oni upotrebljavaju "vlasi" kao pogrdan naziv za srbe
nisi u pravu.
Već sam rekao da se u Dalmaciji termin "Vlah" koristi za svakog tko živi izvan većih gradova (Zadra, Šibenika, Trogira, Splita, Omiša...) a pogotovo za ljude iz Zagore, to znaći bez razlike za Srbe i Hrvate! Npr. svi Imoćani (odreda Hrvati) su u Splitu i cijeloj Hrvatskoj - "vlaji".
Ja upravo na temelju toga i govorim da nije moguće napraviti jednačenje Vlah = Srbin!
Pa obojica ste u pravu, zavisno od konteksta.

Czaplovics, rumunjski pop
Saguna(
Hrvati su nazivali doseljene Srbe Vlasima da im
narugaju) i jos poneki vrlo jasno pisu u svojim djelima da se termin koristio posrprdno u Krajini.
Ovdje se koristi socijalno-antropoloski a ne etnicki termin. Klasicna reakcija ugrozenosti kad ti neko drugi nagazi teritorij, pa iz predrasuda ili straha se etiketiraju ljudi.
Najzalosnije je sto ti nesretni etnicki Vlasi ni krivi ni duzni najebase.
Sto ce tice Dalmacije, pljacke, ubistva, svakakve stvari(Bosko Desnica je 20 godina proucavao i vadio izvjestaje iz mletackih arhiva,
Istorija kotarskih uskoka) su desavale, a druge strane pojavljuje se izrazito predvidljiva ako ne, primordijalna i opravdana ali i, dijelom i zavisno od situacije, skorojevicka reakcija.
Vladan Desnica je davno napisao odlican roman "Zimsko ljetovanje" gdje majstorski analizira visevjekovnu netrpeljivost i nepovjerljivost izmedju dalmatinskog stanovnistva: jednog dijela koje zive na moru i drugog - seljaka u unutrasnjosti.
Medjutim, razlozi za netrpeljivost nisu samo na jugu bili socijalne, pa i naravno konfesionalne tj. religiozne(pismo
Gaspara Vinjalica iz 1746. godine, rad
Stjepana Gunjace) prirode.
U okolici Koprivnice doseljene Srbe su zvali "vlasima" i sudeci po stenogramskim biljeskama iz gradskih arhiva, bilo je dosta svadje oko zemlje, upotrebljavale su se socne psovke(
ti vlasku mater
, te ovo, te ono..)
Pocetke dalmatinskih "vlaja" treba traziti u prohujalim vremenima kad se islo iz Zagore, pa i Hercegovine/Bosne u shopping u mondenski Split, Sibenik i Zadar(Grga Novak se opsirno bavio ovom tematikom), kao i danas kad se pucanstvo iz sela skotrlja subotom u grad, ostavi kao suvenir balegu ili brabonjak, ali i docnije iz vremena doseljavanja Srba ali i Bunjevaca tj. Hrvata u Dalmaciju iz Hercegovine, Rame, te dodatnih proucavanja turskih deftera(npr. opsirni popis Kliskog sandzaka 1550., itd.) moze se steci detaljniji uvid u situaciju. Turska pravna terminologija najbolje objasnjava termin vlah(eflak) u ekonomskom smislu.
Interesantno je da se Cici iz Obrovca sele u Zumberak 1538. zajedno sa
cetinskim Srbima i oba naroda dobijaju
posebne privilegije(A. Ivic,
Spomenik, 1923.). Jasno je da je Vuk Popovic bio uhoda za
barona Thurna i da je imao rodbinske veze po cijelom Triplex Confiniumu, pa i Bosanskoj krajini.
Pojam "Morlak" Mlecani koriste za sve stanovnistvo dalmatinske(a i sire) unutrasnjosti bez obzira na etnicki identitet, dok za Whelera(nesumnjivo, prvi je popularisao Morlake u evropskoj literaturi mnogo prije Fortisa) je egzoticna zivotinja koja obitava i u dalmatinskim brdima, i ogorceni je neprijatelj Turaka. Naravno, postoje i Morlaci, turski podanici. Opet, vise antropoloski, kulturni fenomen nego etnicki, iako ih on(Wheler, Journey into Greece, 1682.) odvaja od Hrvata koji zive duz obale, sto ne znaci da tih istih Hrvata nema medju Morlacima.
Mletacki providuri cesto pisu o brdjanima da su nedisciplinirani, surovi, prkosni, i da je nepozeljno ljude takve vrste
zadrzati dugo u gradu, posebice jednom prilikom kad su ih prebacivali u Italiju za vrijeme Jankovica.

Dok, s druge strane Foscarini pise u svom izvjestaju Senatu 1572. g. da stanovnistvo koje zivi duz tursko-dalmatinske granice je
srpske vjere, a isto tako spominje
srpskog vojvodu oko Glamoca(
Mletacka uputstva i izvjestaji, JAZU, 1964.). Dokument se cuva u Archivio di
Stato(Frari) u Veneciji. Ovo ne znaci da su svi Morlaci bili Srbi, ako uzmemo u obzir da je "Morlakija" zauzimala mnogo veci prostor od danasnje sjeverne Dalmacije, ali sjeverna Dalmacije je vecinom bila naseljena Srbima. Sve zavisi od konteksta, sto je najgore taj kontekst se moze lako zloupotrebiti.
