Ne znam zašto naznačavaš posebno katoličku crkvu. Konkretno film "Poslednje Hristovo iskušenje" je napravio velike probleme u Grčkoj, pa je čak i kod nas bilo malo komešanja. A ako uzmemo domaći primer, imamo pozorišnu predstavu "Sveti Sava", gde su osporavanja opet u vezi sa religijom i profanizacijom mesta koje u tradiciji zauzima sveti Sava.
A je l' mogu da dam primer gde to rade Italijani? Taj mi je omiljeni:
http://www.imdb.com/title/tt0075040/ Neka te ne zavara što piše da je komedija, nije komedija, a ni za mlađe od 18 godina. I teško je da ti nađem film gde gde se "izruguju", a da nije komedija, pošto je izrugivanje u principu primereno tom žanru.
Kod "Svetog Georgija" je glavno pitanje da li on prikazuje u lošem svetlu čitav (srpski) narod, ili je reč o jednoj priči koja je, manje-više slučajno, locirana u Srbiji u vreme WWI. E, ako je ta potreba da se ispriča priča pobrkana sa željom da se iznesu neka opšta saznanja o srpskom narodu, to je onda ono što film čini lošim. I šta ćemu druga kazna.
Poseban je problem što smo mi navikli da taj rat učešće Srbije u njemu gledamo kroz epsku prizmu i osetljivi smo na sve što remeti tu idealizovanu predstavu. Pogledaj dnevnik Dimitrija Tucovića koji je vodio do noći pred svoju pogibiju. To su prizori vojničke, moralne i svake druge propasti.
Postoji inače mišljenje da period WWI u srpskoj književnosti, naizgled iznenađujuće, malo obrađen. Jedno od objašnjenja je da bi pisanje o tome podrazumevalo opise takvih stradanja i ljudskih patnji da to jednostavno ne bi moglo da se čita. Kada pročitaš Tucovićev Dnevnik onda poveruješ da je to možda zaista tako.
A što kažeš da u Americi ne sme da se snimi ratni film koji ne finasira vojska, šta da ti kažem, to prosto nije tačno. Brkaš slobodu snimanja filma sa njegovim finansiranjem. Druga je stvar što američka vojska nastoji da se, zbog pozitivnog publiciteta, umeša u finansiranje svakog ratnog filma, kako bi mogla da utiče na to kako je predstavljena u njemu. I što je takav film mnogo lakše snimiti ako ti pomaže vojska.