Q. in perpetuum hibernum
Stara legenda
- Poruka
- 79.375
A sada da naučimo o Vlasima, što je lekcija br. 2.
Riječ "Vlah" je germanskog porijekla. Germani su Kelte, odnosno Gale, nazivali "Walch", odnosno "Welsch" (pa otude i Velšani). Navedena imena počinju da se koriste za cijele susjedne narode, originalan termin za poromanjene Kelte/Gale. Ovaj termin su na Balkan donijeli Goti sa sjeverno od Dunava, koji su koristili taj naziv za balkanske pastire. Kako se romansko stanovništvo povuklo od svih silnih migranata, a u prvom redu Slavena, ono što nije opstalo u velikim gradovima u priobalju se povuklo u planine, i prihvatilo nomadski stil života. Slaveni su preuzeli ovaj germanski termin i prvenstveno ga prisvojili za svoje poromanjene susjede, proto-Rumunje i stanovnike Italije. Ovo tek kasnije postaje isključivi termin za ova dva naroda, a od samih početaka Slaveni to koriste za Romane općenito.
Pak, samo dublje porijeklo ovog termina leži u jednom galskom plemenu koje je živjelo u slivovima rijeka Rone i Garone, "Volcae". Vlasi se prvi put opisuju na ovim prostorima 579. godine, ali istina, bez direktnog imenovanja jesu li to baš Vlasi u pitanju. Najstariji pomen baš Vlaha je od Bizanta, iz 976. godine. Najstariji sin bugarskog ustanika bojara Šišmana David, poginuo je u borbi protiv "vlaških lutalica" (po Kedrinu). Najstariji domaći slavenski pomen je iz Nestorove ruske kronike, s kraja XI. i početka XII. stoljeća.
Dalje, Iliri su, kao i ostali starosjedioci, izumrli, što se vidi iz pričanja Priska iz 472. godine: cijelo stanovništvo od Jadranskoga do Crnog mora je bilo romanizirano, s jedinim izuzetkom (novo-)helenističkih Grka, koji su, pak, primili u potpunosti romejsko ime isto koliko i sami Latini.
Proto-Rumunji vode porijeklo negdje sa juga, s prostora Makedonije. 272. godine, po Flavius-u Vopiscus-u, car Aurelijan je ispraznio Dakiju pod pritiskom Gota, i cijeli romanski elemenat sa naših prostora prebacio na desnu stranu obale Dunava i stvorio novu provinciju "Dacia nova", ili "Dacia ripensis". Koncem XII. stoljeća, veća narodna masa ovih "Vlaha" je prešla Dunav i formirala proto-rumunjski narod. Prvi pomen je iz 1164. godine, po kojem je sinovac cara Manojla Komnina pobjegao u Halič, ali izručen caru jer bi "uhvaćen od Vlaha".Vlaško ime je poslije mahom korišteno za žitelje Vlaške (lol) i Moldavije. 1419. godine imamo zapis vojvode Mirče, koji se naziva "gospodin Vlahom".
Cijelu ovu oblast Grci su zvali "Maurovlahija", pa od toga i Turci "Karavlaška" (pa su i potlačeni narodi to preuzeli, npr. u srpskoj narodnoj poeziji Vlaška je Karavlaška, a Moldavija je Karabogdanska [Bogdan, vladar moldavski]):
Dioba Jakšića:
"Dmitar uze zemlju Karavlašku,
Karavlašku i Karabogdansku."
1861. godine odabrano je rumunjsko ime i dolazi do ujedinjenja dvije rumunjske države, te od te godine do današnjeg dana "vlasima" se nazivaju isključivo stanovnici desno od obale Dunava.
Postoji još jedna grupa Vlaha, pored Rumunja, isto pravoslavna. Oni su isto nosili romansko ime, ali se od kraja XIX. stoljeća nazivaju "Aromunima". Mi Slaveni ih zovemo Cincarima ili Kucovlasima, što bukvalno znači "sakati Vlasi". Druga imena su im Aromani, Aramani, Armani, Armoni, Makedonski Vlasi itd...a Grci one koji žive na teritoriju Albanije zovu Arvanitovlasi. Ovi Cincari su konkretno živjeli sve do kraja XVIII. stoljeća (te tako i otpada mit o svecincarskom podrijetlu srpskoga naroda) u Tesaliji, zapadnoj Makedoniji i južnoj Albaniji (u oblasti Epira), kada su se zbog užasnog zuluma Ali-paše Tependije iz Janjine (koji je čak imao svoju zasebnu tursku državu u tim krajevima) svi razbježali po Srbiji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Ugarskoj i na dalje. Evo što piše Jovan Cvijić o njima:
"Cincari sebe nazivaju Aromunima a Srbi i Bugari ih zovu raznovrsnim imenima, kako u kojoj oblasti, zatim prema raznim osobinama njihovim i njihove stoke i po plemenima: Crnovunci, Ašani, Karaguni, Karakačani, Kucovlasi, Beli Vlasi, Arnautski Vlasi, Sarakačani, Faršerioti,..."
