gost 129003
Primećen član
- Poruka
- 960
„Koliba“ je roman čija se radnja, bez obzira na složenost knjige, može jednostavno prepričati. Uverljiv knjiški lik, Mek, vernik, doživljava veliku tragediju – manijak mu ubija dete. U knjizi je bol toliko živo opisana da Mekova „velika tuga“ istinski zahvata čitaoca, čak, knjiga otkriva čitaoca u sopstvenoj bespomoćnosti. Nakon tog bolnog čina i preispitivanja sebe, Meku se lično obraćaju Bog, Isus i Sveti Duh. Dalje, na bezmalo 200 stranica teksta, opisan je Mekov razgovor sa Bogom, Isusom i Svetim Duhom...
Zaista, napisati knjigu o razgovoru sa Bogom – knjigu koja će u toj meri zaintrigirati čitaoce celog sveta da bude prevedena na 35 svetskih jezika i prodata u milionima primeraka – to je neverovatan podatak, s obzirom na vreme u kome živimo i tematiku knjige. Kao čitalac, često sam se pitao otkud piscima (od Dostojevskog do Janga) taj izražen poriv da iznova i iznova tumače hrišćanstvo, o čemu je toliko toga rečeno i napisano.
Možda „radnja“ romana, kad je „prepričam“ u par rečenica zvuči monotono, ali knjiga čitaocu nije dosadna. Autoru (i prevodiocu, naravno) treba odati priznanje na umeću pripovedanja, mene lično, donekle, pripovedački ton podseća na Albaharija. I čitalac oseti olakšanje onda kada Mek oseti olakšanje, Bog se ne obraća samo Meku, već i nama, čitaocima širom sveta..
Napomena: Ceo tekst, prikaz knjige možete pročitati na http://www.mojakritika.com/vilijempjangwilliampyoungkolibatheshack.htm
Zaista, napisati knjigu o razgovoru sa Bogom – knjigu koja će u toj meri zaintrigirati čitaoce celog sveta da bude prevedena na 35 svetskih jezika i prodata u milionima primeraka – to je neverovatan podatak, s obzirom na vreme u kome živimo i tematiku knjige. Kao čitalac, često sam se pitao otkud piscima (od Dostojevskog do Janga) taj izražen poriv da iznova i iznova tumače hrišćanstvo, o čemu je toliko toga rečeno i napisano.
Možda „radnja“ romana, kad je „prepričam“ u par rečenica zvuči monotono, ali knjiga čitaocu nije dosadna. Autoru (i prevodiocu, naravno) treba odati priznanje na umeću pripovedanja, mene lično, donekle, pripovedački ton podseća na Albaharija. I čitalac oseti olakšanje onda kada Mek oseti olakšanje, Bog se ne obraća samo Meku, već i nama, čitaocima širom sveta..
Napomena: Ceo tekst, prikaz knjige možete pročitati na http://www.mojakritika.com/vilijempjangwilliampyoungkolibatheshack.htm