodjeni sin....lepog lica, savršenih udova, neuporedive mudrosti." Enlil "njega voljaše" zato što mu je podario dvoje izuzetno važnih unuka, blizance Utu/Šamaša i Inanu/Ištar; nazvao je Nanara SU.EN - "gospodar koji se razmnožava" - epitet od milja koji je poticao od akadsko/semitskog imena za Nanara: Sin. Medjutim, koliko god je Enlil voleo Nanara, činjenica je bila da je zakoniti naslednik Ninurta; on je bio Enlilov "najbolji ratnik" i doveo je Enlilite do pobede.
Dok se Enlil kolebao izmedju Sina i Ninurte, Sin je zatražio i dobio pomoć od svoje supruge Ningal, koja se dopadala i Enlilu i njegovoj supruzi Ninlil, Sinovoj majci:

"Na mesto odluke pozva on Ningal,
Sin je pozva da mu priđe.
Pozvana, odluku zatraži ona od oca....
Enlil odmeri (njene reči)...
pred Majkom ona (preklinjaše)....
"seti se detinjstva", reče ona (Ninlilu)...
mati ga odmah prigrli...
ona reče Enlilu: ... "Slušaj želju srca svoga"."

Možete li da zamislite da su supruge odigrale ovako odlučne uloge u ovim dalekosežnim odlukama koje će u narednim milenijumima uticati na sudbinu Bogova i ljudi? Čitamo kako je Ningal pritekla u pomoć svome mužu; vidimo da je Ninlil bila angažovana da ubedi neodlučnog Enlila. Medjutim, tada je na scenu stupila još jedna velika Boginja - a njene reči dovele su do nenameravane odluke...
Kad je Ninlil podstakla Enlila da "sluša svoje srce" umesto razum, i pretpostavi prvorodjenog sina zakonitom nasledniku, "Ninurta je otvorio usta i rekao...." Njegove reči protivljenja izgubljene su, usled oštećenja tablica, ali u nastavku pripovesti saznajemo da je Ninharsag svom snagom stala iza svoga sina Ninurte:

"Vrisnula je i stala da jadikuje bratu svome;
beše uznemirena ko bremenita žena, (govoreći):
"Iz Ekura dozivam brata svojega,
brata svojega s kojim zanesoh;
brata svojega dozivam!"."

Medjutim, Ninharsagina molba bila je loše formulisana. Htela je da se obrati Enlilu kao sestra, u ime deteta koje mu je rodila; medjutim, njen poziv zvučao je kao molba Enkiju. Razjaren, Enlil je viknuo na nju: "Ko je taj brat tvoj koga dozivaš? Taj brat, s kojim ti zanese?"
I doneo je odluku u korist Sinove loze.
Otad pa sve do današnjeg dana, Zemlja svemirske luke poznata je kao Sinova zemlja - Sinajsko poluostrvo.
Kao svoju poslednju reč, Enlil je postavio Sinovog sina za zapovednika Kontrolnog centra misije:

"On pozva Šamaša,
unuka Ninlilinog.
Uze ga (za ruku);
u Šulim postavi ga."

Jerusalim - UR ŠULIM, "grad Šulim" - beše dat Šamašu da njime vlada.
Njegovo ime, SHU.LIM, značilo je "Vrhovno mesto četirju oblasti", kao i sumerski amblem "Četirju oblasti" koji mu je pripadao."


(amblem je nalik na spljošteni heksagram, u čijem je središtu krst - deluje kao kombinacija simbola Bogova iz dve suprotstavljene grupacije)

- - - - - - - - - -

Ova priča ( o postavljanju prvorodjenog sina) je ispričana i u Svetom Pismu.
Naravno, na prilično nemušti način, kao i svi dogadjaji koji su bili pre Potopa, ali i vremena dogadjanja Mojsijevog Egzodusa.
(tako nije ni čudo, da se prosečan čitalac zapita - čemu neki navodi u Svetom Pismu, poprilično bizarni, poput one priče o Adamu i Evi. Mada nije nebitan ni "pisac" Svetog Pisma, odnosno prvih pet knjiga istog, a o čemu nešto kasnije).
Evo tog dela:

"A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovčega:
Sim i Ham i Jafet;
A Ham je otac Hanancima.
To su tri sina Nojeva,
i od njih se naseli sva Zemlja.
A Noje poče raditi zemlju,
i posadi vinograd.
I napiv se vina opi se,
i otkri se nasred šatora svojega.
A Ham, otac Hanancima,
vidje golotinju oca svojega,
i kaza obojici braće svoje na polju.
A Sim i Jafet uzeše haljinu,
i ogrnuše je obojica na ramena svoja,
i idući natraške pokriše njom golotinju oca svojega,
licem natrag okrenuvši se
da ne vide golotinje oca svojega.
A kad se Noje probudi od vina,
dozna šta mu je učinio mladji sin,
i reče: proklet da je Hanan,
i da bude sluga slugama braće svoje!
I još reče: blagosloven da je Gospod Bog Simov,
i Hanan da mu bude sluga!
Bog da raširi Jafeta
da živi pod šatorima Simovijem,
a Hanan da im bude sluga!"


Dakle - prvorodjeni sin (Sim) je proglašen gospodarem nad drugorodjenim sinom (Hamom).
Baš kao i u slučaju prvorodjenog Nanara (Sina) i drugorodjenog, a zakonitog Ninurte.
 
Ningishzida
Mesopotamian - A Sumerian god of light. Gatekeeper for the god An. Son of Ninazu and Ereshkigal. In some stories he is a god of the underworld, equated with the restored Tammuz, or referred to as the brother of Tammuz. In some accounts, identified as Ningishzida, Gishzida, Gishzida, Gish Bar, Giszida, Giszida, Gizidu, Gizidu, Nin Gishzida, Nin Gishzida, Ningis Zi Da, Ningis Zi Da, Ningis Zia, Ningis Zia, Ningizzida, Ningizzida, Gis(h)zida, Gis(h)zida, Ningis-Zia or Ningis-Zia.




Ningis Zi Da
Ningis Zia....
Moguće da otuda potiče još jedno ime pod kojim je poznat Enkijev klon - Ninus.
Nino.

- - - - - - - - - -

Simbol Ningišzide:




Videćemo ga na još jednom mestu....
 
Njegovo vreme Euzebije odredjuje na period 2054. – 2002. g. pne.
Dakle - 52 godine.
Mentuhotep II - 2055.-2004. g. pne.
Dakle - 51 godina.

Ima još jedan vladar, sa potpuno istim karakteristikama i sličnom vladavinom, mada je smešten u drugi vremenski period.
Sargon Veliki.
Još jedno ime, pod kojim je Enkijev klon poznat.
 

Back
Top