Pa kako drugacije da se dozivljava? Ja mogu biti tolerantan gotovo beskrajno, ali kada nesto nije istina ne mogu da cutim. Sve ja mogu da shvatim... i 1991 kada su Hrvati napustali (dezertirali, mada to mi tada nismo tako dozivljavali) JNA, a rekao sam i ranije da je dobar deo njih ostao u JNA, niko od nas ostalih (hajde da kazem Srba) nije im stao na put. Cak sta vise i oficiri su to znali i na nekim mestima (u kasarnama, izdvojenim objektima ili na terenu) nisu stavljali strazu, tako da su mogli da preskacu ograde, napustaju JNA kako god su hteli (ovo znam zato sto je i meni bilo naredjeno nesto slicno kao i da vodim racuna o tome da ne dodje do nekog, ne daj boze, ubistva...) Razumeli smo i podrzavali ih u smislu da bi smo verovatno i mi to uradili da smo na njihovom mestu. Vojna policija je jurila jedino one koji su "pobegli" sa oruzjem, sto je i logicno, jel`? Bilo je i sinova vojnih lica koji su bili (hajde da kazem) realno informisani, koji su ranije bili ukljuceni u rad nekih politickih partija, kao i HDZ-a i koji se nisu slagali sa Tudjmanovom politikom u vezi Srba.
Hocu da kazem da je ta tolerancija izmedju nas tada bila realna i komunikacija izuzetno postena i odgovarajuca sa stanjem na terenu...
Brojke o "prognanima" su realne u smislu svih prognanih, a tu naravno, najvise mislim na Srbe. Sto se tice crvenog krsta, javna je tajna da je prikazan broj prognanih uvek bio mnogo veci, a zna se i zasto - zbog razlike koju su uzimali oni koji su vodili te spiskove i "rasporedjivali" robu, hranu, potrepstine i ostalo... Zato Vas jos jednom molim, sve ucesnike na ovoj temi, za koju stvarno mislim da je potrebna, da budete realni, da ne razmisljate na pristrasan nacin...siguran sam da ce svako od nas naci primera koje moze izneti, a na osnovu kojih mozemo da nadjemo zajednicki jezik...nije tesko, probajmo...