Vezani

Treba biti stvarno uskog razmisljanja pa da ti se ovo vrzma po glavi .
Jesu tebe pustili iz laze ili ti tamo daju da koristis internet ?
Ovoliko ograniceno razmilsjanje retko vidjam ...
Vau :roll:


Vau i tebi.
Ne secam se da sam urinirao na nekoj tvojoj temi.
Prijatno.
 
Ne znam, razmišljam Hakime o ovoj tvojoj torbici?
Ti si oštar u svom razmišljanju, ja već evo duže vreme razmišljam, kako treba da prestanem da uzimam ove plastične kese iz marketa,
da treba da uzmem jednu platnenu i da je stalno nosim sa sobom i tako minimalizujem svoje neekološko ponašanje.

Osvešćena negde ali nedosledna! Priznajem.

Tako i ovi sa torbicama...ja kažem razlog je praktičnost a ti kažeš pomodarstvo?

Ti si neko ko bi za sebe mogao reći da je dosledan?
 
Poslednja izmena:
setih se bubuleje kad u varljivom letu malog stimca mora da veze da ne bi pravio sranja sa klinkama... a cale od bliznakinja koje su gore no stimac :lol: na pitanje sta je uradio sa sinom, bubuleja odvali : problem je vezan :lol:
 
Ja jako volim taj film..."Dođite da vidite gospodine...ja sam moj problem vezao!" :lol:
ne skreći sa teme! Nosiš li torbicu kao znak obeleženosti, degradacije i potčinjenosti ili ne? :D
 
Prakticnost niko ne spori.
Samo postavljam pitanje sta se promenilo u glavama od nasih oceva i dedova do nas.
Mozete li zamisliti svog oca ili dedu kako kaci tasnicu preklapacu 10x15cm na rame i vodi porodicu na rucak kod kumova?
Ili musko drustvo pre dvadeset, pedeset godina u Skadarliji, a svaki na ramenu nosi tasnicu.

Ne sporim prakticnost.
Samo, sta je nase oceve sprecavalo da nose jedan praktican ali tradicionalno zenski komad garderobe?
Ili sta nas ne sprecava?

Da li smo se odrekli tradicije zarad "prakticnosti"?
Zasto to nisu ucinili nasi stari?
Sta se promenilo?

Da li su ti "prakticni" kaisevi koji nas stezu nasa namera za obecanim dobrim zivotom u cvrsto utegnutoj Evropi?
 
Poslednja izmena:
Prakticnost niko ne spori.
Samo postavljam pitanje sta se promenilo u glavama od nasih oceva i dedova do nas.
Mozete li zamisliti svog oca ili dedu kako kaci tasnicu preklapacu 10x15cm na rame i vodi porodicu na rucak kod kumova?
Ili musko drustvo pre dvadeset, pedeset godina u Skadarliji, a svaki na ramenu nosi tasnicu.

Ne sporim prakticnost.
Samo, sta je nase oceve sprecavalo da nose jedan praktican ali tradicionalno zenski komad garderobe?
Ili sta nas ne sprecava?

Da li smo se odrekli tradicije zarad "prakticnosti"?
Zasto to nisu ucinili nasi stari?
Sta se promenilo?

Da li su ti "prakticni" kaisevi koji nas stezu nasa namera za obecanim dobrim zivotom u cvrsto utegnutoj Evropi?

..Vidi ne mogu da zamislim ovo biću iskrena...
..Hakime mnogo se promenilo...verovatno sve...podele su bile jasne...zamisli tvog dedu kod manikira ili kozmetičara?
..ali ne znam šta da ti kažem...moram da priznam da sam neko ko se drži svog ali trudim se da ne osuđujem...eh :)
 
Generalno...moraću da zaključim da vreme čini svoje...promena Hakime...jednostavno je to....pravih tradicionalista ili poslednjih mohikanaca je sve manje....

...ja ti nisam dobar sagovornik...iskreno naginjem više sadašnjosti...nisam baš neki tradicionalista...a opet ove novotarije, glupo bi bilo da ti kažem da sam izvan toga...lagala bih...a to neću :)
...možda uzeti najbolje...htedoh ti reći...ima nešto...ne znam možda je to površno kod mene...nek drugi sudi...ali kad su se pojavile one patike sa tankim đonom za muškarce...ja sam mislila, Bože, gde su im oči...
...kako mogu da nose te flis papir patike (skoro ženske za moj ukus)...ali ne znam iskreno...Hakime, ne mogu da prebacim svu krivicu na konzumente te mode....jednostavno problem je nekad što se plasira ta uniformisanost...
...više volim da vidim i nekog otkačenog lika...nego sve pod kalup....

...ali vidi trudim se da ne sudim, možda ću ispati površna, možda je taj čovek samo zgrabio prvi komad odeće i uopšte se nije bavio ovakvim razmišljanjem...za njega je to možda samo stvar koju treba obući...
...možda treba da me zanima ono iza odeće (šminke) ...

..A ti pitaš da li smo mi to što nosimo? Da li nas te torbice obeležavaju? Da li održavaju naš proevropski stav i potčinjenost njihovim aršinima? Da li smo izgubili sebe u pokušaju da se dopadnemo drugima?

...Jel to?
 
Poslednja izmena:
Da.
I ne samo to.
Pomenula si "uniformisanost".
Da bi pobegli od tradicionalne i dosadne srpske coje i prtene odece, kasnije odela nalik onima u Becu,
da bi pokazali da smo unikat,
Iz protesta protiv uniformisanja i vezivanja
iz protesta smo obuli patike bez djona.

