Vrata

hakim bej

Elita
Poruka
16.476
Zivot je skup raskrsnica i izbora.

1. Ima ljudi koji kroz zivot prolaze hodajuci samo kroz otvorena vrata, ili odskrinuta.
Ako bas nema otvorenih, biraju vrata od najmekseg materijala.
Za njih nista nije tesko zato sto se nicega teskog ne prihvataju.
Koriste liniju manjeg otpora.
Vole da misle da su bogovi, bas za njih, sva ta vrata oslabili ili otvorili.

2. Ima i onih koji biraju samo najtvrdja, zakljucana metalna vrata, i svaki uspesan prolazak kroz njih smatraju zivotnim uspehom.
Veruju da moraju da pate i plate svaki napredak. Njima veci neprijatelj od njih ne treba.
I oni vole da veruju da su im bogovi zakljucali vrata da bi njih ojacali.

I jedni i drugi znaju da ih iza nekih vrata ceka kraj, pa ipak snazno guraju napred.

3. Postoje i oni treci, koji iz inata i protesta ne prolaze kroz vrata nego pored, kroz zid. Glavom, najcesce. Njihov cilj nije razbiti zid, nego glavu, i to herojski, slavno.
Najcesce su to zrtve propagande, naivni sledbenici herojskih prica, biracko telo.

4. Postoje oni koje ne zanima prolaz kroz vrata, sve dok potpuno ne osvetle i istraze prostoriju u kojoj su. Ne prelaze mnogo ali se stalno nadaju pronalazenju blaga.

Kakva vrata vi trazite?
Opisite ih.
 
Kroz gvozdena, koja se otključavaju lepom rečju. :mrgreen:
(Šala. Ponekad su poslovice samo delimično tačne, ili, jednostavno, nisu vanvremenske.)

Štatijaznam, ne biram vrata, otvaram ona koja mi se ispreče na putu.
I, naravno, kad i ako ih otvorim, kratak je svetlosni tunel do sledećih - možda i kraći nego što je vreme, potrebno da se vrata otvore.

recursion-255x300.jpg
 
Zivot je skup raskrsnica i izbora.

1. Ima ljudi koji kroz zivot prolaze hodajuci samo kroz otvorena vrata, ili odskrinuta.
Ako bas nema otvorenih, biraju vrata od najmekseg materijala.
Za njih nista nije tesko zato sto se nicega teskog ne prihvataju.
Koriste liniju manjeg otpora.
Vole da misle da su bogovi, bas za njih, sva ta vrata oslabili ili otvorili.

2. Ima i onih koji biraju samo najtvrdja, zakljucana metalna vrata, i svaki uspesan prolazak kroz njih smatraju zivotnim uspehom.
Veruju da moraju da pate i plate svaki napredak. Njima veci neprijatelj od njih ne treba.
I oni vole da veruju da su im bogovi zakljucali vrata da bi njih ojacali.

I jedni i drugi znaju da ih iza nekih vrata ceka kraj, pa ipak snazno guraju napred.

3. Postoje i oni treci, koji iz inata i protesta ne prolaze kroz vrata nego pored, kroz zid. Glavom, najcesce. Njihov cilj nije razbiti zid, nego glavu, i to herojski, slavno.
Najcesce su to zrtve propagande, naivni sledbenici herojskih prica, biracko telo.

4. Postoje oni koje ne zanima prolaz kroz vrata, sve dok potpuno ne osvetle i istraze prostoriju u kojoj su. Ne prelaze mnogo ali se stalno nadaju pronalazenju blaga.

Kakva vrata vi trazite?
Opisite ih.

Izgubim dragoceno vreme, energiju, emocije...pokusavajuci da otvorim vrata koja se tesko otvaraju...i kad ih konacno otvorim skontam da bas i ne zelim da prodjem kroz njih, da je lepse proci kroz sirom otvorena vrata, ali....to ne znaci da necu i sledeci put otvrati to sto se otvoriti ne moze...
Ovo se ne odnosi samo na ljubav, nego na bukvalno svakog izazova u zivotu.

Njima veci neprijatelj od njih ne treba. - ovo potpisujem
 
Zivot je skup raskrsnica i izbora.

1. Ima ljudi koji kroz zivot prolaze hodajuci samo kroz otvorena vrata, ili odskrinuta.
Ako bas nema otvorenih, biraju vrata od najmekseg materijala.
Za njih nista nije tesko zato sto se nicega teskog ne prihvataju.
Koriste liniju manjeg otpora.
Vole da misle da su bogovi, bas za njih, sva ta vrata oslabili ili otvorili.

2. Ima i onih koji biraju samo najtvrdja, zakljucana metalna vrata, i svaki uspesan prolazak kroz njih smatraju zivotnim uspehom.
Veruju da moraju da pate i plate svaki napredak. Njima veci neprijatelj od njih ne treba.
I oni vole da veruju da su im bogovi zakljucali vrata da bi njih ojacali.