Treća grupa Vlaha je ona najmanja, u pitanju su Megleno-Vlasi, Meglenski Vlasi. Njih je opisao Gustav Weigand 1892. godine, oni žive u Grčkoj u oblasti Nanta.
I postoji jedna grupa Vlaha u Istri, Istro-romani, odnosno Čiči, ili Čiribiri. Žive u selima Grabniku, Letaju, Gradinama, Jesenoviku, Brdu, Novoj Vasi i Šušnjevici. Najstariji njihov spomen je iz 1463. godine, a većina dokumenata je iz XVI. stoljeća. Oni su u doba Ivana Frankopana došli sa otoka Krka, koje je cijelo vlaško bilo, mada su pak mnogi kako izgleda po porijeklu iz Bugarske (Franc Miklošič).
Od XV. stoljeća pa sve do sredine XIX: stoljeća na Krku su opstali Vlasi, te su i sačuvali svoj jezik. 1870. godine krčki vjernik Mate Bajčić je čitao molitve otče naš i zdravu Mariju na rumunjskom jeziku, i bilježi da su njegovi roditelji govorili "po vlaški". Uzmimo na umu ovo i ostale otoke i obalske gradove, da vidimo koliko su to mnogo Hrvati vlaškog podrijetla!
Mnogi Grcu su isto tako vlaškog porijekla. Velika većina balkanskih Vlaha je živjela upravo u Grčkoj i Makedoniji. Tesalija se zvala "Velika Vlaška", i glavni grad joj je bio, Larissa, prepun Vlaha. U vrijeme vlade Ivana I. Duke, u periodu između 1258. i 1296. godine ovi Vlasi su imali svoju jako srednjovjekovnu državu (!). U žitiju koje je napisao arhiepiskop Danilo, vidimo da Milutin u svojim udarima na bizantsku Tesaliju udara na "državu zemlje vlahiotske". U Epirskoj kronici Tesalija se zove "GrkaVlaška". Pored Velike Vlaške, postoji i Mala Vlaška (Mikro Vlahia) u grčkim zemljama, obuhvatala je Etoliju i Akarnaniju, a centar joj je bio u gradu Misalungi. I postoji još jedna, treća Vlaška, sa grčkih prostora, na planini Pindu i ime joj je "Gornja Vlaška" (Avo-Vlahija).
Riječ "Vlah" je germanskog porijekla. Germani su Kelte, odnosno Gale, nazivali "Walch", odnosno "Welsch" (pa otude i Velšani). Navedena imena počinju da se koriste za cijele susjedne narode, originalan termin za poromanjene Kelte/Gale. Ovaj termin su na Balkan donijeli Goti sa sjeverno od Dunava, koji su koristili taj naziv za balkanske pastire. Kako se romansko stanovništvo povuklo od svih silnih migranata, a u prvom redu Slavena, ono što nije opstalo u velikim gradovima u priobalju se povuklo u planine, i prihvatilo nomadski stil života. Slaveni su preuzeli ovaj germanski termin i prvenstveno ga prisvojili za svoje poromanjene susjede, proto-Rumunje i stanovnike Italije. Ovo tek kasnije postaje isključivi termin za ova dva naroda, a od samih početaka Slaveni to koriste za Romane općenito.
Pak, samo dublje porijeklo ovog termina leži u jednom galskom plemenu koje je živjelo u slivovima rijeka Rone i Garone, "Volcae". Vlasi se prvi put opisuju na ovim prostorima 579. godine, ali istina, bez direktnog imenovanja jesu li to baš Vlasi u pitanju. Najstariji pomen baš Vlaha je od Bizanta, iz 976. godine. Najstariji sin bugarskog ustanika bojara Šišmana David, poginuo je u borbi protiv "vlaških lutalica" (po Kedrinu). Najstariji domaći slavenski pomen je iz Nestorove ruske kronike, s kraja XI. i početka XII. stoljeća.
Dalje, Iliri su, kao i ostali starosjedioci, izumrli, što se vidi iz pričanja Priska iz 472. godine: cijelo stanovništvo od Jadranskoga do Crnog mora je bilo romanizirano, s jedinim izuzetkom (novo-)helenističkih Grka, koji su, pak, primili u potpunosti romejsko ime isto koliko i sami Latini.
