
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
VITRAŽ
Vreme.....prolazi kroz sve
Kao komad tankog šarenog stakla sam
Duša kao...vitraž
U komadićima stakla raznih boja
Što vreme na obale moje donosi
A sudba im boju nanosi.
Zrak sunca dolazi ka meni
Umotana u svetlost čekam
Sa svim svojim komadima
U svim mojim bojama.
Čekam.....koja će boja osvetljena biti
Koji komadić će ovog dana zablistati?
Čekam....isprva smireno
Mada čekanju sklona nisam
Kako vreme prolazi
I zrak kroz njega ne dolazi
Sjajni staklići postaju mat
Čujem vremena koraka bat
Kako kvaci prilazi nevidljivom rukom
Da otkuca još jedan sat...
Gledam u ledja u protekli sat
Još jedan vremenski šah-mat.
Čekam....i strepim....nemirom tamnim slutim
Da komad crni staklenosti moje
Nema u sebi ni jedne druge boje
Crna je crna.....sve boje pije
Obale moje vek moj rije
Dok se ne uruše i ne nestanu
I sve boje se u crnu preliju...
Vreme prolazi kroz sve...
Šareni staklići menjaju nijanse
Samo je crna.....uvek crna....


PS Dobro jutro .....
