yugo 45
Ističe se
- Poruka
- 2.829
sto se tice opreme da nije smesno bilo bi zalosno
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
.Ekspediciju je osmislio I organizovao Dragan Drakulic, director Komercijale Crvene Zastave 1975.godine. “Crvena Zastava” je zelela da isproba svoj novi model u eksploataciji pod nenormalnim uslovima.
Konkretno, ekspedicija je krenula 14.februara 1975. na put od Kragujevca do Kilimandzara, duzine preko 11 000 kilometara I to kroz bespuca Nubijske pustinje, savana, kamenjara, trnovitih predela I mocvara.
Ucesnici:
- 5 novih,crvenih ZASTAVA 101, 4 sa ukrasnim nalepnicama I bez zadnjih sedista I jedna u punom fabrickom sjaju. U motorima se nalazilo ulje OPTIMA MODRICA, GUME TIGAR Pirot;
- Vodja ekspedicije Vladimir Peric Dzo, nas istaknuti reli vozac
- Ginka Milinkovic –pomocnik organizatora
- Milan Rakocevic –organizator ekspedicije
- Slobodan Nikolic I Miodrag Barlov –automehanicari iz Zastave
- Joza Vlahovic –novinar “Vijesnika” iz Zagreba
- Bratislav Grbic –kamerman
- Branko Baletic –televizijski reditelj
- Dusan Sekulic –Novinar
- Mioljub Jelisavljevic –fotoreporter
- BOGDAN SEKLER – pisac knjige “DZAMBO AFRIKO”-knjige o ekspediciji Kragujevac-Kilimandzaro, zvanicni lekar ekspedicije, novinar “Vecernjih novosti” I “Borbe”
Marsruta:
Ekspedicija je prosla kroz zemlje NESVRSTANIH:
- Grcka
- Egipat
- Sudan
- Kenija
- Uganda
- Tanzanija
Bitnija mesta kroz koja su nasi prosli:
- -Kragujevac
- Skoplje
- Djevdjelija
- Atina
- Pirej
- Patras
- Aleksandrija
- Kairo
- Kena
- Luksor
- Asuan
- Jezero Naser
- Vadi Halfa
- Stanica broj 6-u pustinji
- Abu Hamed
- El Sereik
- Berber
- Atabara
- Sendi
- Kartum
- Kosti
- Malakal
- Kongor
- Malek
- Bor
- Dzuba
- Torit
- Kapeta
- Lokicokio
- Lodvar
- Kitale
- Eldoret I Nakuru (Na samom Ekvatoru)
- Najrobi
- NamangaAruha
- Mosi
- Marangu
- Mombasa
- Kilimandzaro I osvojen je vrh Dzilmo point sa konacistima Mandara hat, Orombo hat I Kibu hat. Na vrhu Kilimandzara se tada zaviorila zastava samouprave.
Ovu ekspediciju su pratili svi dnevni listovi kako Jugoslovenskih tako I iz zemalja kroz koje je ekspedicija prosla. Takodje snimljen je I dokumentarni film-putopisnog tipa I napravljena je velika kolicina fotografija.
![]()
![]()
НОВИ УСПЕХ ''ЗАСТАВЕ 101'' HA “TOUR D’EUROPE”
Из Еруџа у Северној Републици Немачкој стартовали су почетком октобра возачи на маратонску трку кроз европу. Дужина стазе износила је 14.000 км, а за наше возаче 17.000км.
Са старта су кренуле 63 посаде из 9 земаља, тешким друмовима Нордијских земаља, источне, јужне и средње европе.
Ово је други рели на којем учествују возила ''Застава'', али овог пута ''Застава 101''. У једној ''Застави'' су Јовица Паликовић и Бранко Нађ, а у другој Владимир Перић-Џо и Царевац.
Радознали посматрачи на старту највише су заинтересовани за асове дуге вожње и њихове аутомобиле ѕвучних именаи марки као што су ''Рено , ''Порше'' , ''Алфа Ромео'' , 'Опел Аскона'' , ''Аутобјанки'', ''Форд Ескорт'' ,''Лада'', ''Симка'', ''Ситроен'' и други.
''Застава 101'' није никад уверавала да може конкурисати припремљенијим и испробанијим машинама реномираних аутомобилских кућа из целе Европе. Осим тога, наше релистепратила су само 4 механичара у два возила.
Све је то ишло у прилог скромним амбицијама. Једино су другачије мислили наши друмски асови Паликовић, Нађ, Перић и Царевац.
Пут је водио на север и после 3.400км караван је застао у Бодену на крајњем северу Шведске. Требало је 800км пута савладати по снегу и леду, поготову у северном појасу. Не мање сметње су биле и тешке кишне олује у јужној финској. После 500км караван је дошао совјетски главни град. Хиљаде московљана међу првима су поздравили и возаче ''Заставе 101''. Извештач из Москве је јављао: ''Обе Заставе су без кварова и иду даље.''
Паликовић и Нађ имају чак и шаку на висок пласман. Од њих не треба очекивати чуда с обзиром да им возило сасвим свесно и намерно није преправљано, већ се креће у границама серијске производње.
