ne pricaj vise bajke o maceku i njegovoj tuznoj sudbini , isto je pseto bio kao i sve ustale usrase!
LJUBO MILOŠ, JEDAN OD KOMANDANATA KONCENTRACIONOG LOGORA JASENOVAC, O BORAVKU VLADKA MAČEKA U LOGORU
1.) Maček je došao u Jasenovac nešto oko početka desetog mjeseca 1941. g. Nalog za njegovo hapšenje, smještaj i osiguranje dobio je Luburić od Pavelića, a preko Dide Kvaternika (Da li je prije samog hapšenja Luburić dobio direktne upute od samog Pavelića, nije mi poznato. Kasnije ih je dobijao). Hapšenju u Kupincu pored Luburića prisustvovalo je još nekoliko viših ustaških funkcionera (također i redarstvenici) i jedan jači ustaški odred (mislim neka jedinica iz P. T. B.-a).
Maček je došao u Jasenovac u luksuznom autu zajedno sa Luburićem. Šofer je bio ust. zastavnik (u 1945. g. bojnik) Josip Mataja „Hadžija" (osobni šofer Luburićev). U autu se je nalazio još ust. zastavnik emigrant iz P. T. B.-a Tomo Šimunac (u 42. ili 43. g. poginuo u Okučanima). Nikakve druge pratnje nije bilo. Došli su preko SiskaSunje, te skelom preko Save, zatim preko sela Puka-Krapje-Drenov Bob u Jasenovac. 2.)
Pošto je Maček iznenada došao u Jasenovac nisu bile spremljene nikakve prostorije za njegovo boravište. U prvo vrijeme, tj. najviše oko 20 dana. Maček je bio smješten u barutanu, koja se nalazi r-—, ' -;ste (oko 100 m udaljena) Jasenovac-Novska. Od samog Jasenovca barutana je udaljena oko 1 km. Barutana je bila veličine oko 12x 6 m. Zajedno s njim kao straža boravili su u barutani tri časnika i to: zast. Tomo Šimunac iz P. T. B.-a, zast. Josip Sudar i zast. Matiša Sanković obojica iz Obrane. . Pošto je oko barutane bio podignut nasip to je Maček mogao slobodno da se kreće unutar toga nasipa.
Osim mene, pristup u samu barutanu nije ima nitko (razumije se da je izuzetak bio Luburić koji nije bio stalno u Jasenovcu). Hrana je bila prvorazredna. U opće što se tiče hrane i pića, mogao je apsolutno dobiti sve što je zaželeo. Za vrijeme njegovog boravka u barutani posjetio ga je iz Zagreba Dido Kvaternik zajedno sa Luburićem. Njih dvojica zadržali su se oko pola sata u razgovoru sa Mačekom. Osim njih trojice razgovoru nije nitko prisustvovao.
Poslije dvadesetak dana boravka u barutani, Maček je prebačen u sam logor Jasenovac i to u zgradu zapovjedništva. Imao je na raspoloženju lijevi dio prvoga kata koji se je sastojao od dvije spavaće sobe (jedna je bila moja) i dvije prazne prostorije, koje su mogle služiti kao predsoblje (vidi crtež). Osim već navedenih zastavnika bili su pridodati straži još zastavnik Mate Sarić i zastavnik emigrant Božo Naletelić, obojica iz Obrane. U prvo vrijeme Maček je spavao u sobi B. sa dvojicom ili trojicom od navedenih časnika, a ja sam spavao u sobi A.
Kasnije je Maček prešao u sobu A kod mene a u sobi B su ostali časnici straže. Nešto oko XI mjeseca bio je u Jasenovac po Luburiću dopraćen povjerenik Gl. Ustaškog stana (jedan od šefova ust. nadz. službe — mislim obaveštajnog odseka) Vlado Singer, emigrant (porjeklom Židov, intelektualno jak) koji je interniran u vezi eksplozije paklenih mašina na zagrebačkoj pošti. Isti je bio smješten u sobu B sa ostalim časnicima. Imao je potpuno slobodan kontakt sa Mačekom. Maček je u Jasenovcu boravio oko 4 mjeseca tj. X, XI, XII, 1941. i I 1942. g. Datumi nisu potpuno precizni, ali će približno odgovarati točnom stanju. Postupak prema Mačeku bio je potpuno korektan i više nego pažljiv.