Ali za samo jedno leto, te patike bez djona, taj bunt protiv tradicije i dosade, postao je nova uniforma.
Uniforma koja iza sebe nema tradiciju ni istoriju. Nema doslednost. Uniforma gubitnika.
Sledece su godine svi nosili tu novu uniformu.
I to vise nije bio protest, nego nova vezanost.

Izgubili smo tradiciju, a nismo se oslobodili.
 
Prakticnost niko ne spori.
Samo postavljam pitanje sta se promenilo u glavama od nasih oceva i dedova do nas.
Mozete li zamisliti svog oca ili dedu kako kaci tasnicu preklapacu 10x15cm na rame i vodi porodicu na rucak kod kumova?
Ili musko drustvo pre dvadeset, pedeset godina u Skadarliji, a svaki na ramenu nosi tasnicu.

Ne sporim prakticnost.
Samo, sta je nase oceve sprecavalo da nose jedan praktican ali tradicionalno zenski komad garderobe?
Ili sta nas ne sprecava?

Da li smo se odrekli tradicije zarad "prakticnosti"?
Zasto to nisu ucinili nasi stari?
Sta se promenilo?

Da li su ti "prakticni" kaisevi koji nas stezu nasa namera za obecanim dobrim zivotom u cvrsto utegnutoj Evropi?

ne sekira mene mene ono sto nosimo, nego ono sto jesmo
evo danas sa mojim ocema na njegovom rancu..voce pevusi, kucica se smesi, basta . pokoseno, sredjeno, toliko rada, toliko truda..i stalno, i uvek, i kao normalno, bez neke prevelike buke
a prosli vikend, sa prijateljima na njihovom rancu, koji je kupio njen pokojni otac.
zapusteno, niko nista..vocke neorezane, a zet (u najboljim godinama, tu oko 40), ni levom ni desnom. ne ume, ne zeli. na nivou tinejdzera. neodrastao. nedorastao.
tuga.
 
Pre pedesetak godina videti zenu sa tasnom znacilo je da je necija

Pre nekako je tašnica mogla značit da si, ono, na štajgi. Kur.va.

Volim te, i ne priliči mi pisat na ovoj temi, zato što aminovat ne znači negde pisat, već čirlidersit.

Ali ako bi hteo da kažem, ja bih rekla da su se muški uneredili. Mislim, us.rali. Ne govorim o muškarcima u Zemlji Srbiji; niti po sličnim patrijarhalnim mestima; zato što je njima reper dostojanstva da se nikad ničega ne plaše. Mada se plaše ko i svako normalan. Ali napravimo se slepi kod očiju da se oni ničeg ne plaše.

Agresivni feminizam - i molim da me se pribeleži za ovo agresivni - od mnogih je muškaraca napravio tetkice. Kako, koji moj, da postupa muško? Ako je pogledaš, to je politički nekorektno, Ako je pohvališ, to se može politički nekoretno protumačit. Ako na bilo koji način nastupiš spram neke žene ko muško; to se može protumačit ko politički nekorektno. Zbog tog možeš ostati bez posla, i čak otići u zatvor.

Ovo je debilno bistrit u zemlji srbiji u kojoj su mnogi ljudi sretni kad imaju gde ić u nadnicu. Politička im je korektnost zadnja stvar na pameti - ili bar tako misle. Ostavimo se toga. Recimo da smo svi amerikanci.

Kako taj nesretnik da postupi pa da ga se ne bi pogrešno shvatilo? Jer, ako hoćete, vi bukvalno sve na planeti možete krstit ko politički nekorektno. Sve se može tako tumačit. Ako je neki profesor u školi zainteresovan za svog učenika vanserijskog talenta za glumu ili balet ili šta god; vi ga možete - ako to hoćete - optužit za zlostavljanje. Dovoljno je da vam se nekad primakao na manje od metra. Nedaj bože da vas je dotakao, pa makar i da vam stavi ruku na rame posle izuzetno dobre predstave. Ili utakmice. Nebitno je.

Mnogi će reć da karikiram, ali takvi nikad za veka nisu razmišljali dokle je politički korektno pro.seravanje otišlo.

Kako god, nebitno. Imaš užas od sveta, i imaš muško. Ja sam zagovornik teorije (skroz politički nekorektne) da se muško uvek pozna; i da takvom niko ništa ne može. Ali ima muškaraca koji ne veruju u sebe koliko ja u muški rod.

To nije moj problem. Ja nisam muško. Ako muško ima problem u svojoj glavi, to mi vuče da ima problem sa svojom muškošću koja je u mojem svetu neprikosnovena, ako je zaista muška. Torbice muče nesigurne. Ružno zvuči, zato što zvuči ko feministički diktirano; ali tu je na muškom ostalo da se dokazuje. Ne na meni, ko ženi, međutim, muško je uvek to koje se dokazuje. U našoj vrsti; ko i paunovi. Ljudi misle da su žene te koje se reklamiraju; sa svojim blajhanim kosama, i sisama, i štiklama. Budale.

Žena samo vabi, muško se dokazuje.


Elem, da ne kakim više. Niko ti ne može ništa ako znaš šta si. Ako ne znaš - pa, ja ko žensko, bih te ionako zanemarila. Ti ne znaš. To nije moj problem.

Ispada da su .ederi kolaterna šteta.

Iz moje perspektive, a šta bi drugo pa bili?
 

Back
Top