vučko
Ističe se
- Poruka
- 2.199
Uf, što si se pomamila, sad me posebno uzbuđuješ.![]()
Pazi, ovako, da li ti principijelno podržavaš ili ne podržvaš teze o nekakvom Baku je za mene tričarija i predmet sporenja u rangu sholastičkog pitanja koliko anđela može da stane na vrh igle. To su tolike gluposti da nisu uopše vredne opovrgavanja, niti bilo kakvog ocenjivanja. Ne sumnjam ni da razne srabešvare i druge bubašvabe izazivaju kod tebe bujicu orgazmičnih asocijacija, i da uz staroindijski šlagvort iz pomenutog rada padaš u orijentalni sevdah autohtonističkih bespuća kao kakva biblijska Saloma u plesu sedam velova. Salomi su na kraju skinuli glavu, a ja sam se već ponudio da ti skinem nešto drugo i ako se stidiš ovde možemo da se vratimo na pp.
Ne znam šta su to bečko-berlinski zastupnici i koju drogu treba konačno da uzmem da bih i ja video te ružičaste slonove srpskih autohtonista, ali fusnote su, da ti objasni čika Erazmo, obična tehnikalija, te nisu i ne mogu biti nikakav, a kamoli najjači dokaz za bilo šta. Nešto si ozbiljno pobrkala u svojoj glavici. Lešek Kolakovski je svoju knjigu Religija napisao bez ijedne fusnote, a takve knjige je najteže pisati. O kvalitetu jednog rada ne svedoči broj fusnota u njemu, nego njegov sadržaj, metodološki pristup temi, postupak izlaganja. Sadržaj ovog rada je gomila fantazija i fikcija, metod nekritički i kompilatorski, a postupak izlaganja konfuzan.
Šta znači preteča pisma, 'ajde mi definiši taj pojam preteča pisma? Čemu su služili ti vinčanski znaci, ko ih je koristio i koja su bila ograničenja i funkcije preteče pisma u odnosu na pravo pismo? Šta znači misirsko pismo, koje je to pismo, hijeratsko, hijeroglifi, šta?
Čak i za slučajeve gde je nesporno dokazano postojanje pisma, najraniji oblici pismenosti bili su ograničeni na izuzetno mali broj ljudi. Pisma su u Sumeru ili Egiptu poznavali samo profesionalni pisari u službi kralja ili hrama. Nema nikakvog nagoveštaja, nema dokaza, da se linearnim B pismom služio bilo koji mikenski Grk, osim malobrojnog birokratskog osoblja na dvoru. Budući da se pojedini pisari koji su se služili linearnim B pismom mogu razlikovati po njihovom rukopisu u sačuvanim dokumentima, utvrđjeno je da su svi sačuvani dokumenti na linearnom B pismu iz Knososa i Pilosa bili delo samo 75 odnosno 40 pisara. S druge strane, način upotrebe tih nezgrapnih, ranih pisama bio je ograničen koliko i broj njhovih korisnika. U najranijim sumerskim tekstovima iz pre 3000 godina p.n.e. nikako se ne može naći sta su Sumeri mislili ili osećali. Prvi sumerski tekstovi su umesto toga bezosećajni izveštaji birokrata iz dvora i hrama. Oko 90% pločica u najstarijem poznatom sumerskom arhivu iz grada Uruk predstavljaju evidencije plaćene robe, radnika kojima je podeljeno sledovanje i raspodeljenih poljoprivrednih proizvoda. Tek kasnije, kada su Sumeri prečli sa logograma (sistem pisma gde jedan pisani znak predstavlja celu reč, npr. hijreoglifi Egipcana, glife Maja, japanski kanji ) na fonetsko pismo, počeli su da beleže pripovesti u prozi, propagandne spise i mitove. Mikenski Grci nikada nisu dostigli taj stupanj, a slična je situacija i za rano egipatsko, mezoameričko i kinesko pismo.
Dva nesporno samostalna izuma pisma ostvarili su Sumeri u Mesopotamiji, nesto pre 3000. godina p.n.e, i meksički Indijanci oko 600. godina p.n.e. Vrlo je verovatno da je i egipatsko pismo iz 3000. godina p.n.e. i kinesko pismo oko 1300. godina p.n.e samostalno nastalo. Kinezi su od drevnih Sumera udaljeni oko 7500 km, a do 2200. godine p.n.e. pismo se pojavilo i u dolini Inda, udaljenoj oko 4800 km; međutim, kako nema nikakvih dokaza o nekom sistemu pismenosti između doline Inda i Kine racionalno je pretpostaviti da je kinesko pismo bilo samostalan izum. Vecu sumnju u pogledu apsolutne originalnosti egipatskih hijeroglifa možemo istaći zato što se egipatski hijeroglifi pojavljuju potpuno iznenada, u skoro potpuno razvijenom obliku oko 3000 g. p.n.e. Kako se Egipat nalazio samo 1500 km zapadno od Sumera, s kojim je imao trgovačke veze, sumnjivo je to što u suvom podneblju Egipta, koje je pogodovalo ocuvanju ranijih eksperimenata sa pismom, nema prelaznih oblika u očekivano postepenom razvitku pisma. S druge strane, u istom takvom podneblju drevnog Sumera postoji obilje dokaza o razvitku klinastog pisma najmanje nekoliko vekova pre 3000. godine. Sporan je ali u manjoj meri i slučaj Uskršnjih ostrva u Tihom okeanu, čiji se najarniji pisani tragovi datiraju iz 1851. godine, mnogo godina posle prispeća Evropljana na to ostrvo, kada je Jakob Rogeven 1722. stigao do njegovih obala. Moguće da je pismo na Uskršnjim ostrvima (rongo-rongo) razvijeno samostalno pre dolaska Evropljana, ali je verovatnije da su se domoroci poslužili modelom pismenog proglasa o aneksiji koji su im Španci uručili 1770. godine.