Sam Luburić je kako meni tako i ostalima časnicima dao takve upute s napomenom da se imamo istih strogo pridržavati, jer da je to želja i zapovjed Pavelića. Poslugu su vršili časnici straže. Hrana je i ovdje bila više nego dobra. Za Mačeka kao i za časnike straže (zajedno se je jelo, za jednim stolom) kuhano je posebno (daleko bolje od časničke menze). Sam Maček se je više puta izrazio da je potpuno zadovoljan sa kuhinjom. Sam Maček mogao je birati jela, i davati nalog za kuhanje. U sobi je uvijek imao na raspoloženju rakije, vina ili piva (malo je pio).
Za čitavo vrijeme boravka u Jasenovcu Maček nije primao nikakve posjete od strane svoje rodbine. Ista nije znala za mjesto njegovog boravišta a s njim u vezi bila je putem pisama, koja su išla preko ureda III Ust. nad. službe (tj. Obrana) u Zagrebu. Kasnije po dozvoli Luburića pisma su nosili direktno časnici straže. I sam Luburić kad bi dolazio ili odlazio donosio bi i odnosio pisma. U tom vremenu sam i ja putovao jednom prilikom privatno u Zagreb te sam ponio pismo. Tom prilikom upoznao sam se sa Mačekovom suprugom, koja je stanovala kod mesara Čavleka u Preradovićevoj ulici. Osim posjete Dide Kvaternika, koja je uslijedila ubrzo poslije dolaska Mačeka u Jasenovac više nije bilo nikakve posjete ni službenog ni privatnog karaktera. Pisma koja su išla direktno za Zagreb Mačekove supruge — ja sam cenzurirao.
Dobivao je novine, od kuće su mu slali knjige za čitanje, a u sobi je imao radioaparat. Kad je napuštao Jasenovac Mačak mi je u znak pažnje za dobar postupak poklonio jednu knjigu Lava Tostoja sa posvetom „prijatelju ust. nadpor. Lj. M. od Mačeka" i obećao mi poslati iz Kupinca jedno mlado pašče (neka bolja rasa) što je kasnije i učinio. 3.) Kontakt sa Mačekom osim Luburića i mene i Vlade Singera, koji je skupa s njim stanovao, imali su časnici straže i to: ust. zastavnik Toma Šimunac iz P.T.B.-a, ust. zastavnik Matiša Sanković iz Obrane (poginuo nesretnim slučajem 1943. g.) ust. zastavnik Josip Sudar iz Obrane (u 1945. g. satnik), ust. zastavnik Mato Sarić iz Obrane, kasnije u 1943. ili 1944. prešao u ust. vojnicu— u 1945. g. nadporučnik,- Božo Naletelić ust. zastavnik-emigrant iz Obrane — u 1945. g. nadporučnik — ostao kod Mačeka do zadnjih dana 45. g.) Od ostalih časnika znao je za boravak Mačeka dopukovnik Matković. Za Bojnika Krkljačića nisam siguran da li je bio upoznat, ali mislim da jest. Drugi nitko nije bio upoznat sa boravkom Mačeka u Jasenovcu.
Odnos časnika straže prema Mačeku, bio je više nego pažljiv. Nije bilo nikakvog stražarskog mjesta, niti kakvog stražarenja sa puškom ili nešto tome slično. Odnošaj je bio više prijateljski. Jeli su svi skupa za jednim stolom, gde je najstarije mjesto pripalo Mačeku. Preko dana su časnici igrali po čitav dan sa Mačekom karte ili šaha ili su se dosađivali na druge načine. Pošto su se stalno zadržavali u sobi, to nije za časnike bilo obavezno da budu potpuno obučeni, te su veći dio vremena provodili samo u hlačama i košulji kao i Maček. Odnos Mačeka prema časnicima bio je također pažljiv i prijateljski. Moj odnos prema Mačeku i njegov prema meni bio je kao i kod ostalih časnika.