I jedni i drugi znaju da ih iza nekih vrata ceka kraj, pa ipak snazno guraju napred.

3. Postoje i oni treci, koji iz inata i protesta ne prolaze kroz vrata nego pored, kroz zid. Glavom, najcesce. Njihov cilj nije razbiti zid, nego glavu, i to herojski, slavno.
Najcesce su to zrtve propagande, naivni sledbenici herojskih prica, biracko telo.

4. Postoje oni koje ne zanima prolaz kroz vrata, sve dok potpuno ne osvetle i istraze prostoriju u kojoj su. Ne prelaze mnogo ali se stalno nadaju pronalazenju blaga.

Kakva vrata vi trazite?
Opisite ih.

ja sam od ovih pod brojem 4.doduše ne tražim nikakvo blago. ništa ne tražim. malo sam pogubljena kad razmislim :think:
 
Ne biraju se 'vrata' prema težini, odn. ne bira se životni put prema težini puta već prema cilju koji želimo da postignemo, prema prioritetima kojima dajemo prednost u ostvarivanju, našoj cjelokupnoj 'viziji' našeg života, vrijednostima koje težimo da ostvarimo a smatramo da ćemo se s njima najbolje (iz)boriti u životu ... a težina puta je sekundarni proizvod..
Ne smatram da je razlog zbog kojeg biramo neki put na prvom mjestu određen težinom puta iako sam imala jednu prijateljicu kojoj je porodica izabrala lakši fakultet jer je smatrala kako mi je njen otac rekao - Mislim da bi 'taj i taj' fakultet bio previše za nju ....
ego i superego određuju vrijednosti ..id signalizira teškoću ili lakoću preko emocija ...
od kvaliteta vrijednosti ovisi oblikovanje djelovanja ..
 
Ne biraju se 'vrata' prema težini, odn. ne bira se životni put prema težini puta već prema cilju koji želimo da postignemo, prema prioritetima kojima dajemo prednost u ostvarivanju, našoj cjelokupnoj 'viziji' našeg života, vrijednostima koje težimo da ostvarimo a smatramo da ćemo se s njima najbolje (iz)boriti u životu ... a težina puta je sekundarni proizvod..
Ne smatram da je razlog zbog kojeg biramo neki put na prvom mjestu određen težinom puta iako sam imala jednu prijateljicu kojoj je porodica izabrala lakši fakultet jer je smatrala kako mi je njen otac rekao - Mislim da bi 'taj i taj' fakultet bio previše za nju ....
ego i superego određuju vrijednosti ..id signalizira teškoću ili lakoću preko emocija ...
od kvaliteta vrijednosti ovisi oblikovanje djelovanja ..

да постоје врата зна онај ко не прође.
бирамо пут у који нас укалупе...зато без дисциплине ништа...јер опуштеност, услов за срећу, је нешто друго...
 
I raskrsnica i izbora bezbroj, sa potpunom nepoznanicom koja/koji vodi onome sto je bas nama namenjeno. A da li nas u tom usmerenju ganjanju znakovi pored puta, cilj koji je obelezen samo izricitom putanjom, slucajnosti? Imam veliko znak pitanja nakon - da li je uvek dobro imati izbor. Takodje se postavlja pitanje - da li mi biramo vrata ili vrata biraju nas? Cesto smo zaglavljeni u prostoru gde se vrata koliko god cvrsta ili cak odskrinuta na prvi pogled ne uocavaju, te se u zid udara, udara, udara cak i kada postoji strahovita zelja da se izlaz napipa, nekako nadje. Nije samo stvar tvrdoglavosti uma, vec nekada tvrdoglavosti vida. Nije samo stvar snage vrata nego snage volje da se kroz njih prodje.

Licno...vise me zanima soba u kojoj sam iako me je ponekad strah da ispitam sve njene coskove, skrivena mesta, visinu plafona. Ona ponekad tako gushi i pored prozora koji dopustaju svetlost, dajuci mogucnost da se sirom otvore, da se sagleda sta je to napolju, udahne nesto van (ne)milosti poznatog vazduha. Vidim vrata koja su od jakog materijala, stabilna, cvrsta, cvornovata, sa rukohvatom izlizanim od upotrebe i ogromnim kljucem koji stoji sa unutrasnje strane sobe. Iza vrata je odgovor ili bar vecina.
 
Unutrašnja.

Mada me samo jedna čekaju na kraju, pa onda svako foliranje gubi smisao.

Čovek svakog vraga drukčije shvati kad mu postane jasno da je smrtan.

Nažalost, to nije baš svakom ni dato. Ili: na sreću? :mrgreen:
 
Smislim put i otvaram vrata koja mi se isprece, ako bas ne ide obidjem ili preskocim. Volim kada ih prodjem na klik ili na lepu rec, ako bas ne ide onda od lakse prema tezem. Najmanje volim da ih razvaljujem,to radim sa najmanje stete, jer da ih ne bih zatvorio zadnjicom moram da ih popravim za slucaj da kroz njih treba da se vratim.
 

Back
Top