Za Urvana Hroboatosa - o 'istočno-zapadnjaštvu'

[Pumpaj Dinstanović]

U pitanju je predubjeđenje Urvana Hroboatosa prema kojem postoje u evropskoj civilizaciji jasne entitetske linije figurativno-fiktivnog Zapada i Istoka, koje nisu kulturološke, već prije etničke, tj. u pitanju su Zapadnjaci i Istočnjaci po narodnosti. Vrlo precizno određena granica između te dvije sfere, prema kojoj je Zapad inherentno superiorniji u svakom pogledu na Istok, jeste rijeka Drina, a Hrvati su zapadni narod, dok su Srbi istočni (u čemu i leži nemogućnost njihovog jugoslovenskog neprirodnog spajanja jer je u pitanju podjela jasno utvrđena i prije dolaska Slovena na Balkan). Tako se dijeli sve - od toga da ljudi govore različitim jezikom, ovi zapadno od te rijeke govoreći zapadnom štokavicom koja je etnički superiornija u odnosu na istočnu, preko tvrdnje da je pismo napisana na području zapadno zapadna ćirilica (bosansko-hrvatska, u naučnim krugovima poznatija kao tzv. 'bosančica') koja je bolja od istočne, tj. one pisane iztočno, pa sve do toga da su nepismeni seljaci zapadno od te rijeke izlazili ujutro ponosni na svoje etničko Zapadnjaštvo kada su išli čistiti kravlji izmet i pripremati ga za đubrivo.

Također, prema uzimanju da Hrvo-srpska linija predstavlja centralnu i najjasniju podjelu na istočnu i zapadnu sferu evropske hrišćanske civilizacije, sve što miriše na Zapadnjaštvo je automatski neosporno baština hrvatske kulture, kao baštinika Zapadnjaštva, nasuprot inferiornom Srpstvu, tj. graničaru Istočnjaštva.

Eto, na to se svode svi stavovi koje je do sada U. H. predstavio na ovom forumu, izrečeno uz humorističko pomalo pretjerivanje (bez direktne zle želje prema pojedincu), tj. sumira njegov vrlo jasan stav.

P.S. Što se tiče granice na jugu, tu je malo sporno, međutim Boka kotorska je neprijeporno sastavni dio Hrvatskog prostora.

Takođe, ovome bih dodao i duboko ukorjenjen mit bizantizma.

 

[Urvan Hroboatos]

Takođe, ovome bih dodao i duboko ukorjenjen mit bizantizma.

Kao i "lukavih Latina".

 

[Urvan Hroboatos]

Tako se dijeli sve - od toga da ljudi govore različitim jezikom, ovi zapadno od te rijeke govoreći zapadnom štokavicom koja je etnički superiornija u odnosu na istočnu, preko tvrdnje da je pismo napisana na području zapadno zapadna ćirilica (bosansko-hrvatska, u naučnim krugovima poznatija kao tzv. 'bosančica') koja je bolja od istočne, tj. one pisane iztočno, pa sve do toga da su nepismeni seljaci zapadno od te rijeke izlazili ujutro ponosni na svoje etničko Zapadnjaštvo kada su išli čistiti kravlji izmet i pripremati ga za đubrivo.

Ovdje bi ironija trebala absurdizirati sugvornikove tvrdnje.
Ništa tu nije superiorno ni inferiorno, bar što se tiče zapadne i istočne štokavštine.
Nema narječja u nastajanju koje bi apriori imalo izražajni potencijal veći
od njekoga drugoga.

Stvar je u nečem drugom- zajvaljujući mješavini povijesne sreće i nesreće, Hrvati (i štokavci među njima) našli su se dobrim dijelom u području zapadne sfere utjecaja, pa i kad su politički živjeli pod orijentalnim Osmanlijama. Struja duhovne jednote djelovala je u ptreoblici vernakulara rano, u 15. 16. st., dok je u srpskoj literaturu na snazi bizantski književni model koji nije poticao razvitak vernakulara i njegovo oplemenjivanje, te nije imao ideologiju jezičnoga čistunstva koja se zapaža još od 14. st. /npr. "Prilozo za pravno-povjestni rječnik Vladimira Mažuranića).

Također, prema uzimanju da Hrvo-srpska linija predstavlja centralnu i najjasniju podjelu na istočnu i zapadnu sferu evropske hrišćanske civilizacije, sve što miriše na Zapadnjaštvo je automatski neosporno baština hrvatske kulture, kao baštinika Zapadnjaštva, nasuprot inferiornom Srpstvu, tj. graničaru Istočnjaštva.

Ne, ali što je preko neke mjere usidreno u zapadnoj kulturi, a južnoslavenski je, te
prožeto ćirilo-metodskim značenjem, hrvatsko je.

*Hrvatsko je ono što integrira na razne načine govore triju hrvatskih narječja, te pisama
*Hrvatsko je ono što je u duhovnome ozračju zapadne, katoličke i manjim dijelom protestantske kulture, i referencijalno
*Srpsko je ono što je poglavito istočno-pravoslavno, sa svim specifičnim karakteristikama (nepostojanje iole razvijene pismenosti na vernakularu do 18. st., nepostojanje sudjelovanja u tipičnim zapadnim književnim vrstama (sonet, pastorala, roman, spjev po uzoru na zapadne, drama i maskerata, liturgijska drama, politički tekstovi i povijesni koji su u sferi zapada (Orbini, Levaković, Pribojević, Križanić, Rosa, ....); vjerski tekstovi kao lekcionari, rituali, molitvenici,....

Da, nesporno je hrvatska dalmatinsko-dubrovačka, bosanska franjevačka i slavonska književnost je u srpsku ne spadaju, ato Srbi najbolje znaju- i po prijevodima koje su radili, i po tom što od te književnosti nisu ništa ugradili u svoj jezični izraz, i što ju -osim za šovenske političke potrjebe- doživljavaju (ako ikako) kao strano tijelo s kojim ne znaju što bi.

Eto, na to se svode svi stavovi koje je do sada U. H. predstavio na ovom forumu, izrečeno uz humorističko pomalo pretjerivanje (bez direktne zle želje prema pojedincu), tj. sumira njegov vrlo jasan stav.

P.S. Što se tiče granice na jugu, tu je malo sporno, međutim Boka kotorska je neprijeporno sastavni dio Hrvatskog prostora.

Jest. Bila.

 

[Mrkalj]

Slaven777: Što se tiče granice na jugu, tu je malo sporno, međutim Boka kotorska je neprijeporno sastavni dio Hrvatskog prostora.

Jest. Bila.

Zašto bila?

 

[Pumpaj Dinstanović]

Ne, ali što je preko neke mjere usidreno u zapadnoj kulturi, a južnoslavenski je, te
prožeto ćirilo-metodskim značenjem, hrvatsko je.

*Hrvatsko je ono što integrira na razne načine govore triju hrvatskih narječja, te pisama
*Hrvatsko je ono što je u duhovnome ozračju zapadne, katoličke i manjim dijelom protestantske kulture, i referencijalno
*Srpsko je ono što je poglavito istočno-pravoslavno, sa svim specifičnim karakteristikama (nepostojanje iole razvijene pismenosti na vernakularu do 18. st., nepostojanje sudjelovanja u tipičnim zapadnim književnim vrstama (sonet, pastorala, roman, spjev po uzoru na zapadne, drama i maskerata, liturgijska drama, politički tekstovi i povijesni koji su u sferi zapada (Orbini, Levaković, Pribojević, Križanić, Rosa, ....); vjerski tekstovi kao lekcionari, rituali, molitvenici,....

Da, nesporno je hrvatska dalmatinsko-dubrovačka, bosanska franjevačka i slavonska književnost je u srpsku ne spadaju, ato Srbi najbolje znaju- i po prijevodima koje su radili, i po tom što od te književnosti nisu ništa ugradili u svoj jezični izraz, i što ju -osim za šovenske političke potrjebe- doživljavaju (ako ikako) kao strano tijelo s kojim ne znaju što bi.

Jest. Bila.

Slaven777 lupa luposti.

Ne, ček, Slaven777 je u pravu.

Zašto bila?

Zato što tu ima Hrvata (ili hrvatskog groblja), a gdje je Hrvat, tu je i Hrvatska.

 

[NickFreakyrgios]

Ne, ali što je preko neke mjere usidreno u zapadnoj kulturi, a južnoslavenski je, te
prožeto ćirilo-metodskim značenjem, hrvatsko je.

*Hrvatsko je ono što integrira na razne načine govore triju hrvatskih narječja, te pisama

Dakle još više sve što je bilo rimsko,italijansko,mletačko,nemačko i pravoslavno
ako se zbraja u 3 narečja i ako je zatečeno na tim prostorima to se računa kao Hrvatska baština.

Srpsko je smo ono pravoslavno, istočno vizantijsko opet samo zatečeno na današnjim teritorijama ali opet nikako vizantisko.

Srbin=pravoslavac (ne Rusi,Bugari,Grci i td)
Latini=Hrvati sa 3 narečja,5 pisama i 900 godina bez države.

Ali živela književnost dok su drugi pravili države i bavili se politikom mi smo pisali i gradili...

 

[NickFreakyrgios]

Granice se prvo povlače geografski i ako nema državnosti pa zatim se integrišu duhovno i kulturno pa se opet podkradaju geografski.

Sve što je gazila italijanska i austrougarska čizma Hrvatsko je.
Ovo se može napraviti knjiga "Hazburški duh Hrvatske".

Opet Bosna kao ničija zemlja bez obzira na etniku po mentalitetu i po duhu se razlikuju od "Srbijanaca" i Hrvata prisustvom franjevaca i Ugara automatski se ubraja u Hrvatsku i ako je duhovno i kulturno ostala najduže izolovana i autohtona do dolaska Turaka.

Verovatno sam još teritorija izostavio,Srem i Vojvodina se podrazumevaju jer sve što je primilo Austrougarsku kulturu je Hrvatsko.

Biću banalan ali sledeći tvoja uputstva sledi'Hrvatska=Austrougarska"
Kao što rekoh "Hazburški duh Hrvatske"

Dakle imamo belu i crvenu Hrvatsku.
I imamo zelenu Hrvatsku a to je u stvari BiH,