1986. – Nestanak grupe B
1986. godina predstavlja još jednu značajnu godinu u reli istoriji. Na kraju sezone, grupa B se definitivno gasi nakon tragičnih događaja te sezone. Naredne sezone su “štafetu” preuzeli automobili grupe A koji su, po definiciji, bili dosta slabiji i lošije se ponašali, međutim bili su daleko sigurniji. Zašto je doneta ovako drastična odluka? Odgovor se nalazi u nastavku teksta, tj. u događajima koji su se odigrali te sezone.
Nakon smrti Attilio Bettege tokom relija Korzika 1985. čelnici FISA su počeli sa većim zanimanjem da prate događaje u reli sportu (ne treba zaboraviti da je tih godina FISA bila preokupirana Formulom 1, a da je reli smatran sportom dosta niže kategorije iako su troškovi tehnološkog razvoja rali automobila grupe B su dosegli troškove Formula 1 timova, kao i perfomanse F1 bolida).
Audi ove sezone predstavlja Audi Quattro Sport S1, najnoviju evoluciju koja je imala najsnažniji reli motor ikada – 600KS! Početak sezone je počeo dobro za Lancia Martini Racing tim, Henri Toivonen osvaja reli i pored fantastično teških uslova koji su obeležili Monte Carlo reli te godine. Pežo je morao da se zadovolji drugom pozicijom, međutim nakon kvara na motoru Lancie Makku Alena i izletanjem Biasiona (koji je konstantno do tog trenutka bio među vodećim posadama), Pežoova druga pozicija je bila sasvim zadovoljavajuća. Hannu Mikkola je branio boje Audija osvajanjem treće pozicije.
Pežoov vozač Juha Kankkunen osvaja reli Švedska, nakon odustajanja timskog kolege Salonena kome je otkazala pumpa za ulje i kvara na motoru Finca i najvećeg konkurenta , Henri Toivonena. Markku Alen je imao problema sa svojom Lanciom na kojoj je kompresor nije radio, ali je uspeo da završi reli na drugom mestu. Reli Portugal je bio treći reli sezone na kome je, tokom prve etape – “Lagoa Azul”, lokalni vozač Joaquim Santos koji je vozio Forda RS200 izleteo sa puta i tom prilikom usmrtio 11 i povredio preko 30 posmatrača. Nakon tog udesa, svi fabrički timovi se povlače sa tog relija.
Nakon ovog tragičnog relija, “cirkus” ponovo startuje. Toyota opet pobeđuje na Safari reliju ispred Lancie na trećem i Pežoa na petom mestu. Lancia je na ovom reliju nastupila sa starim, 037, modelom.
Reli Korzika je prelomna tačka za reli takmičenje u tom periodu. Automobili sa preko 500KS su očigledno previše teški da ih vozači obuzdaju na tesnim i krivudavim etapama. Konačan udarac za grupu B dolazi 4. maja 1986. kada vodeći Lancia fabrički vozač Henri Toivonen koji je dominirao te sezone strada u udesu.
Njegova Lancia Delta S4 na jednom veoma uskom brzincu relija u Argentini izleće, udara u stenje i drveće klizajući niz padinu. Toivonen i njegov suvozač Sergio Cresto su poginuli usled eksplozije koja je nastupila nakon udesa. Sam udes nije niko video, a jedino što je preostalo od Delte S4 je cevasta kontrukcija koja je jedina izdržala neverovatnu toplotu koja je oslobođena usled eksplozije rezervoara sa gorivom automobila. Istog momenta sa relija i nastavka takmičenja se povlače Audi i Ford fabrički timovi, dok su preostali fabrički timovi sačekali kraj sezone nakon čega su grupe B i grupa S, planirane za sezonu 1987, ugašene.
Lancia udes
U svakom slučaju, 1986. godina se završila lose. Dosta smrtonosnih udesa, veliki broj povređenih gledalaca, manipulisanje pravilima, diskvalifikacije – sve ono što ne krasi reli sport. Iz tog razloga naredne godine na relijima se pojavljuje Lancia Delta 4WD grupe A koja je u narednih nekoliko sezona prosto terorisala konkurenciju.
Reli nakon grupe B
Grupa “B” je omogućavala fabričkim timovima da pokažu svoje inženjerske i inovativne mogućnosti. Veoma brzo, automobili grupe B su evoluriali u prava čudovišta sa 500 i više KS, pogonom na sva četiri točka, šasijama od Kevlara koja su su zahtevala pored fantastičnih, prosto nadljudskih, sposobnosti za vožnju i ogromnu količinu hrabrosti od svakoga ko je sedeo za volanom tih automobila. Ovi elementi kao i praktično neograničena sredstva kojima su tadašnji fabrički timovi raspolagali su omogučili da automobili grupe B veoma brzo napreduju i postižu fantastične performanse.
Henri Toivonen je u Lancia Delta S4, koja je na šljaci ubrzavala od 0 – 100kmh za 2,3 sekunde!!!, na stazi Estoril odvezao nekoliko promotivnih krugova u reli međusezoni. U to vreme se na toj stazi vozila tadašnja Formula 1, a vreme koje je postavio Toivonen bi ga kvalifikovalo kao šestog na startu za Veliku Nagradu Portugala 1986. godine. Zastrašujuće performanse je potvrdio i Nigel Mansell koji je posle test vožnje Peugeot 205 T16 izjavio da reli automobil ima bolje ubrzanje od njegovog F1 bolida.
Takvi uslovi su od reli vozača tog vremena pravili legende o kojima se i danas priča sa velikim uvažavanjem.
Svi koji su imali priliku da vide reli automobile grupe B tvrde da reli automobili klase A i WRC su veoma daleko po pitanju brzine i pored svih modernih tehnologija koje se u njima koriste. Kako porediti performanse reli automobila grupe A, grupe B i WRC? Reli automobili grupe B se još uvek mogu povremeno naći na brdskim trkama ili na tradicionalnom mestu za odmeravanje snage raznih “čudovišta” – Pikes Peak brdskom usponu. Vremena sa tih trka govore najbolje koliko su reli automobili grupe B brzi.
Probleme sa grupom B možemo pripisati samo FISA-i. To telo nije bilo spremno da prihvati veoma brz tehnološki napredak automobila grupe B, a uz njihovu veliku posvećenost Formuli 1 u to doba, lako je bilo moguće da su im ekstremna povećanja snage i performanse reli automobila jednostavno promakli. Onog trenutka kada su smrtonosni udesi postali učestali, FISA je jednostavno ugasila tu klasu zato što zadnje evolucije reli automobila grupe B nisu bila više namenjena reli podlogama već asfaltnoj trkačkoj stazi.
Kako si pričali vozači iz tog doba, ti reli automobili su bili toliko brzi da profesionalni vozači nisu imali dovoljno vremena da fokusiraju pogledom narednu krivinu – život grupe B je bio kratak i veoma zanimljiv, nema sumnje.
Bili su to automobili isuvise brzi da bi se vozili!
Audi S1 0-100 kmh / 0-60 mph: 2.3 sec.
Ford RS200 0-100km/h : 2.8sec