Zaboravnost – da li je normalna poslije 40?

Zaboravnost je sitnica,nedokazanost i bandoglavost koja prati zaboravnost je uzas...

A zasto prati zaboravnost, pa zato sto ljudi koji zaboravljaju a navikli da prebacuju krivicu , pocnu da se obesno ponasaju , jer im svaki komentar okoline cini nepravdu , podseca ih na to sto su zaboravni , osteceni...i onda pocnu da forsiraju samovolju....e to je zivi uzas....
Znaci pomesan inat, emocionalna ucena, govor na ivici placa pa prelaz u bes , pa zaborav onog sto je receno pre 5 minuta, i teranje po svome, a na kraju ide caci logika, tj uporno vrcenje opravdanja da je ustvari bila dobra namera, ali namera koja je totalno neprikladna i dupe pomera....sto se kaze ujeda da ne moze vise....od 100 mogucnosti , skoro uvek najgori izbor...
Ali nije iz pakosti , retko kad, nego se uporno ponavlja nesto sto je tu iz navike ali na drugom mestu i u drugim uslovima, ali posto mozak slabije radi , ne vidi razliku izmedju onog sto je naviknuto i onog sto je u primeni

Npr, cest slucaj je i kod mladih taj efekat da na pesackom gledaju u telefon i krecu napred kad vide nesto zeleno a gledaju kraickom oka....uzasno ako je sumrak i apoteka u blizini ili cuju onu zujalicu a nesto sto lici na zujalicu , i onda krenu napred a jos je crveno..
 
C
IMG_0356.jpeg
 
Da li još neko primjećuje da sve češće zaboravlja gdje je ostavio ključeve, naočare ili šta je htio da kaže?
Imam lepih godine i primjećujem da mi se pažnja brže rasipa nego ranije. Nije strašno, ali me ponekad zabrine.Čitala sam da su hormonske promjene, stres i manjak sna česti razlozi.Kako vi to doživljavate? Da li koristite neke vježbe za memoriju ili dodatke prehrani?Voljela bih čuti vaša iskustva možda se svi samo malo više trebamo opustiti.


Možda nije ni do pamćenja već do preopterećenosti.
U 40-tim ne, ali u 50-tim već da. Recimo npr.kažem nekom da ću mu se javiti tad i tad i onda na to posve zaboravim. Sjetim se ja nakon par dana, al bude mi baš neprijatno zbog toga. Onda za kupovinu, ako ne napravim spisak, to je redovno da ću nešto da zaboravim. Pa kad kući nešto uspremim što često ne koristim onda ga tražim jer pojma nemam gdje je.
Ja ne razmišljam previše o tome, a i prihvatam normalno kao dio neminovnog procesa starenja. Doduše još mi se nije ni dogodilo da nešto često krupnije zaboravim, pa se zasad i ne brinem.
Ne koristim ništa, a kažu da su rješavanje ukrštenica i sudoku odlične za to.
 

Back
Top