Sva zbrka ne bi ni toliko nastala, sem naravno turskog osvajanja (radi kojeg ce se jos dugo placati ceh na Balkanu), da nisu hrvatske velmoze, donekle, a najvise i Habsburgovci dobrim dijelom kopirali turski ekonomski sistem(
Roksandic, 1991.) tj. uredjenje Granice. Poznato je, sto pisu Moacanin i Roksandic, da su postojala tzv.
vlaska prava,
vlaski posjedi,
privatni vlasi, i to nema veze s etnicitetom nego staleskim, pa i pravnim(ref: Fehima Spaho, Snjezana Buzov) zavrzlamama. Vlaski statut je logicka posljedica svega toga, medjutim Statut se ne odnosi u biti samo na Srbe nego na cjelokupno stanovnistvo izmedju Save i Drave. S druge strane Vlaski statut se ne moze analizirati a da se ne uzmu u obzir privilegije od 1402. godine, pa sve do, recimo, Deklaratorije Marije Terezije od 1779. godine. Stare privilegije ugarskih Srba(Cepeljsko ostrvo, Kovin) koje su postavljene na
ovom blogu ne pocinju od Lepolda i 1690. godine.
Kralja Matija se hvali u jednom pismu od 12. januara 1483.g. da je regrutirao
200, 000 Srba iz Srbije da se bore za Ugarsku(Henrik Marczali,
Regestak).
Sto se tice etnickih nijansi, Dominici Marii Nigrii(Geographiae comentariorum, 1557.) pise da ponegdje u dalmatinskim brdima zive ljudi koji govore iskvarenim latinskim jezikom.
Opet, Petar Skok navodi da u govoru(strukturalno) hrvatskih Srba nema ni traga romanskog jezika, iako ih Mlecanu u svojim izvjestajima nazivaju pravoslavnim Morlacima dok recimo nekadasnje svestenstvo
manastira Dragovic koje se odselilo krajem 16. vijeka(1585. se utemeljuje manastir Grabovac u Budimskoj eparhiji) iz Dalmacije u Ugarsku sto zbog Turaka ali i velike gladi, pise o
Srbima(Dj. Radojicic,
Antologija stare srpske knjizevnosti, 1960.). S druge strane, nema sumnje da je u velikoj Seobi Srba 1690. bilo dosta Arbanasa, isto kao sto se u Dalmaciju nisu doseljavali samo Srbi.
Opet, baron Jurisic decidno naziva doseljene Cice "Starim Rimljanima"(
Alt-Romer, Sidak, Historijska citanka za hrvatsku povijest, 1952.). Pismo u
originalu je objavio Emilij Laszowski 1916. godine.
Nadajuci se da cu pronaci pohotne detalje o trscanskim bordelim(nesto slicno Henriqueovoj izvrsnoj i bogato ilustriranoj"Historiji prostitucije") naletio sam na povjesnicara Irenea della Crocea gdje u svojoj istoriji Trsta(
Historia antica, e moderna, sacra e profana della città di Trieste, 1698.) navodi vrlo jasno da istarski Cici su koristili naziv Rumer(analogija, Jurisic i Alt-Romer), sluze se jezikom slicnim antickom latinskom, tzv.
rumerski jezik, i nudi isto tako mali
poredbeni rjecnik. Ovo nema veze sa Srbima.
Ovo je odlican primjer koji pokazuje kako se moze lako zloupotrebiti terminologija. Jos jedan primjer zloupotrebe sto se tice bedaste teze posrbljavanja u 19. st. jeste cinjenica da su ugarski Srbi i Cincari(ironicno da su im ti isti Srbi dali to ime) sklapali brakove, srce ne bira, i poznato je da u Hrvatskom povijesnom muzeju(nekadasnji
Odjel Srba u Hrvatskoj, pogledati rad Fedora Moacanina u prvim brojevima
Historijskog zbornika) postoje srpski crkveni dokumenti koji svjedoce da se to desavalo prije par stotina godina.
Rimokatolicka crkva cesto zloupotrebljava naziv "Vlah",
evo primjera kad zagrebacki biskup naziva Srbe Vlasima, dok oni izricito tvrde da su Srbi, sto nudi
Krcelic u svom djelu iz 1770. godine, a isto tako pise o doseljavanju
srpskih ili raskih prebjega izmedju Kupe i Une, i spominje srpskog vojvodu
Kovacevica u Varazdinskom generalatu. Oba primjera u 16. st.
U Dalmaciji jos u ranom 14. i 15. stoljecu tj. selima Bukovice i Ravnih Kotara, pored Hrvata zive kraljevski Vlasi, Bijeli Vlasi te dobijaju privilegije od anzuvinskih vladara i hrvatskih velikasa(Gusic,
Wer sind die Morlaken.., Balcanica, 1973.). Poznat je primjer sela Ocestova iz 1325. g.(Klaic,
Acta Keglevichiana 1322 - 1527., posebice prvih tridesetak stranica.) itd.
Ovo je samo kap u moru sto se tice vlaske problematike.