Proto-Rumunji vode porijeklo negdje sa juga, s prostora Makedonije. 272. godine, po Flavius-u Vopiscus-u, car Aurelijan je ispraznio Dakiju pod pritiskom Gota, i cijeli romanski elemenat sa naših prostora prebacio na desnu stranu obale Dunava i stvorio novu provinciju "Dacia nova", ili "Dacia ripensis". Koncem XII. stoljeća, veća narodna masa ovih "Vlaha" je prešla Dunav i formirala proto-rumunjski narod. Prvi pomen je iz 1164. godine, po kojem je sinovac cara Manojla Komnina pobjegao u Halič, ali izručen caru jer bi "uhvaćen od Vlaha".Vlaško ime je poslije mahom korišteno za žitelje Vlaške (lol) i Moldavije. 1419. godine imamo zapis vojvode Mirče, koji se naziva "gospodin Vlahom".
Cijelu ovu oblast Grci su zvali "Maurovlahija", pa od toga i Turci "Karavlaška" (pa su i potlačeni narodi to preuzeli, npr. u srpskoj narodnoj poeziji Vlaška je Karavlaška, a Moldavija je Karabogdanska [Bogdan, vladar moldavski]):
Dioba Jakšića:
"Dmitar uze zemlju Karavlašku,
Karavlašku i Karabogdansku."
1861. godine odabrano je rumunjsko ime i dolazi do ujedinjenja dvije rumunjske države, te od te godine do današnjeg dana "vlasima" se nazivaju isključivo stanovnici desno od obale Dunava.
Postoji još jedna grupa Vlaha, pored Rumunja, isto pravoslavna. Oni su isto nosili romansko ime, ali se od kraja XIX. stoljeća nazivaju "Aromunima". Mi Slaveni ih zovemo Cincarima ili Kucovlasima, što bukvalno znači "sakati Vlasi". Druga imena su im Aromani, Aramani, Armani, Armoni, Makedonski Vlasi itd...a Grci one koji žive na teritoriju Albanije zovu Arvanitovlasi. Ovi Cincari su konkretno živjeli sve do kraja XVIII. stoljeća (te tako i otpada mit o svecincarskom podrijetlu srpskoga naroda) u Tesaliji, zapadnoj Makedoniji i južnoj Albaniji (u oblasti Epira), kada su se zbog užasnog zuluma Ali-paše Tependije iz Janjine (koji je čak imao svoju zasebnu tursku državu u tim krajevima) svi razbježali po Srbiji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Ugarskoj i na dalje. Evo što piše Jovan Cvijić o njima:
"Cincari sebe nazivaju Aromunima a Srbi i Bugari ih zovu raznovrsnim imenima, kako u kojoj oblasti, zatim prema raznim osobinama njihovim i njihove stoke i po plemenima: Crnovunci, Ašani, Karaguni, Karakačani, Kucovlasi, Beli Vlasi, Arnautski Vlasi, Sarakačani, Faršerioti,..."
Treća grupa Vlaha je ona najmanja, u pitanju su Megleno-Vlasi, Meglenski Vlasi. Njih je opisao Gustav Weigand 1892. godine, oni žive u Grčkoj u oblasti Nanta.
I postoji jedna grupa Vlaha u Istri, Istro-romani, odnosno Čiči, ili Čiribiri. Žive u selima Grabniku, Letaju, Gradinama, Jesenoviku, Brdu, Novoj Vasi i Šušnjevici. Najstariji njihov spomen je iz 1463. godine, a većina dokumenata je iz XVI. stoljeća. Oni su u doba Ivana Frankopana došli sa otoka Krka, koje je cijelo vlaško bilo, mada su pak mnogi kako izgleda po porijeklu iz Bugarske (Franc Miklošič).
Od XV. stoljeća pa sve do sredine XIX: stoljeća na Krku su opstali Vlasi, te su i sačuvali svoj jezik. 1870. godine krčki vjernik Mate Bajčić je čitao molitve otče naš i zdravu Mariju na rumunjskom jeziku, i bilježi da su njegovi roditelji govorili "po vlaški". Uzmimo na umu ovo i ostale otoke i obalske gradove, da vidimo koliko su to mnogo Hrvati vlaškog podrijetla!
Mnogi Grcu su isto tako vlaškog porijekla. Velika većina balkanskih Vlaha je živjela upravo u Grčkoj i Makedoniji. Tesalija se zvala "Velika Vlaška", i glavni grad joj je bio, Larissa, prepun Vlaha. U vrijeme vlade Ivana I. Duke, u periodu između 1258. i 1296. godine ovi Vlasi su imali svoju jako srednjovjekovnu državu (!). U žitiju koje je napisao arhiepiskop Danilo, vidimo da Milutin u svojim udarima na bizantsku Tesaliju udara na "državu zemlje vlahiotske". U Epirskoj kronici Tesalija se zove "GrkaVlaška". Pored Velike Vlaške, postoji i Mala Vlaška (Mikro Vlahia) u grčkim zemljama, obuhvatala je Etoliju i Akarnaniju, a centar joj je bio u gradu Misalungi. I postoji još jedna, treća Vlaška, sa grčkih prostora, na planini Pindu i ime joj je "Gornja Vlaška" (Avo-Vlahija).