Што је за возачима остајало више километара, то су наше посаде све више падале у очи сигурном вожњом. Нарочито на брзинским стазама посада Паликовић-Нађ у класи до 1300 кубика изазивала је дивљење. До Букурешта у Румунији отпало је 13 посада реномираних фабрика.
На друкчијим, али исто тако тешким друмовима Грчке и наше земље, било је још доста одустајања. Посаде ''Заставе 101'' су и даље и на крају постигле нови успех:
Паликовић и Нађ, на крају су дошли први, а четврти у генералном пласману;
Посада Перић-Царевац девети су у класи и двадесети у генералном пласману.
Основни задатак наших посада био је да у неприпремљеним возилима дођу на циљ. Међутим као и прошле године ''Заставе'' су издржале и возачи изненадили пласманом, остављајући иза себе реномиране возаче и екипе познатих европских фабрика. Вођена је тешка борба на залеђеним, блатњавим и неравним друмовима дугим 14.000км. Требало је имати снаге и одолети многим искушењима за 14 дана и ноћи скоро непрекидне вожње и сачувати се казнених поена које су возачи добијали не само због изгубљеног времена, већ и због слабе организације такмичења, због удеса других возача, изненађујуће спорог обављања царинских формалности и осталог, што на оваквим такмичењима не би смело да се дешава.
Храбре посаде ''Застава 101'' и њихови пратиоци успели су не само да дођу на циљ, већ и да победе и заузму изванредно висока места у конкуренцији која је била, чинило се недостижна.
Лист ''ЦРВЕНА ЗАСТАВА'' , среда, 31.октобар 1973
„Застава" бржа од „ поршеа "
Н
аш истакнути аутомобилиcта Јовица Паликовић, КОЈИ ЖИВИ у Загребу, љубазно се одазвао нашој молби да за лист "Загтана" издиоји . из свћања на спортску каријеру остварену у "Застави"
Радо се сећам времена проведеног у "Застави*. Било је то седа-мдесетих година, када је **3астава** на иницијативу тадашњег директора Првослава Раковића, директора комерцијале Драгна Дракулића, Томе Са-вића и Вулета Вуловића, оформила **дрим тим'' за спортска такмичења, У тим су ушли најафирмисанији рели спортисти - Бранимир Перић Џо, Вата Нађ и још неки- каже Јовица Паликовић,
У то време радило се ца много ентузијазма
- Наша мала екипа радила је на афирмацији "заставе 101" који је био
одличан ауто. Многи су нас гледали са неверицом како се спремамо за
такмичење. Али наш ауто издржао је боље него нека друга возила – прича прославлјени ас.
Сећајући се тог времена, Паликовић иаводи да је неколико минута во-зио брже од возача "поршеа 911" у трци "Тур д'Еуроп" на релацији Истамбул - Краков, такмичења у дужини од 15 ХИЉАДА километара нон-стоп вожње. Део итинерсра је био по беспућима, где се: ''Застава'' показала издржљивијим и бржим аутомобилом.
- Стварали смо, од самог почетка, аутомобиле ручким радом. Морам
да истакнем пожртвованст тадашњег директора у ООУР "Каросерија"
Звонка Вучинића и његовог помоћника ''Голубара'', који су изван радног
времена, ноћима, стварали аутомобиле, како бисмо их испробали и
правили бољима. Такође, морам да истакием и "мог" Мишу Босанца, јер
без његовог финалног уштимавања трапова не би било ни успеха каже
легенда спортског аутомобилизма.
Ипаче, Јовица Паликовић је са својом екипом, возећи "заставин" ауто, 1973. и 74. године освајао сва три прва места на чувеном француском купу ''Тур д'Еуроп''.
Лист ''Застава''-јубиларно издање за 50 година фабрике
Evo linkova sa kojih mozete skidati prospekte o vozilu "ZASTAVA 101" iz slavnog perioda-i jos po nesto korisno:
Sto se tice poslednjeg linka-postoje brosure koje su izdate 1969, to su takodje brosure naseg ponosa-LJUBITELJI Z101 OBAVEZNO SKIDAJTE!!!
Naravno internacionalno ime naseg 101 je 1100.
http://www.zastava.cz/prospekty/
http://www.zastava.cz
http://www.zastava1100.prv.pl/
http://www.klubzastava.org/
http://cgi.ebay.it/1973-Fiat-Zastava-11 ... dZViewItem
http://search.stores.ebay.pl/Walter-Mil ... 35QQsofpZ0
![]()
Ovo je jedan od nasih ponosa koji je ucestvovao na Tour D'Europe 1973
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()

Nasr 128 GLS 1300 : based on the Fiat 128
Nasr Florida 1400 : based on the Zastava Florida
Zar se proizvodila sa dvoje vrata?Dvoje vrata.
