Sve ste u pravu na svoj nacin. Koliko ljudi, toliko cudi. Moja cetvorogodisnja veza na daljinu je propala. Djevojka je zakljucila kako to nije to itd.. Nije me ni pitala sta ja o svemu tome mislim. Ok. Neka bude tako. Proslo je mjesec dana od kako se ne cujemo i ne vidimo, a meni je sve lakse i lakse. Cak cu joj i spomenik podici. Trebala je ovo uraditi prije dvije godine kad je bilo najljepse. Trudio sam se do kraja, a ona sve manje i manje. Stalno se trudila da mi dokaze kako se ne razumijemo. Ima li tu logike? Umjesto da se trudis da uspije, ono obrnuto. I na kraju sam se osjecao kao manijak koji je proganja. A nije tako. To je bila ljubav na prvi pogled, patnja, ceznja. Sad kad pogledam na to(mozda je jos rano)probao bih opet, ali drugacije. Ne bih dozvolio gusenje, ljubomoru,patnju, ne bi trajalo ovako dugo.
Zato sve dobro razmislite da li je to covjek vaseg zivota, a ako jeste onda po gasu do daske. Samo tako moze uspjeti. Drugacije je promasaj.
PS.A ovu moju malu volim vise nego sebe, ali idemo dalje. Ko zna, mozda se jednom i predomisli. Ne krivim je i nadam se da je odabrala najbolje za sebe