4.) Opširnije i dublje političke razgovore sa Mačekom nismo vodili niti ja a niti ostali časnici. Od strane Luburića bilo nam je naglašeno da se ne smijemo upuštati u političke razgovore, a niti prebacivati Mačeku njegovo pasivno držanje. Ali u samom razgovoru Maček je znao više puta dodirnuti te teme. Što se tiče politike USS-a on je uvjek tvrdio da im je krajnji cilj bila Hrvatska država i da je on osobno uvijek to imao u vidu. Što se tiče Rusije Maček ju je podcjenjivo, govoreći, da Rusija ne predstavlja nikakvu snagu i da ima praznu pušku. On je bio uvjeren da će Njemačka savladati Rusiju. Dalje je tvrdio, da Njemačka neće dobiti rat iz razloga jer neće moći pobijediti Englesku, koja da tehnički i ekonomski stoji vrlo visoko. Mi smo mu više puta postavljali pitanje, zašto ne surađuje sa hrvatskom državom, kada je po samim njegovim riječima i on radio na njenom stvaranju, našto nam je on uvijek odgovarao, da on protiv Pavelića i Hrvatske države nema ništa, ali da ne odobrava nasilne metode, koje upotrebljavaju ustaše. O partizanima nije govorio jer u to vrijeme ista nije uzela jače razmjere, i onda se je još smatralo da su to većinom četnici.
Što se tiče komunista, Maček je bio apsolutno njihov protivnik. Nije imao povjerenja u njihovu stvaralačku sposobnost i smatrao ih je eksponentima Sovjetskog Saveza. Njemačku nije napadao, ali je bio uvjeren da će izgubiti rat. Vjerovao je da će iz ovog rata jedina Engleska izaći kao pobjednik. Ameriku nije spominjao. 5.)
Premještaj Mačeka iz Jasenovca u Kupinec uslijedio je poslije jednog govora Pavelićevog, gdje je on dodirnuo pitanje Mačeka i dao izjavu, da je Maček interniran, ,,ali da uživa potpunu slobodu u pogledu privatnog i obiteljskog života". Odmah poslije toga govora došao je Luburić u Jasenovac i saopćio Mačeku da će biti premješten u Kupinec kod svoje obitelji. Luburić mi nije ništa govorio, ali svakako držim, da je dobio zapovijed od Pavelića. Osim Luburića i njegovog šofera Mačeka su otpratili u Kupinec dopukovnik Matković, zastav. Božo Naletelić, zastav. Mate Sarić i zast. emigrant „Ćaće" (ne sjećam se njegovog imena). Zadnja trojica ostala su sa Mačekom u Kupincu. 6.) Odnos Luburića prema Mačeku bio je korektan ali služben. On je s njim rijetko dolazio u doticaj. Jedino je dolazio onda, kada je Maček imao neku molbu ,,u pogledu veze sa rodbinom, pakete i slično). U tim prilikama znao se je zadržati sa Mačekom i u privatnom razgovoru. Jednom je prilikom Maček spomenuo da cijeni Luburića radi toga, što kada nešto obeća, uvijek održi riječ. Sam Luburić u pogledu veze sa rodbinom išao je u mnogome Mačeku na ruku. 7.) Zapovjednik vojničke posade u Kupincu bio je ust. bojnik emigrant Mate Mandušić iz Obrane. Jačina posade je bila oko 300 momaka. Možebiti nekada više, a nekada manje. Vojnička posada nije imala nikakvog doticaja sa Mačekom. Njen zadatak je bio osiguranje Kupinca a i vanjsko osiguranje Mačekove kuće. Unutrašnji nadzor nad Mačekom imao je zast. Božo Naletelić, zast. Mate Sarić i zast. Ćaća. Unutar gospodarskih zgrada, dvorišta i stambene zgrade, Maček kao i njegova obitelj uživala je potpunu slobodu. Jedino telefon je bio pod ključem i to u sobi Bože Naletelića. Mislim da je obitelj mogla izlaziti van dvorišta, ali u pratnji jednoga časnika. Da li je Maček mogao izlaziti nije mi poznato, ali držim da jeste. Poznato mi je da su Mačeku u Kupinec