znate ono kad se za nekog kaže ili neko sam kaže - voli život
onako nevino, poletno, pun optimizma ili prosto strasno, hedonistički
kako to shvatate?
volite li stavrno život ili ga relativizujete i obesmišljavate?
otud toliko cinika, depresivaca, utopista, nihilista isl?
Mislim da ljudi koji vole zivot i puni su onog optimizma kao na reklamama zive u nekom svom sarenom svetu zatvoreni, gde je glavna briga, gde cemo za more i problematika slicnog kalibra. Moze se reci da su oni hedonisti, zive u svom sarenom svetu, uzivaju i lepo im je.
Generalizujem malo, jer i ti ljudi imaju probleme, ali cisto sumnjam da se ti problemi ticu smisla zivota, pronalazenja smisla u istom i sl.
Jednostavno, oni su ona sredina koja vise mirise nego smrdi, sve im je lepo, ok, cool, raduju se novom danu i zive u radostni u svom neznanju.
Zivot vidim kao pojavu, i sto se vise trudim da nadjem neki visi smisao vise razmisljam i vise tonem, tako da sada uzivam, zivot je ok, imam sve sto mi treba (iako nije sve savrseno i kako zelim), i zadovoljan sam (u globalu), ali ipak vise smrdim nego sto mirisem, i nemam vremena za trazenje smisla, i filozofiranje, i u neku ruku mirnija mi je glava kada manje mislim. Nekada mislim da sam "zaglupeo" zbog toga, ali dokle god se osecam dobro, nema potrebe da trazim neki veci smisao, sve je dobro, kotrlja se, zivot je podnosljiv, u realu okrutan, ali trenutno se ne obazirem na to da ispravljam krive Drine, da se borim sa vetrenjacama i da kukam sto su stvari onakve ili ovakve, od kukanja nema vajde, vec pustam da svet i zivot ide svojim tokom a ja gledam da budem zadovoljan sobom.
Otkud toliko cinika i ostalih? Previse razmisljanja, premalo zivljenja, prevelika glad i preveliki zahtevi. Takvi ljudi su po mom misljenju nezadovoljni svetom, a prvenstveno i sobom (mozda jer ne vide svoje mesto u takvom svetu), zato se treba donekle prilagoditi sebe, svoje stavove i ocekivanja, nekada pustiti stvari da idu svojim tokom, manje analizirati i samo uzivati u trenutku i biti srecan tako sa onim sto imamo na raspolaganju.