...a putovao sam negde daleko...
u neke krajeve koje
čak ni na ovom koncertu
više ne smem nazvati svojim...
kroz neke kotare...
i samo odjednom...
primetio sam kako tornjevi crkava...
kako senke brda...
kako putokazi promiču u suprotnom pravcu...
znao sam da se vraćam...
nisam znao kako ali...
znao sam zašto...
i tek u Žablju, tu nadomak Zrenjanina
zaustavio me jedan besni milicajac kod crkve...
"Gde ćeš ti sad?", pitao me...
"Idem da zaprosim jednu devojku", rekao sam...
"Sad, u pola 4, ujutru?"
"Sad ili nikad!", rekao sam ja...
"Dobro...", reče milicajac...
"Dobro...", reče i devojka svom srećom, nešto kasnije...
i to je ta pesma...
...ništa naročito...