dolazili liječnici i Ruža Čavlek. Da li je tko drugi dolazio, nije mi poznato. Što se tiče vođenja brige o Mačeku kao i dozvole za dolazak liječnika ili drugih osoba, kao i riješavanja svih pitanja u vezi sa internacijom Mačekovom, imao je gen. Moškov. — Sam Božo Naletelić i ostali časnici ličnog osiguranja bili su u tome podređeni Moškovu. Ja sam dva ili tri puta bio u Kupincu (do boj. Mandušića) te sam tom prilikom posjetio Mačeka. Svaki put sam se zadržao 10—20 minuta toliko da sam ga pozdravio i upitao za zdravlje. Poznato mi je da se je Maček za vrijeme boravka u Kupincu, potužio na zast. Matu Sarića, koji je odmah poslije toga smijenjen. Razlog tužbe je bio taj, što se je imenovani zastavnik počeo više družiti sa Mačekovom kćerkom. Kada je Maček prebačen u Zagreb i po čijem nalogu nije mi poznato. Znam da je jedno vrijeme bio kod Luburića na stanu, zajedno sa obitelji. Tu je bila Luburićeva majka i dvije sestre. U emigraciji u zimu 46. na 47. g. (u Austriji) pričala mi je supruga puk. Dala, a koja je Luburićeva sestra, da je ona i Božo Naletelić, te Maček sa suprugom, u više navrata zajednički u autu pravili šetnje po Zagrebu i najbližoj okolini (Maksimiru). Također mi je pričala da je više puta takvim šetnjama prisustvovao i dopukovnik Kruno Devčić iz PTS-a. Kada se je preselio u Deželićevu ulicu nije mi poznato. Znam da je od strane Obrane i dalje kod njega ostao Božo Naletelić i „Ćaća". Sam odnošaj prema Mačeku i njegovoj obitelji bio je kao i ranije. Sam postupak prema njemu u pogledu kretanja i slično nije mi poznat, ali mislim, da je u Zagrebu uživao veće povlastice i slobodu (šetnja, odlazak pješke do zubara itd.) 8.) Dok je Maček boravio u Jasenovucu, niti Njemci, a niti tko drugi nisu ga posjećivali (osim već navedenih). Što se tiče Kupinca i Zagreba, nije mi poznato da su ga Njemci posjećivali, ali držim da nisu. Ako je došlo do posjete Njemca ili ma koje druge osobe, to je jedino moglo ići preko gen. Moškova i sa njegovom ličnom dozvolom. 9.) Nije mi poznato da je Ruža Ćavlek posjećivala Pavelića ili Luburića. Znam da je ista nekoliko puta dolazila u doticaj sa Mačekom, a tom prilikom ju je pratila Luburićeva sekretarica Danica Herceg (u 46. g. bila u logoru Pormo u Italiji). Da li ju je pratila na svim njenim posjetama nije mi poznato. i i Poznato mi je da je u 43. g. Vlado Singer koji je zajedno stanovao sa Mačekom u Jasenovcu podnio Paveliću opširan izveštaj o dr. Mačeku. Izvještaj je otišao Paveliću preko Moškova. Za sve vrijeme boravka Mačeka u Zagrebu, nisam se sa istim vidio, kao ni sa jednim članom njegove obitelji ili rodbine. Kako je Maček napustio Zagreb nije mi poznato, ali držim da straža nije išla s njime. Mislim da je nekoliko dana pred povlačenje straža potpuno ukinuta. Nekoliko dana pred povlačenje pričao mi je dopukovnik Matković, da ga je tog dana pozvao Pavelić i da mu je dao nalog da cijelu stražu kod Mačeka ima povući to veče i da nitko ne smije biti ni u samoj blizini kuće. Mislim, da mi je Matković spomenuo, da je dobio nalog i da izvrši u određeni čas zamračenje Zagreba. Matković je povukao stražu, te je cijela straža morala biti u kancelariji Obrane (Draškovićeva ul.) Ko je tom prilikom posjetio Mačeka nije mi poznato, ali se je sumnjalo da je to bio nadbiskup Stepinac ili sam Pavelić. Svakako da je Moškov s tim dobro upoznat. O Mačeku nebi imao više ništa reći.