Prvoslav Raković je praktično stvorio "Zastavu", a danas ga niko od političara ni ne pominje
Sećanje u Srba ne traje dugo. U danima slavlja važan je samo „aktuelni trenutak”. Tada se medaljama i lentama kite lideri u naponu snage, predstavnici naroda na vrhuncu političke moći. Zaboravljaju se preteče i rodonačelnici. Oni, obično, ostanu u zapećku svesti bulumente omamljene prijatnim šumom šampanjca, bez šanse da ih se neko seti, da im bar ime bude spomenuto.
Fiat je ponovo na brdovitom Balkanu, u Kragujevcu, gradu u kojem su pre više od pola veka postavljeni temelji srpske industrije automobila. Njih je gradio samo jedan čovek, prvi i jedini pravi direktor „Zastave” Prvoslav Raković. „Lud čovek; luda zamisao”, govorili su mnogi, dok je on, daleko od očiju „velikog brata” smeštenog u tajnim odajama KPJ, zidao „čudo od fabrike” na ledini zvanoj Abisinija.
Brozu je slao izveštaje o gradnji skromne fabrike sa kapacitetom od nekoliko hiljada vozila, a usred kragujevačke varošice nicali su pogoni za proizvodnju oko 30.000 automobila godišnje. Davne 1954. potpisan je ugovor sa „Fijatom” o kupovini licence, a godinu dana kasnije u „Zastavi” se rodio Fiat 750, iz milošte nazvan „fića”, najpopularniji auto na prostoru bivše Jugoslavije.
Raković je „udario lopticu” koja se kotrljala gotovo punih šezdeset godina, sve do 29. septembra 2008, kada je država Srbija potpisala novi ugovor sa „Fijatom”. Međutim, tog dana, na svečanoj konferenciji za štampu, u svečanom salonu grada niko se nije setio tvorca prve srpske fabrike automobila. Govornici su pokupili počasti; graditelj je zaboravljen.
Za Rakovićev poduhvat nisu znali ni čelnici tadašnje Komunističke partije. U Torino je 1959. godine otišao sam; sa čelnicima „Fijata” i italijanske vlade pregovarao je punih 47 dana, a u Kragujevac se vratio sa kreditom od 30 miliona dolara, za pet miliona dolara većim nego što je država tražila od zapadnih zemalja. Broz i KPJ za to su saznali kada je sve bilo gotovo. Rakovića više niko nije mogao da sputa, a u „Zastavi” su ubrzo napravljeni planovi za „stojadin” i druge modele.
„Bio sam strog ali pravičan. A znate li zašto? Zato što sam, baš kao i moji saradnici, radio poslove u koje sam istinski verovao. I što sam bio ubeđen da se samo radom, redom i disciplinom može postići planirani rezultat. Može uspeti samo onaj ko veruje. Malo ko od nas je u to vreme video automobil, a došlo je vreme da ga proizvodimo. šta bi bilo da sam ja, kao generalni direktor, počeo da sumnjam u pozitivan ishod. Ne, ja sam verovao. Gledao sam napred. Prednjačio sam u radu i odricanjima”, rekao je Raković u intervjuu za „Zastavin” info-servis.
Iako je poduhvat izgradnje fabrike automobila „u zemlji seljaka” bio jedan od mnogih komunističkih projekata tog doba, sa namerom da se zemlja industrijalizuje „po ključu”, Rakovićeva vizija razvoja bila je daleko ispred vremena. U njegovo vreme, srpska automobilska industrija bila je ispred japanske, u nivou sa razvojnim projektima najvećih evropskih proizvođača automobila.
„I onda smo znali, prateći kretanja u svetskoj auto-industriji, da ne možemo u dalji razvoj sami, odnosno da će malim i srednjim preduzećima biti teško da se održe na svetskoj pijaci, bez oslanjanja na neku od uglednih auto-kompanija, ali isto tako i bez osvežavanja proizvodnje novim modelima automobila. Zato smo delovali u tri pravca: proširenje kapaciteta, uvođenje novog modela i povezivanje sa inostranim partnerom. Taj inostrani partner bio je naravno Fiat, naveo je Raković u pomenutom intervjuu.
Ovih dana, međutim, za Rakovića se nije našlo mesta u izjavama slavljenika. Svi su bili zaslužni i počastvovani, samo ne onaj ko je postavio temelje i prvi doveo Fiat u Kragujevac. On je, tako, po drugi put zaboravljen, pošto je početkom sedamdesetih godina napustio grad bez velike pompe. Bio je skromni vizionar, bez potrebe da veliča svoj trud, za razliku od onih koji su ga oterali u anonimnost.
Preminuo je trećeg jula 2003. godine, a da je malo koji medij objavio vest o smrti najvećeg srpskog menadžera.
Izvor: www.politika.rs
[/quote]Što se tiče tog poznatog zvuka Zastave 101 i 128.
Potiče naravno od konstrukcije samog auspuha. Medjutim, zanimljivo je to da Kečevi pre početka osamdesetih nisu imali takav zvuk. Razlog za to je bila drugačija konstrukcija prednjeg lonca, jer je isti imao daleko bolju izolaciju zvuka.
Od tada, radi uštede Zastava uvodi jeftiniju varijantu izduvnog sistema i od tada se svi Kečevi i Osmice čuju tako poznato.