Svi ostali sistemi pisama, uz ove moguće izuzetke, bez obzira na to kada i gde su razvijeni, bili su potomci sistema nastalih izmenom sumerskog ili ranog srednjeamerickog pisma iz oblasti Zapotek. Zna se da je za razvitak sumerskog pisma trebalo najmanje više stotina, a mozda i hiljada godina. Preduslove za taj razvitak činile su odredjene odlike ljudskog društva koje su određivale da li će to društvo smatrati da je pismo korisno i da li će moći da izdržava neophodne specijaliste pisare, elitistički krug na koji je rana pismenost bila ograničena. Pored društava ranih Sumera i Meksikanaca, više drugih društava kao ona stare Indije, Kine, Etiopije razvila su te preduslove. Međutim, desilo se to da su ih u Starom, odnosno Novom svetu prvi stvorili Sumeri, odnosno rani Meksikanci i čim se to desilo pojedinosti i principi tih pisama brzo su se širili i bili preneti u druga društva, pre nego što su ona i imala mogućnost da prođu kroz vekove ili milenijume samostalnog eksperimentisanja s pismom, tako da je taj kreativni potencijal u korenu sasečen.
Već je nešto rečeno o ograničenosti broja korisnika i načina upotrebe tih ranih pisama. Mi možemo postaviti pitanje zašto su ta rana drustva, u kojima su nastala prva pisma, prihvatala sve neodredjenosti, dvosmislenosti ili složenosti koje su pratila prva pisma i stoga ih ograničavala na nekoliko funkcija i malobrojne i skupe pisare. Drevni sumerki kraljevi i sveštenici zeleli su da se pismom služe profesionalni pisari za beleženje broja stoke dugovane na ime poreza, za kraljevsku propagandu i slične uskopolitičke potrebe. O nekoj raširenoj pismenosti u to vreme nema ni govora, a to dobro ilustruje i primer pada mikenske grčke civilizacije oko 1200. godine p.n.e. kada je nestalo i Linerano B pismo, a Grčka se vratila u doba predpismenosti. Taj ograničeni broj korisnika i načina upotrebe ranog pisma nešto govori i o tome zašto su se prva pisma pojavila bas tada i na tim mestima. Svi od nespornih ili mogućih samostalnih izuma pisama (kod Sumera, u Meksiku, Kini i Egiptu) i sve rane adapatacije tih sistema (Krit, Iran, dolina Inda, oblast Maja...) zahtevali su socijalno stratifikovana društva sa složenim i centralizovanim političkim ustanovama, od kojih na prostorima Vinčanske kulture, u vreme kada se datira tobožnje vinčansko pismo nema ni slova. Rano pismo služilo je potrebama tih političkih ustanova i složenog državnog aparata (vođenje ekonomske evidencije, dvorsku propagandu...), a korisnici su bili dvorske birokrate čiji je jedini posao bilo pisanje. Oni su se opet na teretu države izdržavali iz skladištenih viškova hrane koji su stvarali poljoprivrednici i proizvodjači hrane. Pretpolitička drustva, sa rudimentiranom poljoprivrednom, odnosno mešovitom ekonomijom (lov, ribolov, skupljanje hrane), kakvo je i vinčansko, nisu imala institucionalne potrebe za ranim pismima, a ni društvene i poljoprivredne mehanizme neophodne za izdržavanje profesionalnih pisara.
Zbog toga je priča o vinčanskom pismu samo jedan epski, skoro tolkinovski light motiv, uglavnom, među novoromantičarima onih krajeva koji danas teritorijalno odgovaraju prostiranju Vinčanske kulture, ali sa istorijskim okolnostima koje su, inače, u istoriji čovečanstva dovodile do nastanka pisama, nema nikakve veze.
A sad 'ajmo na pp da hotujemo...![]()
Harald Haarmann je vodeči stručnjak za antička pisma i jezike i on kaže, da je posle proučavanja mesopotamskog, misirskog i starokineskog sistema pisanja, došao do zaključka da je u neolitiku na prostoru jugoistočne Evrope (na Balkanu) nastalo prvo pismo na svetu. Tako da bi po ovome prva civilizacija bila na Balkanu, i to nekoliko milenijuma pre Mesopotamije. Kaže da stručnjaci, koji prihvataju zvaničnu verziju mesopotamskog pisma kao prvog, neće da prihvate njegove zaključke, jer ako bi prihvatili ovo senzacionalno otkriče, potpuno bi promenilo istoriju ili "pretreslo/uništilo njihovu verziju" kako kaže g. Harrmann.
I to još Nemac; mada to nema veze ako je neko pravi/vodeči stručnjak, neko koga vuće istraživanje a ne politika.
https://www.youtube.com/watch?v=4Iq4...tion_971001649
Evo ujutru sam ti poklonio smisao, a ti povuci što si napisao...

Poslednja izmena: