Vodenice

les-reka-dom-melnica.jpg
 
Punom parom radi Sretenovića vodenica koja je od Turaka još davne 1818. godine otkupljena – to je uradio sveštenik Sreten. Po njemu su i nastali Sretenovići. Ponosio bi se da zna, da danas njegov potomak Tomislav koji se nakon odgovorne državne službe i odlaska u penziju, vratio korenima i uzgaja kukuruz, raž, ovas i speltu.

Sretenovića vodenica.

vodenica-otkupljena.jpg
 

Tri moćna kamena pokrenula Rasina​


„Stankovicka vodenica“ - Sputnik Srbija, 1920, 07.05.2021


Vodenica je propadala pune tri decenije dok Marko Stanković (30), diplomirani inženjer elektrotehnike nije predložio,
a deda Đorđe prihvatio da je obnove.
Vodenica koja je u njihovom vlasništvu čitav vek, više neće propadati,
a Rasina ume da pruži onome ko je radan, a takva je ova porodica.
„Stankovicka vodenica“ nalazi se na izlazu sela Tršanovci ka Brusu,
na magistralnom putu Kruševac – Brus.

„Stankovicka vodenica“ na Rasini - Sputnik Srbija, 1920, 13.07.2021


„Moja prva pamćenja su vezana za vodenicu. Tu sam se prvi put okupao na Rasini, tu sam spavao noću, preko dana hvatao ribe, pekao ih na žaru, družio sa mojim seljanima, kojih je u vodenici bilo i noću i danju. “Stankovicka vodenica” je u srećno vreme mlela neprekidno 24 sata. Veruje se da je vodenica izgrađena još za vreme Turaka i da ju je porodica Đorđević od njih i otkupila. Đorđevići su se doselili iz sela Štave kod Lukovske banje po dolasku u Tršanovce su njihovi potomci promenili prezime i tako su nastale tri porodice, starosedeoci Jovanovići, Uroševići i Stankovići“, priča Đorđe Stanković (71), penzioner koji se posle radnog veka u Fabrici uređaja i delova “Prva petoletka” i državnoj upravi Brusa, vratio u svoje rodno selo da ostvari želje koje su ga vukle od korena. Obnovio je vinograd i počeo da ponovo obrađuje imanje, stalno sa željom da obnovi i svoju vodenicu.

Njegovi preci su delove vlasništva vodenice otkupili od druge dve familije i tako je danas i već sto godina ta vodenica poznata kao „Stankovicka vodenica”. Pored nje na Rasini u susednom selu Lepenac melje još samo jedna.
Temelj vodenice je bio sagrađen od lokalnog kamena, pod je od drvenih oblica, a zidovi od cepane daske.
U vodenici su dolazili da melju stanovnici Tašanovaca, okolnih sela, a bilo je dosta i iz Župe.
Generacije su rasle i othranjene su na hlebu od njenog brašna.
Cele tri decenije kamenovi su spavali, a vodenica je polako propadala. .....

"Ja sam tugovao, maštao o danu kada će vodenički točak da razbije muk, da probudi zaspale grede, da oživi kamen koji će kao neki mrgudni starac nevoljno probuđen da se nadjačava sa snažnom i hladnom Rasinom, ko će jače, ko će brže. Ali kako su godine prolazile, tako su se moje nade gasile. Sve dok Marko Stanković, moj unuk i sin mog bratanca Ilije, diplomirani inženjer elektrotehnike, nije došao sa idejom i voljom, a bogami i novcem da ostvari veliku želju svih nas Stankovića. Vodenica je oživela, jaz obnovljen, a vada, korito jaza pročišćeno. Vodenica je sada u vlasništvu mojih bratanaca Ilije, Mikana i mene“.
- Đorđe Stanković

Moćna Rasina daje snagu „Stankovickoj vodenici” u Tršanovcima kod Brusa - Sputnik Srbija, 1920, 13.07.2021
 

Back
Top